«Na mladima svijet ostaje» kaže stara narodna poslovica; a tko bi politički bio mjerodavniji za te, na kojima počiva budućnost, od ministra za znanost, obrazovanje i šport?
Stoga smo zamolili hrvatskog ministra za taj važni resor, prof. dr. sc. Dragana Primorca, za kraći razgovor o -po našem mišljenju- najvažnijim problemima i pitanjima hrvatskog školskog, visokoškolskog i znanstvenog ozračja. Osvježavajući djeluje polet i vjera u budućnost i boljitak ministra, koji i sam spada u red mladih (rođjen je 7..lipnja 1965.); iako je vješto zaobišao poneku «prevruću» stvar u našim pitanjima, njegovi odgovori ostaju vrijedni i zanimljivi za sve.
A kako je biran u Hrvatski Sabor upravo na listi «dijaspore», on je u neku ruku i zastupnik svih svijetom raštrkanih Hrvata, te kroz to i predodređen za naš web-portal.-

* Tijekom nedavnih pregovora o sastavljanju nove vlade bili ste najavili odlazak iz politike. Je li to bio tek taktički potez, velika želja nastaviti znanstvenu karijeru i kako Vas je premijer na kraju ipak uspio nagovoriti na ostanak u Vladi? 

- Istina je da s moje strane nije bilo nikakvog taktiziranja. Zbog iznimno zahtjevne četiri godine prošlog mandata, tijekom kojeg sam po prvi put vodio mega Ministarstvo, nastalo spajanjem dotadašnjih dvaju ministarstava,  ali i zbog moje struke u koju sam do tada uložio jako puno, te niza drugih razloga, razmišljao sam o drugim životnim putovima. Što se tiče mog odnosa s premijerom, već sam ranije rekao da premijer Sanader u prošlom mandatu nije znao kakav ću biti ministar, no vjerovao je u mene i dao mi povjerenje, i ja to iznimno cijenim. Dogovorili smo se da nastavim voditi ovaj sektor, a i osobno sam htio dovršiti neke započete projekte. Velikim dijelom ostao sam i zbog odgovornosti prema ljudima s kojima sam surađivao, ali i prema onima koji su mi dali potporu na izborima. Što se tiče moje znanstvene karijere, moja je najveća ljubav znanost, medicina i rad sa studentima, i nastojat ću da tako i ostane. Možda sam idealist, ali tijekom prošlog mandata uz posao koji sam, zajedno sa suradnicima, kao ministar obavljao, uspio sam objaviti desetak znanstvenih radova i napisati nekoliko poglavlja u knjigama. Isto tako,  uskoro očekujem drugo izdanje moje knjige koja govori o DNA analizi u forenzičkim znanostima, a koju sam napisao u suradnji sa svojim  američkim kolegama. 

* Što planirate u ovom mandatu? Što želite popraviti, a što posebno poticati?

- Nastavljamo s nužnim promjenama u svim segmentima obrazovanja kao što su, primjerice, daljnje praćenje i vrjednovanje provedbe HNOS-a i Nastavnog plana i programa izrađenog prema HNOS-u, državna matura te provedba Nacionalnog program mjera za uvođenje obveznog srednjoškolskog obrazovanja, poboljšanje sustava znanosti i tehnologija, pri tome posebice mislim na procese vrednovanja znanstvenih projekata, osnaživanje suradnju s našim znanstvenicima u inozemstvu, nastavak gradnje škola i sveučilišta, druga faza implementacije Bolonjskog procesa, usvajanje i početak primjene pedagoškog standarda, izrada Nacionalnog kvalifikacijskog okvira i Okvira nacionalnog kurikuluma, nastavak promjena u strukovnom obrazovanju, daljnja afirmacija cjeloživotnog obrazovanja, snažan razvoj školskog športa te preoblikovanje športskih klubova... Možda pomalo neočekivano, jedan od mojih prvih poteza u ovom mandatu bit će konačno pokretanje matica podataka za osnovne i srednje škole. U toj će bazi, po prvi put, biti uneseni svi relevantni podaci kao što je, primjerice, broj učenika, njihove ocjene i izostanci. Te digitalne baze podataka bit će ključne za analizu postojećeg stanja u našem školstvu kao i za eventualne buduće promjene u sustavu. Isto tako, po prvi put ćemo moći pratiti svakog našeg učenika od upisa u prvi razred osnovne škole pa sve do kraja školovanja. Tako ćemo pratiti i pomagati one najbolje u sustavu jer je upravo kriterij izvrsnosti put kojim želimo ići kako bismo do 2010. godine postali najkonkurentniji obrazovni sustav u ovom dijelu Europe. Gotovo pune tri godine radimo na ovom zahtjevnom projektu i kad ga jednom dovršimo bit će od velike pomoći svima u sustavu obrazovanja. 

* Poznato je da ste u predizbornoj kampanji isticali potrebu pomoći izgradnji mostarskog sveučilišta na hrvatskom jeziku, tamošnjeg kampusa kao i kliničkog centra i filozofskog fakulteta. Kako je razvoj tih ustanova bitan za normalan kulturni i znanstveni razvoj, a time i opstanak hrvatskog naroda u BiH, naše članove zanima da li ostajete kod izrečenih obećanja?

- Vlada Republike Hrvatske na čelu s premijerom Sanaderom još je u prošlom mandatu prepoznala važnost Sveučilišta u Mostaru koje kao akademsko središte ima vrlo značajnu ulogu u životu Hrvata koji žive u BiH, te je u svibnju 2006. godine donijela Odluku o programu financiranja kapitalnih ulaganja u kampus Sveučilišta u Mostaru u iznosu od 183,7 milijuna kuna. Nakon prve faze, a sukladno Odluci Vlade RH, nastavit će se s financiranjem druge faze izgradnje Kampusa. Međutim, iznimno je važno reći da su potporu razvoju Sveučilišta u Mostaru, jedinom sveučilištu u BiH koje izvodi nastavu na hrvatskom jeziku, dali Rektorski zbor Republike Hrvatske, Savjet za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja te Nacionalno vijeće za znanost i visoko obrazovanje. Kao resornog ministra, posebno me veseli višestruko povećanje broja studenata na ovom Sveučilištu. U odnosu na 1990. godinu, kada ih je bilo upisano 4.500, danas na Sveučilištu u Mostaru živi i radi oko 15.000 studenata i nastavnika. 

* Stanje na više fakulteta u Hrvatskoj je zabrinjavajuće, neki kažu "puno doktora, malo znanosti." Što namjeravate poduzeti kako bi se spriječilo imenovanje sveučilišnih profesora čak i na osnovu objavljenih novinskih članaka, čime se ruši ugled hrvatskog visokog školstva i znanosti?

- Prva mi je namjera u ovom mandatu, što se tiče poboljšanja sustava znanosti u RH, pozvati sve znanstvenike iz Domovine i inozemstva da sudjeluju u unapređivanju sustava znanosti u Hrvatskoj. Svi oni koji imaju nešto za reći mogu, bez iznimke, u tome sudjelovati. Ljudi koji godinama svjedoče svojim radom i rezultatima uspjeh na najprestižnijim svjetskim sveučilištima ili znanstvenim institucijama imaju i te kako puno toga za reći. Ovdje moram istaknuti i komentar kolege koji mi je rekao da je povratak sada već 70-tak znanstvenika hrvatskog podrijetla u zadnje četiri godine na pojedinim hrvatskim institucijama donio jedan novi duh te pojačao suradnju s njihovim dotadašnjim institucijama u inozemstvu. Niti jedna politika ne može učiniti to što uzajamno mogu učiniti znanstvenici. Gotovo svi povratnici iz inozemstva su izravno ili neizravno uključeni u poboljšavanje sustava znanosti, što je ogromna snaga jer su ti ljudi donijeli iskustvo i znanje koje su godinama stjecali u inozemstvu.

Već je u brojnim znanstvenim ustanovama pokrenuto vanjsko vrjednovanje, nakon čega ćemo dobiti stvaran uvid u podatke koje navodite. Činjenica je da će i same znanstvene organizacije morati sukladno praksama razvijenih država provesti vlastito vrjednovanje i suočiti se s istinom, što je preduvjet za sljedeći iskorak, a to je nagrađivanje najboljih. U zadnjih nekoliko godina sustavu smo zaposlili 1.700 znanstvenih novaka. Ti mladi ljudi imaju pravo da ih vode najsposobniji mentori/znanstvenici kako bi se i oni sutra razvili u ono što je Hrvatskoj neophodno - a to su mladi visokoškolovani lideri. Sukladno izjavi s 2. kongresa hrvatskih znanstvenika, ustrajat ćemo na ubrzanom pomlađivanju sustava, a iznimno uspješnim mladim znanstvenicima osigurat ćemo samostalnost istraživačkog rada. 

Što se tiče statusa znanstvenika, ovo je prije svega pitanje vlastite odgovornosti svakog pojedinog znanstvenika, ali i znanstvenih ustanova kojima mora biti u interesu imati znanstveno aktivne zaposlenike. Svakom od njih u vlastitom je interesu objavljivati radove kako bi mogli biti izabrani i reizabrani, odnosno napredovati u znanstvenoj karijeri. U svakom slučaju, ističem da će Ministarstvo, sukladno svojim zakonskim ovlastima, a jednak je stav i Rektorskog zbora RH, učiniti sve na  trajnom unapređuju sustava visokog obrazovanja i znanosti. Oni koji se toga ne budu držali morati će se ponajprije suočiti sa sobom, a potom i s cjelokupnom akademskom i znanstvenom zajednicom.

* Mogu li hrvatska sveučilišta postati sposobna za natjecanje s takvom europskom konkurencijom?

- Bolonjski proces predstavlja najznačajniju reformu hrvatskog sustava visokoškolskog obrazovanja od početka naše samostalnosti, što je potvrdio i OECD u svojem izvješću o stanju visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Da bi se ova reforma provela, bilo je potrebno prilagoditi sve studijske programe i u cijelosti ih osuvremeniti. S tim ciljem u prvoj polovici 2005. godine u Hrvatskoj je dovršen proces recenziranja i akreditacije preko 800 studijskih programa na svim visokim učilištima. U ovom procesu, u kojem su sudjelovali i strani recenzenti, svi studijski programi prilagođeni su sustavu prvostupnik/magistar na sveučilišnim studijima, odnosno stručni prvostupnik/specijalist na stručnim studijima te su svi studijski programi postali semestralni. Uz to, uvedeni  su ECTS bodovi koji omogućuju lakšu mobilnost studenata, te sada visoka učilišta mogu bolje razumjeti koju je količinu rada zahtijevao pojedini predmet. Hrvatski student će lakše nastaviti studij u inozemstvu, ili upisati drugu razinu visokog obrazovanja na drugom visokom učilištu, jer je njegov studij potpuno usporediv sa studijima u Europi. 

OECD u izvješću koje sam spomenuo ističe nekoliko važnih područja u kojima je Bolonjska reforma povećala kvalitetu visokog obrazovanja. Između ostalog, studenti češće pohađaju predavanja pa se zato povećala prolaznost na ispitima. Također, uveden je  veći broj kolokvija kao mogućnost rješavanja dijela nastavnih obveza, a povećana je i kvaliteta studijskih programa kroz pružanje popratnih usluga studentima. Uveden je, po prvi put, obuhvatan sustav osiguranja kvalitete, posebice putem studentskih anketa. S tim u svezi, podsjećam da je u Londonu u svibnju prošle godine održana dvodnevna Ministarska konferencija o Bolonjskom procesu na kojoj su sudjelovale delegacije iz 46 država potpisnica Bolonjske deklaracije. Prema izvješću o provedbi Bolonjskog procesa za 46 zemalja, Republika Hrvatska iznimno je napredovala te je ocijenjena prosječnom ocjenom 4.1. Za čak pet područja, od ukupno 12, dobili smo najvišu ocjenu. 

Međutim, Bolonjski je proces kao i što sama riječ kaže „proces", i on traje. Daleko od toga da sve teče idealno, ali on je pokrenuo toliko dugo željenu harmonizaciju hrvatskog obrazovnog sustava s onima u inozemstvu, brojne investicije u prostornu izgradnju i tehničko opremanje hrvatskih sveučilišta, brojna zapošljavanja i sl. Samo u posljednje četiri godine izdvajanje za visoko obrazovanje poraslo je za 48%, a u sustavu obrazovanja i znanosti otvoreno je gotovo  7.000 novih radnih mjesta, od toga  1.700 za znanstvene novake. Kreditna izdvajanja za izgradnju kampusa u RH iznose gotovo tri milijarde kuna.   

Podizanje kvalitete Bolonjskog procesa predstavlja temelj daljnjih promjena i reformi sustava visokog obrazovanja koji će se ostvariti kroz nastavak gradnje sveučilišnih kampusa, razvoj stručnih studija, podizanje studentskog standarda te vrjednovanje rada visokih učilišta.

* Što mislite poduzeti da primjerice školski udžbenici za hrvatske škole uskoro, uz svu otvorenost prema Europi i njenoj demokratskoj tradiciji, ipak budu "hrvatski" - posebno oni za povijest? Je li po Vašem mišljenju održivo stanje, da učenici u jednoj školi u Hrvatskoj ne mogu učiti na hrvatskom jeziku i što kanite učiniti da se to promijeni?

- Ono što nikako nećemo tolerirati u sustavu obrazovanja je da politika šteti našim učenicima jer je svima nama njihova dobrobit najvažnija, a što smo i pokazali na primjeru Jagodnjaka. Ako se dogode pojedinačni ekscesi, njih treba rješavati.

Iznimno sam ponosan što u Podunavlju sva djeca, i srpska i hrvatska, uče povijest iz istih udžbenika. Prije nešto više od dvije godine Ministarstvo je s najvišim predstavnicima srpske nacionalne manjine postiglo dogovor oko korištenja udžbenika povijesti u svim školama u Republici Hrvatskoj u kojima se nastava izvodi na srpskom jeziku i ćirilićnom pismu pa se od školske godine 2005./2006. u spomenutim školama koriste isti udžbenici povijesti koje je odobrilo Ministarstvo a koji se koriste i u svim ostalim školama u Republici Hrvatskoj. 

Danas vrlo često o tom našem uspjehu razgovaraju i lideri obrazovnih sustava nekih zapadnoeuropskih država jer se čude tom hrvatskom napretku, a oni sami nisu usuglasili stavove o povijesti koji uključuju nekoliko njihovih država, a odnose se na povijesna događanja tijekom, primjerice, Drugog svjetskog rata. Bilo je potrebno puno mudrosti i odlučnosti svih strana da se u Hrvatskoj dogodi ovakav jedan zajednički iskorak. 

* Suvremene tehnologije su danas odlučujuće za dobar uspjeh u školi. U kojoj ste mjeri uspjeli nabaviti opremu za informatičke učionice u školama? Imaju li učenici slobodan pristup internetu i svoje elektroničke adrese u svim hrvatskim školama?

- Kako bi se već od prvih dana školovanja učenicima omogućilo stjecanje potrebnih informatičkih vještina, koje su toliko neophodne na suvremenom tržištu rada, s velikim zadovoljstvom mogu istaknuti da su sve osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj opremljene računalnim učionicama s pristupom na Internet, te svaka škola imaj vlastiti mrežni prostor. Isto tako osigurali smo gotovo 600.000 elektroničkih adresa za sve učenike osnovnih i srednjih škola u RH.

Do sada je gotovo 10.000 učitelja, nastavnika i zaposlenika u osnovnom i srednjem školstvu dobilo je European Computer Driving License (ECDL) certifikat ili se pripremaju za certifikaciju.

Osim toga, više od 10.000 učitelja, nastavnika različitih struka, prošlo je druge oblike stručnog usavršavanja. Svi znanstveni instituti, ustanove visokog obrazovanja i studentski domovi priključeni su na CARNet-ovu mrežu. Pristupna brzina je 10 gigabita, a korisnici su jedini u Europi koji imaju besplatan pristup.

* Što želite postići s nacionalnim ispitima u osnovnim školama?

- Na početku ističem da je jedan od najznačajnijih pomaka koje smo napravili i to je nepodijeljeni stav struke - vanjsko vrjednovanje obrazovanja. Da smo taj sustav imali ranije daleko bi se kvalitetnije i učinkovitije moglo ići s promjenama u sustavu odgoja i obrazovanja, jer bi znali stvarno stanje u hrvatskim školama. Glavni je cilj vanjskog vrjednovanja utvrditi istinu i dobiti pravu sliku o hrvatskom školstvu kako bi u konačnici došlo do promjena načina poučavanja i većeg ulaganja. Na taj način ishodi obrazovanja i kompetencije djece u cijeloj Hrvatskoj bili bi jednaki. Drugim riječima, ovdje se radi o postizanju uvjeta kako bi svako dijete, bez obzira dolazilo ono iz malog mjesta ili Zagreba, imalo iste uvjete za obrazovanje. 

Nacionalnim ispitima koje smo u prošloj školskoj godini po prvi put proveli u osnovnim školama željeli smo saznati stvarno stanje u školama, odnosno stvarnu razinu znanja koju su imali učenici osmih razreda. Rezultati ovih ispita pokazali su koje su škole i koji učitelji najbolji, a koje to nisu te kojima treba pomoć. Stručna analiza koju su načinili znanstvenici Instituta za društvena istraživanja „Ivo Pilar" dala nam je iznimno dragocjene podatke koji su, između ostaloga, pokazali da djeca visokoobrazovanih roditelja imaju bolje znanje, što je vrlo jasan pokazatelj velike važnosti obrazovanja za društvo u cjelini.

* Mogu li nacionalni ispiti u osmom razredu biti ulaznica za željenu srednju školu?

- To je jedan od prijedloga, ali postoje i drugačija mišljenja. Prije donošenja konačne odluke konzultirat ću još neke stručnjake unutar Europske unije.

Provođenje eksperimentalne državne mature trenutačno je jedan od najvažnijih projekata ove Vlade, a konačni nam je cilj da državna matura, koju će sljedeće školske godine po prvi put pisati učenici četvrtih razreda gimnazija i četverogodišnjih strukovnih škola, uvelike zamjeni prijemne ispite na hrvatskim fakultetima. Upravo sada vodimo iznimno konstruktivne razgovore s predstavnicima hrvatskih sveučilišta, visokih škola i veleučilišta kako bismo oko ovog pitanja postigli konsenzus.

* Hoćete li u ovom mandatu na temelju rezultata nacionalnih ispita i državne mature rangirati škole?

- Rangiranje škola postaje pitanje prestiža, ali i stimulacije. Više od 90 posto stručnjaka uključenih u naš odgojno-obrazovni sustav smatra da rezultati državne mature moraju biti javni, bez obzira što  u ovom trenutku znamo da sve škole u Hrvatskoj nemaju jednake uvjete učenja. Međutim, rezultati nekih škola  i djece iz siromašnijih sredina pokazali su da je pitanje obrazovanja vezano za metode poučavanja i kvalitetu izvedbe i stručne zastupljenosti nastave. 

Neadekvatna opremljenost škola problem je koji se dugi niz godina provlači kroz naš školski sustav. Taj smo problem svih ovih godina nastojali, ako ne riješiti, onda barem ublažiti. Upravo iz tog razloga u prošlom smo mandatu izgradili, dogradili ili rekonstruirali 288 školskih objekata, a u ovom mandatu, u naredne četiri godine, planiramo samo kroz program EIB II na obrazovanje iskoristiti oko 550 milijuna kuna. Navedeni bi se iznos okvirno trebao uložiti  u ukupno 161 školski objekt. Pored toga, udruženim sredstvima državnoga proračuna i zajma Svjetske banke do 2010. bit će izgrađeno, nadograđeno i opremljeno 60 osnovnih te 13 srednjih škola. Dogradnjom i rekonstrukcijom postojećih te izgradnjom novih osnovnih i srednjih škola postiže se efekt ravnomjernoga razvoja. Jer, kvalitetu obrazovanja možemo podići jedino u suvremeno opremljenim školama. Obrazovanje mora biti kvalitetno i svima dostupno pod jednakim uvjetima.