Hrvatin Branko

21.03.2009

Vjesnik

Tweet

 

• Postoje li uvjeti za rad tzv. uskočkih sudova i koliko su suci pripremljeni za rad na tim predmetima?
- U županijskim sudovima u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku osnovani su odjeli za postupanje u predmetima kaznenih djela iz nadležnosti Uskoka. Time je poslana poruka organiziranom kriminalu i onima koji naginju korupciji da je i država spremna dobro se organizirati i pripremiti za borbu protiv takvih kaznenih djela. Isto tako, i javnosti je poslana poruka da su sudovi spremni suditi za ta najteža kaznena djela. Kroz novi sudski poslovnik dobili smo i alate koji će kontrolirati brzinu i učinkovitost rada u takvim predmetima. Na opremljenosti sudova za rad na tim predmetima u ovom kratkom vremenu nije se moglo previše napraviti. No, i korištenjem postojećih sudnica i osoblja može se i mora organizirati rad tako da ti predmeti budu rješavani brzo i stručno.
• Ne bi li suci koji rade na uskočkim predmetima trebali imati posebnu zaštitu?
- Fizička zaštita sudaca kao i stranaka postoji u sudovima u sklopu rada i prisutnosti pravosudne policije, uobičajena je i nužna. Pojedinačna zaštita sudaca ovisi o konkretnom slučaju. Takvih je slučajeva bilo jer su izrečene ozbiljne prijetnje sucima, pa je procijenjeno da je potrebna takva zaštita. I nadalje će biti nužno procjenjivati konkretne slučajeve te odlučiti o potrebnoj zaštiti. Moramo i povećati stupanj sigurnosti u svim sudovima.
• Kakvi su podaci o radu sudova u 2008. godini i koji su trendovi?
- U prošloj godini nastavljen je uobičajeni visoki trend priljeva novih predmeta na sudove. No, sudovi su riješili više predmeta nego što je iznosio priljev pa je prisutan stalni trend smanjenja broja neriješenih spisa. U 2007. bilo je neriješeno oko 969.000 svih predmeta, a za prošlu godinu očekujem da će ti podaci biti i bolji. Treba, međutim, istodobno sa smanjenjem broja neriješenih predmeta spriječiti i nerješavanje starih predmeta, u kojima postupci predugo traju. Promatramo li građansku granu sudovanja na svim općinskim sudovima u 2007. krenuli smo s 373.161 neriješenim građanskim predmetom. Od tog broja, za 170.900 predmeta postupak je pokrenut 2004. ili prije, a na kraju te godine ostalo je neriješenih 325.863 predmeta, od čega je starih bilo 110.845. Osim smanjenja ukupnog broja neriješenih predmeta, vidi se i da je riješeno oko 60.000 upravo tih starih predmeta. Prošlu godinu u koju smo krenuli s 325.863 neriješenih predmeta, završili smo s njih 303.948. Isto tako, broj neriješenih starih predmeta pao je na 91.820. Očekujem da ćemo uz taj trend, do kraja 2009. godine broj starih predmeta svesti na oko 60.000. Dakle, pozitivni trend je stalno prisutan.
• Najviše zaostataka je opet na najvećim sudovima: u Zagrebu, Splitu i Rijeci.
- Najveći priljev predmeta je i dalje na sudovima koji su u središtu županija i tu je opterećenost najveća. Učinkovitost sudova ovisi svakako o kadrovskoj popunjenosti. Stalni je trend odlazaka sudaca u odvjetništvo, bilježništvo i druga atraktivnija i bolje plaćena zanimanja, pogotovo u najvećim gradovima. U usporedbi s brojem predmeta koje bi sudac trebao godišnje riješiti, na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu za priljev predmeta u zadnje tri godine bio bi potreban čak 251 sudac, a uzmemo li priljev samo za 2008. godinu, tada bi ih bilo potrebno 287. No, na Općinskom građanskom sudu imamo 128 sudaca i 56 sudskih savjetnika.
• Problema s neriješenim kaznenim predmetima znatno je manje.
- Općinski kazneni sud u Zagrebu potpuno je ažuran. Kroz dvije godine delegirali smo dio kaznenih predmeta na sudove u krugu pedesetak kilometara. Tako je na kraju 2004. godine na zagrebačkom Općinskom sudu bilo neriješeno 12.992 kaznena predmeta i svaki sudac bio je opterećen s više od 400 predmeta, pa se teško moglo očekivati učinkovito postupanje u takvim uvjetima. No, nakon provedenih mjera, na kraju 2008. godine na tom sudu bilo je neriješenih 4949 predmeta, a prema zadnjim podacima iz veljače ove godine, taj broj je pao na 4569. Isto tako, taj sud je početkom 2008. imao neriješenih 1787 predmeta starijih od tri godine, sad ih je 821, a do kraja godine trebalo bi ih biti minimalan broj.
• Koja vrsta predmeta najviše opterećuje sudove?
- Smatram da bi se tzv. tipski predmeti, kakvih je dosta u radnim sporovima, trebali rješavati ne po okvirnim mjerilima za jedan predmet, nego za skupinu njih. Država treba prestati s parničenjem dopuštajući da bude tužena u predmetima koji se mogu riješiti u mirnom postupku, prije pokretanja parnica. Za to ima iznimno mnogo prostora. Isto tako, za postojeće parnice ili ovrhu gdje je država tuženik ili ovršenik, ona bi trebala ocijeniti gdje je izvjesno da će te sporove izgubiti pa to riješiti mirnim putem. Tako se izbjegava i plaćanje kamata i povećanje odvjetničkih troškova, kao i opterećenje sudova.
• Koji su najsvježiji primjeri takvog parničenja?
- Primjerice, u prosincu 2007. godine Općinski građanski sud u Zagrebu zaprimio je oko 3600 predmeta protiv HEP-a zbog tvrdnji da se ne poštuje kolektivni ugovor. Je li to ili nije potrebno, nije teško ocijeniti.
• Kako komentirate najave o novom načinu izbora sudaca, čime bi se smanjile ovlasti Državnog sudbenog vijeća?
- DSV mora imati ovlasti imenovanja sudaca i svakako ne može izgubiti ovlasti i odgovornost za to. Takvu odgovornost Vijeća još treba i proširiti, kao i nadležnost za praćenje kadrovske strukture sudaca u Hrvatskoj. DSV također treba zadužiti da prati ocjenjivanje rada sudaca, kvalitetu i kvantitetu njihovog rada, kako bi se za suce viših sudova izabrali najbolji.
• Često govorite o tome da su suci izloženi raznim napadima koji sve više ostaju nezamijećeni.
- Čini mi se da se stvorilo opće prihvaćeno mišljenje da napad na suca nije više jako važna stvar. Javnost se o tim napadima obavještava samo kad je riječ o zvučnim slučajevima, kao primjerice u slučaju Petrač, dok se o verbalnim napadima uopće ne govori. To je težina sudačkog posla, no problem je u stvaranju opće klime i neobjektivnom predstavljanju sudstva javnosti, što sve rezultira prešućivanjem objektivne težine tog posla i njegovim omalovažavanjem, a to je nešto najopasnije za suce i za društvo u cjelini.
• U sklopu E-spisa dnevno se može pratiti rad svih sudaca.
- To je alat koji služi ne samo za kontrolu sudaca, već on treba pokazati zbog čega su neki sudovi učinkoviti, a drugi nisu. Iz toga se vidi i da nedostatak sudaca u nekim velikim sudovima uzrokuje probleme.
• U kojem smislu?
- Primjerice, na Općinskom sudu u Dubrovniku broj sudaca od 2006. godine stalno opada i sada ih je samo 10. Kad to usporedimo s brojem riješenih predmeta i stalnim priljevom, vidi se da je to dovelo do manjeg broja riješenih spisa. No, zanimljivo je da se pokazalo kako je manjak sudaca rezultirao i povećanjem troškova rada po jednom predmetu. Imamo podatke o prosječnom trošku po predmetu za Zagreb, Split, Zadar i Dubrovnik. Tako je u Općinskom građanskom sudu u Zagrebu taj trošak 541,38 kuna, u Zadru 686, Splitu 791, a u Dubrovniku 768 kuna. Podaci su to engleskih stručnjaka iz projekta kojim nastojimo pronaći rješenja za povećanje učinkovitosti njihova rada. Ti podaci ukazuju primjerice na to da su u Dubrovniku troškovi po predmetu porasli onda kad je smanjen broj sudaca. To je zato što je riješeno manje predmeta. Zato je pogrešno kad se govori da će se smanjenjem broja sudaca, smanjiti i troškovi.
• Na internetu su dostupne presude Vrhovnog suda i sada Visokog trgovačkog suda. Kad će se javno obznaniti i presude općinskih i županijskih sudova?
- Programom Phare 2006. na internetu bi se trebale naći i presude 21 županijskog suda i većih općinskih sudova, te Visokog prekršajnog suda. To bi se trebalo realizirati do kraja 2010. godine. Tako će se osigurati jedinstvena pohrana i pretraživanje cjelovitih sudskih odluka na nacionalnoj razini.
• Sudačke plaće bit će smanjene 10 posto, što su suci nevoljko primili.
- U odnosu na plaće sudaca jasno su postavljeni međunarodno prihvaćeni standardi koji smanjenje tih plaća koje provodi izvršna vlasti, vide kao mogući utjecaj, odnosno povredu neovisnosti sudaca. No, ti standardi predviđaju mogućnost smanjenja plaća kao iznimku, onda kad to zahtijevaju objektivni ekonomski pokazatelji u državi.
Kao problem vidim način na koji se izvršna vlast postavila u ovom slučaju izjednačavajući suce s ostalim dužnosnicima, što je pogrešno. Ako se mora intervenirati u plaće sudaca, onda to može biti samo kao dio cjelovitog rješenja u kojem postoji jasan sustav, koji se odnosi na sve ostale dijelove državnog sustava i šire.
U tome moraju sudjelovati predstavnici i sudbene vlasti jer inače doista ostaje dojam pokušaja rušenja neovisnosti te vlasti. Dakle, suci će dijeliti i dobro i loše s cijelim društvom, ali uz jasno postavljena pravila i postupke koji ne samo da neće, nego ne smiju stvarati ni dojam zadiranja u njihovu neovisnost.

Biljana Bašić