savjest INTERVJUI

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?intervju=520&vrkic-galic-je-samo-branio=  https://twitter.com/savjest_com?intervju=520&vrkic-galic-je-samo-branio=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?intervju=520&vrkic-galic-je-samo-branio=  http://savjest.com/savjest_rss.php?intervju=520&vrkic-galic-je-samo-branio=

Ivan  Vrkić

../intervjui/intervjui.php?osoba=3385&ivan-vrkic

Vrkić Ivan
Datum:
21.02.1999
Slika autor/izvor:
 Objavljeno na:
 
Objavi na:

Share on Google+

 

 

Priče oko Hrvatske radio-televizije, bilo da je riječ o njenoj otvorenosti ili kadrovskim promjenama, već duže vrijeme pune novinske stupce. Opozicija joj zamjera da je produžena ruka stranke na vlasti i poziva da ju se bojkotira. S druge strane visoki dužnosnici HDZ-a kažu da je ona antihadezeovska. Istodobno se oko HRT-a ispredaju najrazličitije priče od onih o tome da informativne programe u toj kući uređuju tajne službe, o pritiscima političkih opcija... O čemu je zapravo riječ i s kakvim se pritiscima susreće bilo je prvo pitanje predsjedniku Uprave nacionalne televizijske kuće Ivici Vrkiću, koji nakon šest mjeseci provedenih u toj »vrućoj« fotelji prvi put otvoreno odgovara na pitanja o kojima se dosad uvelike špekuliralo ili konstruiralo.
– Prava je istina da je počela predizborna kampanja i da se vodi paralelna bitka (i prije samih izbora) za veći utjecaj na Televiziji, pa čak i za preuzimanje Televizije. Međutim, gubi se iz vida da su ta pitanja isključivo u dosegu Sabora. Ne dvojim da postoji određeni interes, pa i pritisak političkih stranaka da kontroliraju ono što se na televiziji događa. Nisam nikada imao pritisak u smislu da je netko od mene nešto tražio. Nezadovoljstva, koja s pravom ističu i vladajuća i oporbene stranke, pokazuju da ova televizija mora doživjeti jednu snažnu mirnodopsku transformaciju, paralelnu svekolikom razvoju slobodnog i demokratskog hrvatskog društva. Svi se trebamo naviknuti da se u demokraciju može samo dijalogom, a ne plaženjem prljavih jezika. Na televiziju se gleda kao na moćno sredstvo jer prevladava mišljenje da onaj koji ima televiziju može lakše ostvariti svoj poslovni ili politički interes. Točnije, doći do vlasti. U tom je kontekstu moj najveći problem koliko je uopće moguće obraniti televiziju od toga da ona ne bude politički instrumentalizirana i da ne ulazi u političke sukobe, odnosno da Kuća funkcionira kao profesionalni javni servis.
 

• Događalo nam se da smo u jednom danu u tri ili četiri emisije imali jednog te istog čovjeka. Pa gdje to može biti? To je znak da u ovoj kući vlada nered, urednička anarhija. A kad se kaže idemo planirati emisije onda pojedinici odgovaraju da im se uskraćuju novinarske slobode
• Mislim najprije da nije u skladu s kućnim odgojem da se jedan razgovor vođen u četiri oka uopće prepričava, a pogotovo na pogrešan način. Nisam baš čovjek koji sliježe ramenima. Na Lončarev eventualni upit nisam mogao odgovoriti naprosto zbog toga što nije smijenjen
• Kada se danas govori čiji je tko čovjek, to danas služi tomu da bi se toj osobi nešto pripisalo, čak i podmetnulo. S velikim se zadovoljstvom uvijek prisjećam da sam s Vesnom Škare-Ožbolt, Hrvojem Šarinićem i ostalima u interesu Države, u reintegraciji Podunavlja časno obavio odgovoran i težak posao

• Možete li se složiti s tvrdnjom da danas na HTV-u vladaju dvije struje stilizirane kao državotvorna i nezavisna?
– To je samo djelomično točno. Lakše je govoriti o namjerama nego o samim ljudima. Tako jedni u ime politike žele zadržati postojeće stanje, a drugi pak misle da u ime slobode medija, a zapravo isto politike, kupuju već sada svoj budući status i zauzeli su predizborni borbeni položaj, dođe li do promjene u vlasti. I jedno i drugo opterećuje profesionalizam novinarskog rada u Kući. Svatko ima pravo na svoj stav, ali problem je jesu li ti stavovi u funkciji određenih propagandnih, političkih poruka koje se tada brane ili slobodom medija ili nekakvom svojom autorskom slobodom. To, međutim, nije u funkciji objektivnog novinarstva koje podrazumijeva da se čuju sve strane. Ne mislim da netko ne može biti kritičan, jer je kritika svojevrsni pokretač demokracije, sol demokracije, ali ne može sve biti niti crno niti bijelo. Stvarnost je nešto drugo i u njoj ima i pozitivnih i negativnih primjera. Uz anarhiju i nered u uređivanju programa, to su najveći sadašnji problemi ove kuće.
• No, zbog toga postoji nekoliko emisija sličnog tipa koje radi jedna ili druga, uvjetno rečeno, struja?
– Dogovor da svi dobiju autorske emisije po mom dolasku, bio je loš i dodatno je opteretio program. Stvorio se debalans u programu pa se događalo da imamo emisije sličnih žanrova koje su rađene s različitih pozicija. Stvorio se dojam da je bilo važnije sklopiti dobar politički mir, nego dobar politički informativni program. Iako to nije dobro, bilo je korisno jer sam htio dokazati da u ovoj kući nema ni zabranjenih ljudi, ni zabranjenih tema. Bez obzira na ovakve propuste, program je ipak kudikamo zanimljiviji.
• No, s obzirom na takve ocjene držite li da ste pogriješili?
– Ne. Na tom sam konceptu radio šest mjeseci. Svakodnevno sam razgovarao s novinarima i urednicima jer sam htio s njima stvoriti vrijednosni sustav koji bi omogućio da se uređivanjem, uz punu autorsku slobodu i uredničku odgovornost »proizvodi« program. Sve je to eskaliralo do te razine da je u Kući prevladao nered koji postoji još od vremena nakon odlaska Antuna Vrdoljaka i nije se znalo tko što radi.
Međutim, uređivanje programa i uobičajeni način rada i reda u ovom poslu, najčešće se iz različitih razloga definira kao cenzura. I iz tih razloga ni novinari, niti urednici, a ni jedan dio javnosti, pogotovo u pisanim medijima – u kojima je uređivanje najnormalnija stvar i od kojeg nitko ne pravi nikakve probleme – ne želi prihvatiti uspostavljanje takvog vrijednosnog sustava.
• Kako komentirate ostavku Mirka Galića u kojoj tvrdi da nije uspio ostvariti svoje ciljeve da otvori Televiziju?
– U svakom slučaju cijenim doprinos gospodina Galića. Ne mislim da je samo on otvarao televiziju, kao što ne mislim niti da sam je samo ja otvarao. Otvaranje televizije imalo je svoj kontinuitet i prije mene i prije njega i imat će i poslije nas. Jednostavno - taj proces više ne ovisi samo o pojedincima.
Najveći je problem nastao kad se vidjelo da autori nisu spremni uvažavati urednike, ni programsku politiku kuće. I umjesto da smo to Mirko Galić i ja uz dijalog riješili - nismo uspjeli, ali to ne znači da nisu napravljeni pomaci prema javnoj televiziji.
• Jesu li Galićeve optužbe o skidanju ljudi iz programa i cenzuriranju točne?
– Naravno da nisu. Mi se razlikujemo u tome što se Galić držao samo novinara, a ja odgovornosti za cijelu kuću i cijeli proces stvaranja javne televizije. Događalo nam se da smo u jednom danu u tri ili četiri emisije imali jednog te istog čovjeka. Pa gdje to može biti? To je znak da u ovoj kući vlada nered, urednička anarhija. A kad se kaže idemo planirati emisije onda pojedinici odgovaraju da im se uskraćuju novinarske slobode. Nitko nikad u javnosti nije, međutim, progovorio o tome da su neke emisije zbog govora mržnje i skinute.
Primjerice, emisija o Škabrnji. Ali, kada se govori o nekim poznatim i ispolitiziranim autorima koji su samovoljno zauzeli oporbeni stav prema »uredničkoj vlasti kuće«, tada se govori o cenzuri. Nisam primijetio da je bilo tko stao u obranu Jerka Tomića kao što je stao u obranu, uvjetno rečeno, Merlića ili Lončara.
• Kako tumačite to što je Galić ostavku podnio dok ste Vi bili izvan zemlje?
– Galić i ja smo izvrsno surađivali iako su naše pozicije bitno drukčije. Imali smo zajednički zadatak stvarati uvjete za slobodan i profesionalan rad, a izvršenje takvog zadatka trebalo je shvatiti i kao pravo i kao obvezu i kao odgovornost. Gospodin Galić je samo branio pravo novinara da mogu raditi po svojim kriterijima, a istodobno se nije dovoljno zalagao za ravnotežu autorskog i uredničkog rada. Moram priznati da u tome ni sam nisam pronašao spasonosni »ključ rješenja«. On je u tom svom diskursu, podijeljene osobe, bio između obveza člana Uprave HRT-a i člana Foruma 21. I iz tog se začaranog kruga odlučio za potez koji je povukao. Ja nisam vidio razloge za to. U ovoj kući ima vrijednih i krasnih ljudi, za koje se ne čuje, koji su odradili više nego i ja i Galić, pa je grijeh zbog tih ljudi govoriti da je za demokratizaciju bio zadužen samo Galić. Javna televizija je proces koji će se danas nastaviti bez Galića, a sutra i bez Vrkića. Jer otvorena TV je proces kuće, proces hrvatske kulture i hrvatskog društva, a ne samo nekih osoba.
• Ivo Lončar ( Ivan Lončar ) je nedavno na tribini rekao i to da ste Vi na njegovo pitanje zašto je smjenjen s uredničkog mjesta samo slegnuli ramenima i rekli kako su takva vremena. O čemu je riječ?
– Mislim najprije da nije u skladu s kućnim odgojem da se jedan razgovor vođen u četiri oka uopće prepričava, a pogotovo na pogrešan način. Nisam baš čovjek koji sliježe ramenima. Na njegov eventualni upit nisam mogao odgovoriti naprosto zbog toga što nije smijenjen. Mi ne možemo razgovarati tako da mi on sugerira odgovor na pitanje koje ne postoji. Lončar nije smijenjen i nisu mu ugrožena nikakva ni radna niti statusna prava. Uostalom, neka pokaže papir na kojem se vidi potvrda njegove priče.
• A plaća?
– Ivo Lončar je temeljem Ugovora o radu raspoređen na radno mjesto »urednik-komentator« u Informativnom programu na kojem s istom plaćom i ravnopravnim statusom ostaje i dalje. On je u okviru tog radnog mjesta uređivao i vodio i emisiju »Plodovi zemlje«, koju je prije četrdesetak godina osmislila i utemeljila gospođa Ružica Trauber, i radio priloge za ostale informativne emisije. Ustrojem Redakcije za poljoprivredu i selo više ćemo se i sveobuhvatnije posvetiti svim problemima s tog područja. Želimo ojačati redakcijski rad, pa ćemo uskoro organizirati i rad Redakcije za branitelje i stradalnike Domovinskog rata.
Na Lončaru je da nastavi raditi. To što on iz sfere posla odlazi u sferu politike, pa onda vodi političke dijaloge nije niti može biti problem HRT-a.
• Ipak on tvrdi da je njegova smjena politički čin?
– U svojim emisijama Lončar je uz profesionalni rad i kritičnost, koju ne sporim, unosio političku retoriku i ušao u dijalog s političarima. On je sam sebi odredio takvu vrstu dijaloga. Lončar može govoriti o ugroženosti samo onda ako je odlučio da neće raditi. Nastavi li raditi, imat će i dalje moju zaštitu. Tako da mu zbog egzistencije neće biti potrebni nikakvi koncerti. Možda zbog politike, ali to je već njegov izbor, a ne moj.
• Autori »1+1« tvrde da su obrazloženja zbog njenog skidanja s programa farsa?
– Nije točno da je ta emisija cenzurirana. Da smo objavili nešto što je govor mržnje, a baš je to u toj emisiji bio slučaj, onda bi priča bila ovakva: HDZ-ova državna televizija i Uprava HRT-a poziva na linč jedne političke osobe iz oporbe. Tada bi Televizija bila kriva za propovjedanje političkog nasilja. Zato nismo mogli dopustiti da se to pojavi u javnosti. Odgovor da je poziv na vješanje samo metafora zvuči zgodno, ali nije baš uvjerljiv. Možda je to novi doprinos umjetničkom izražavanju, ali sigurno nije i profesionalnom novinarskom radu.
• Na spomenutoj tribini govorilo se kako Televizija nije otvorena, kako se cenzurira i pozivalo se na ostavke?
– Na HTV-u radi veliki broj časnih i odgovornih profesionalaca, eksponiranih danonoćno u kući i na terenu na teškom i često puta čak pogibeljnom poslu, koji se za razliku od njih, eksponiraju tako, a ne na tribinama.
Ne pripisujem sebi nikakve posebne zasluge za njihov povratak na posao, ja sam im samo omogućio da ostvare svoje pravo, ali oni su znali ili trebali znati da uz pravo na rad ide i odgovornost za rad. Nije li to zapravo najbolji odgovor. Čini mi se da ovakav oblik javnog dijaloga izvan kuće zapravo pokazuje da to koristi nekom drugom, ali ne i HRT-u. Žao mi je da neki naši novinari, koji žive od ove kuće, podliježu političkoj retorici, a ne profesionalizmu.
Ovih je šest mjeseci pokazalo da su svi oni mogli u emisije dovoditi koga žele, a da o tome nisu s urednicima ni razgovarali. Dovodili su ljude koji svašta pišu protiv predsjednika države, kao institucije, koji govore protiv njega i sude se s njim. Da je na HTV-u riječ o izravnom utjecaju vlasti, HDZ-a i Predsjednika zar bi takvo što bilo moguće, i to u udarnim terminima?!
• Hoće li ti novinari i urednici, s obzirom na novi Kodeks, na neki način biti kažnjeni?
– Ja ću se i dalje zalagati za njihovo pravo da kažu jasno što misle i neću sebi priuštiti ulogu cenzora. Ali ne odustajem od elementarnog uvođenja rada i reda u »proizvodnju« programa na HRT-u, jer je to naša zajednička obveza prema pretplatnicima, čemu služi i Kodeks. Moja je obveza jednako štititi prava djelatnika bez obzira koliko se s njima slagao ili ne.
Nisam impresioniran glasinama
Mirko Galić odlazi, šuška se da se glavni urednik Bučan neće ponovno kandidirati. Tko su nova imena?
– Mogu samo reći da ćemo i izbor novog glavnog urednika staviti u funkciju daljnjeg otvaranja i demokratizacije HRT-a. No, podsjećam da krajnju odluku na moju preporuku i na osnovu javnog natječaja donosi Vijeće HRT-a.
• Razmišlja li se možda o spajanju funkcija na kojima su Galić i Bučan?
– Ispituju se i te mogućnosti i svakako ćemo pronaći rješenje da se ubuduće te funkcije ne preklapaju.
• Bilo je riječi i o Vašem odlasku?
– Meni je to normalno, no ne impresioniraju me nikakve glasine ni kalkulacije jer nisam došao praviti karijeru, niti se ona ovdje može napraviti. Imam previše igara u nogama da bih bio opsjednut primjedbama na moj račun. Ipak sam iznenađen koliko se neodmjereno i neargumentirano, bez imalo dobre volje, piše o televiziji. Moj cilj je od HRT-a napraviti profesionalnu kuću, koja će funkcionirati po logici svoga unutarnjeg vrijednosnog sustava, a ne po tome koja joj je osoba na čelu.
Mene neće biti potrebno smjenjivati, ako procjenim da ove ciljeve ne mogu ostvariti, otići ću sam.
• Vas se u javnosti doživljava kao Šarinićeva čovjeka, a i sam je Hrvoje Šarinić javno rekao kako Vas je on doveo na HRT?
– Kada se danas govori čiji je tko čovjek, to danas služi tomu da bi se toj osobi nešto pripisalo, čak i podmetnulo. S velikim se zadovoljstvom uvijek prisjećam da sam s Vesnom Škare-Ožbolt, Hrvojem Šarinićem i ostalima u interesu Države, u reintegraciji Podunavlja časno obavio odgovoran i težak posao. Bila je to prava prijateljska suradnja u pravom poslu. Čiji sam čovjek? Ja sam jedino čovjek svoje žene Zore.
• Kako komentirate tvrdnju Dražena Budiše da Informativni program HTV-a uređuju tajne službe?
– Cijenim Budišu i njegove zasluge za Hrvatsku. Zainteresiran sam, u ime posla kojeg radim, za razgovor s Budišom i svim stranačkim čelnicima. Televizija može biti samo u ulozi promicanja hrvatske politike i političara. Uvijek se čudim kad ozbiljni ljudi i političari daju neozbiljne izjave.

SILVANA ORUČ IVOŠ

       
       


 

..

/intervjui/intervju.php?intervju=3111&strajk-je-legitiman-ali-ponuda-vlade-je-korektna

Dubravka Šuica , dosad zastupnica u Europskom parlamentu, prije toga i u Hrvatskom saboru, a nekada gradonačelnica Dubrovnika, od sutra ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3112&ministrica-divjak-reagirala-je-iskreno-zbog-reforme-hns-cvrsto-stoji-uz-nju

S HNS-ovim potpredsjednikom Vlade i ministrom graditeljstva  Predragom Štromarom  razgovarali smo u tjednu kada je njegovo Ministarstvo napokon dalo zeleno ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3110&kako-bi-izgledalo-da-je-netko-1965-rekao-kako-rat-jos-nije-gotov

Nestaje optimizam da će ekonomski razvoj sam po sebi pridonijeti efikasnosti institucija. A naše društvo se podijelilo u slojeve sve ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3113&zelim-placu-od-minimalno-70-000-kuna-i-s-obitelji-bih-zivio-na-pantovcaku

Predsjednički kandidat Mislav Kolakušić otkrio je Damiri Gregoret, između ostalog, zašto ljude u DIP-u smatra bjednicima   Predsjednički kandidat  Mislav ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3105&na-nama-je-da-iskoristimo-ovaj-trenutak-i-okupimo-sve-na-ljevici-protiv-hdz-a

Nekada su uređaji trajali po 30 godina, a danas se kvare čim im istekne jamstvo. Neke su zemlje to zakonom ...
29.05.2019
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


29.03.1978  Petković Fajnik Josip
29.03.1974  Novosel Lidija
29.03.1973  Slavić Lidija
29.03.1961  Krizmanić Jasmin
29.03.1956  Perožić Borislav
29.03.1952  Mirković Davor
29.03.1951  Medarac Ivan