Predsjednikova savjetnica za politička pitanja i zamjenica predstojnika Ureda Predsjednika, Vesna Škare-Ožbolt, bila je najozbiljniji kandidat za direktorsko mjesto na HRT-u, a »na vezi« s medijima je još iz vremena glasnogovorništva u Uredu Predsjednika. Ovom prilikom za Vjesnik govori o medijskoj situaciji u Hrvatskoj danas, te problemima i špekulacijama vezanim uz svakako najutjecajniji medij, a to je Hrvatska televizija.

• Prema izvješćima raznih udruga za ljudska prava ili uglednih institucija kao što je »International Press Institute« u Hrvatskoj nema slobode medija. Kako to komentirate? Ima li ili ne neovisnih medija u nas?
- Ako usporedite hrvatsku medijsku scenu 1990. i 1999. vidjet ćete neusporedivu razliku, jer danas imate slobodu medija kakva nikad nije postojala u socijalizmu i koja nije toliko daleko od europskog profila s kojim nas vole uspoređivati. Većina medija je privatizirana i ima nove vlasnike. Nastalo je mnogo novih naslova, dok ih je manji dio i propao, no o tome su isključivo odlučivali najbolji kritičari - sami čitatelji. Otvoreno je na stotine radijskih postaja, od kojih neke već uspješno emitiraju i na nacionalnoj razini, te desetak lokalnih privatnih TV postaja. Kad usporedite izvješća međunarodnih institucija o stanju medija u Hrvatskoj iz 1991., 1992., 1993. i 1998. godine, ona Vam se čine po kritičnom tonu gotovo ista, gotovo da se prepisuju iako se hrvatska medijska slika stalno mijenja. Najviše napadana HRT je doživjela velike promjene od vremena Domovinskog rata, no one se danas ne žele primijeniti. Ne smijemo zaboraviti da smo 15. siječnja obilježili tek prvu godišnjicu od završetka mirne reintegracije Podunavlja, čime smo konačno ušli u pravo mirnodopsko razdoblje u kojem se možemo posvetiti u potpunosti unutarnjem razvoju države u svakom pogledu. Umjesto da strepimo od neprijateljskih topova, sad se možemo baviti socijalnim, gospodarskim i drugim životnim pitanjima, a tako ćemo neizbježno doći i do pitanja kako dalje razvijati elektroničke medije. Televizija je skupa igračka i nismo mogli dopustiti da nam se dogodi tajkunizacija recimo HTV-a ili pojedinog njenog programa, o čemu najbolje svjedoči neuspjeh Mreže i veliki problemi lokalnih TV postaja.
 

• U javnosti se uvriježilo mišljenje da najveći broj tužbi protiv tzv. neovisnih medija podnose visokopozicionirani dužnosnici HDZ-a. No, prema uvidima u sudske spise, objavljenim i u Vjesniku prošlog tjedna, najviše tužbi protiv novinara je privatne naravi, sami se međusobno tuže, a najčešće ih, ispada, tuže oporbenjaci. Znači li to da se oko stanja u medijima više stvara psihotična nego racionalna kriza?
- Upravo tako. Posebno to ističu izvješća međunarodnih organizacija nastojeći dokazati da je riječ o neslobodi medija, o diktatu države u informativnom procesu, o cenzuri. Treba znati da se svega u pet slučajeva vodi postupak protiv novinara iniciran od strane državnog odvjetnika. Koliko mi je poznato od toga su tri u fazi postupka, a dva u fazi istrage. Broj privatnih tužbi je uistinu velik, ali moramo poći od činjenice da svaka osoba ima pravo braniti svoju čast, ugled i dignitet, dakle ima pravo tužiti, ali i biti tužen, bez obzira radilo se o novinaru, političaru ili pak državnom službeniku. Ne treba zaboraviti da su pojedini mediji ponekad i svjesno kršili novinarsku etiku jer su znali da će na taj način privući ili pažnju javnosti ili dobrohotnih donatora. A upravo je novinarska etika ona koju u cijeloj ovoj medijskoj priči moramo proglasiti najvećom žrtvom. Novinari danas nisu uspješno strukovno organizirani, zakazali su i sindikati, ali i novinarsko društvo, čiji bi Sud časti trebao biti prvo i najvažnije mjesto na kojem bi se rješavale sve zloupotrebe medija. No nažalost, nijedna od tih institucija nije se uspjela nametnuti svojim kredibilitetom kao objektivan sudac kojem bi se obraćala sveukupna hrvatska javnost. Što bude razvijenija etika i načela profesije, manje će biti sudskih sporova.
• Što mislite o medijskom reketu u Hrvatskoj? Često čujemo da su mediji poprište raznih političkih pritisaka i ucjena, a među zadnjima je to ovih dana javno potvrdio Miljenko Manjkas, urednik Informativnog programa HTV-a?
- Medijski reket je nažalost činjenica i u Hrvatskoj. Postoji težnja da se i mediji pozicioniraju kao kreativni politički čimbenik. To je još jedan od problema kojeg prije svega treba riješiti u okviru novinarskog društva i novinarskog kodeksa časti. Zanimljivo je da je novinarsko društvo tek u neznatnom broju slučajeva reagiralo na ovu zabrinjavajuću pojavu.
• Koliko pojedine političke struje, prema Vašem mišljenju, imaju utjecaja na medije? Tko i u kojoj mjeri lobira u medijima?
- Prirodno je da političari i stranke žele biti prisutni u medijima. To je uostalom snažno nastojanje kao oblik političkog opstanka i političkog djelovanja. Tko to može danas utjecati na medije u Hrvatskoj, ali i svugdje u svijetu - prije svega vlasnička struktura i politička opcija koja je naslonjena na tu vlasničku strukturu. No bitno je da se uvijek, i uz utjecanje, poštuju načela etike i profesije, što se kod nas često zaboravlja. Tko konkretno lobira kod nas? Mislim da neću pretjerati, ali lobiraju svi, ne samo političari nego je tu i gospodarski lobi, kulturni, športski, filmski, glazbeni itd.
• Koliko je utjecajan medijski lobi vladajuće stranke?
- Ako me pitate o utjecaju medijskog lobija vladajuće stranke, moram reći da se čak pitam postoji li »medijski lobi vladajuće stranke« i tko bi ga mogao činiti. Čini mi se da u ovom slučaju ima puno pretjerivanja, kao i mnogim drugim stvarima, jer konačno mi smo stranka s razvijenim smislom za pluralizam.
• Kako ocjenjujete stanje na Hrvatskoj televiziji? Slažete li se s tvrdnjama da HTV-om danas dominiraju dvije struje, državotvorna i nezavisna?
- U posljednjih pola godine na HTV-u je učinjeno doista mnogo. Politički je program kvalitetniji, iako možda malo pretrpan govorničkim emisijama, filmski program daleko je bolji, vraćene su mnoge osobe. Moglo bi se reći da danas na HTV-u nema teme o kojoj se ne može otvoreno razgovarati, niti da postoje osobe koje se ne smiju pojaviti na malim ekranima, što se znalo ranije događati. Veliki broj ljudi ulaže napore da HTV uistinu počne raditi kao javni servis, u čemu će im pomoći i novinarski kodeks koji jasno definira odnose novinara i urednika. Financijsko stanje se nastoji stabilizirati i proizvesti što više kvalitetnijeg programa. Što znači podjela na državotvorne i nezavisne? Mislim da podjele trebaju ići na one koji profesionalno rade svoj posao i one koji nastoje prije svega promovirati sebe, a tek onda struku.
• Koliki je vaš utjecaj na HTV-u danas, s obzirom da se govori kako ste Vi Vrkićev zaštitnik s Pantovčaka?
- Moj utjecaj na televiziji se svodi na suradnju s novinarima i urednicima u onoj mjeri u kojoj oni traže neka pojašnjenja ili tumačenja. Isti je odnos kao i s mnogim drugim stranim i domaćim medijima.
Da imam nekakav utjecaj, onda bi ta televizija ipak više bila po mom ukusu, a to bi se, jamčim Vam, vidjelo i na samom programu. No, ne opterećujem se time, HTV mora biti u funkciji gledatelja. Koliki sam ja zaštitnik Vrkića s Pantovčaka? Samo želim da se Vrkiću omogući rad bez nervoze bez obzira s koje strane dolazila.
• Je li točno, kako je pisano u nekim medijima, da ste u vrijeme nedavnih špekulacija oko Vrkićeva odlaska s televizije zbog toga navodno prijetili i ostavkom?
- Pa vjerujem da bi me neki rado spakirali zajedno s Vrkićem. S Vrkićem sam za vrijeme reintegracije izvrsno surađivala i doživjela sam ga kao izvrsnog i vrlo lukava političara, koji i u najozbiljnijoj situaciji sve može okrenuti u svoju korist, tako da mislim da mu ja ne bi trebala biti nikakva potpora, s problemima se zna nositi sam. Ali kad mi počne govoriti o problemima, podsjetim ga u šali na onaj vic o ludnici sa žutim zidovima, poput njegovih na četvrtom katu Prisavlja - kažu da je u ludnici, za razliku od televizije, bar uprava normalna. Jednostavno, HTV je tema o kojoj se uvijek može špekulirati, pa makar i neutemeljeno.
• Često čujemo kako je Predsjednički ured na izravnoj vezi s Prisavljem. Je li to točno? Jesu li predsjednikovi savjetnici cenzori na HTV-u?
- Predsjednički ured je na izravnoj vezi s Prisavljem u onoj mjeri u kojoj postoji suradnja novinara jedne medijske kuće i državne institucije. Nema nikakvog govora oko cenzure. Savjetnici, uključujući i mene, imaju i previše svojih zaduženja, da bi još svakodnevno stigli uređivali program koji se stvara iz sata u sat.
• Je li HTV antihadezeovska kako tvrde neki iz vladajuće stranke, primjerice Predsjednikov savjetnik Ivić Pašalić? Ili je politički instrument HDZ-a kako tvrdi oporba?
- HTV treba biti javna televizija i to bi trebala ostati usprkos nezadovoljstvu svih, i HDZ-a i oporbe. Ovo je izborna godina i nadam se da će živci na HTV-u izdržati svu silinu pritisaka političkih optužbi poput ovih koje smo imali prilike čuti.
• Koliko je hrvatska televizija otvorena?
- Gledajući druge javne televizije koje bi se mogle uspoređivati s HRT-om (uzevši u obzir prije svega broj stanovnika) radi se o kući koja je u cijelosti programa jedna od onih u samom vrhu, a među tranzicijskim zemljama sigurno i najjača. Trebamo biti svjesni da je javna televizija nacionalno bogatstvo kojim danas Hrvatska raspolaže, te trebamo i te kako voditi brigu o njenom daljnjem razvoju.
• Je li istina da političke struje guraju svoje kandidate za uredničko mjesto na HTV-u, pa su navodni najizgledniji kandidati Hloverka Novak-Srzić i Marija Peakić-Mikuljan?
- Glavni urednik HTV-a treba Vijeću HRT-a ponuditi kvalitetan program rada i tu prije svega riječ treba imati profesija, a ne bilo koja politička struja. Natječaj je, ne zaboravite, javan i tko će na kraju ponuditi najbolji program to doista ne znam.
• Glavni prigovor nedavno osnovanom Vijeću HRT-a je da je više HDZ-ovsko nego li prije? Što kažete na to?
- Oporbeni su prigovori razumljivi, ali nerazumni. Misli li oporba da bi sastav Vijeća trebao odražavati željeno ili stvarno političko stanje? U Vijeću većinu glasova imaju predstavnici javnih institucija i zanimljivo je primijetiti kako je oporba olako prešla preko izbora predstavnika istih, kao da oni nemaju i svojih predstavnika u tim udrugama koji su se mogli natjecati za mjesto u Vijeću. Pa valjda tamo nisu podnijeli ostavke, kao u Saboru. No, mislim da ne treba suditi o radu Vijeća prije nego što ono i stvarno počne djelovati. Ovlasti su Vijeća novim Zakonom prilično ojačane i prvi izazov je već pred njima - izbor novih glavnih urednika radija i televizije.
• Kako gledate na ostavku Mirka Galića i optužbe koje je iznio na račun HTV-a? Galić kaže da je povod njegove ostavke smjena Ive Lončara, a sam Lončar tvrdi da je njegova smjena politički čin iza kojeg stoji vladajuća stranka. Spominje neke visoke dužnosnike - Ivića Pašalića, Vladimira Šeksa, Dragu Krpinu, Ivicu Ropuša... Što Vi kažete na to?
- Doista se čudim da je Mirko Galić napustio HTV. Prije dvije godine kada je došao, Mirko Galić je bio nezadovoljan svojim položajem jer nije imao mogućnosti više raditi i utjecati na sam program, no to je izdržao vjerujući da će moći doprinijeti otvaranju HTV-a. S dolaskom Vrkića to se je konačno počelo i događati, Galić je dobio ovlasti, zajedničkim su radom napravljeni prvi pomaci, no Galić očigledno nije imao snage da izdrži na procesu otvaranja televizije o kojem je dvije godine maštao. Što se Lončara tiče, koliko mi je poznato on i dalje može raditi u okviru Informativnog programa, kao i Redakcije za poljoprivredu i selo, izbor je na njemu.
• Jeste li odbili gostovati na Vukovarskom radiju zbog toga što je to oporbeni radio? Kako tumačite tamošnji medijski napad na Vas?
- Nikad nisam odbila gostovati u nijednom mediju iz razloga koji navodite. I sama sam ostala iznenađena takvim pokušajem moje diskreditacije, jer me ipak tamo svi već danas i te kako dobro poznaju i znaju da ne radim nikakve razlike po političkoj pripadnosti bilo ljudi, bilo medija. Novinar Vukovarskog radija Pandžić, koji je ujedno i šef SDP-a za Vukovarsko-srijemsku županiju, na svojoj tribini SDP-a je jasno pokazao da je neosnovanim napadom na mene prekršio prvo pravilo novinarske etike, koja ne dozvoljava miješanje političkih uvjerenja i objektivnog novinarstva.
• U zadnje vrijeme svjedoci smo problema s kojima je suočen Tisak, problema ima i Hrvatska tiskara kojoj je ovog tjedna zbog nepodmirenih dugova za PDV Ministarstvo financija blokiralo račun pa je čak dovedeno u pitanje i izlaženje novina. Što mislite o sve prisutnijem medijskom monopolu u nas?
- Ne treba miješati probleme distributera tiska i tiskara s medijskim monopolom kojeg danas praktično nitko više ne može nametnuti na medijskoj sceni. Ulaskom nekih jakih novinskih kuća, poput WAZ-a, ne treba ni takvu mogućnost isključiti, te stoga treba na vrijeme donijeti odgovarajući zakonski okvir koji bi štitio ostale nakladnike od potencijalne nelojalne konkurencije. Što se tiče razvoja distribucijske mreže, sadašnje stanje s Tiskom će samo ubrzati stvaranje novih distributivnih lanaca, dok tiskara imamo ionako previše, pa neke čak moraju tražiti posao i izvan granica Hrvatske.
• Koje novine smatrate ozbiljnim štivom i što Vi čitate?
- Nadala sam se da je došlo vrijeme kad ću moći prelistavanjem nekog omiljenog dnevnika dobiti sve relevantne informacije i konkretno vam odgovoriti na ovo pitanje. No našla sam se u posve paradoksalnoj situaciji. Naime, ako želite biti koliko-toliko objektivno informirani morate pročitati cjelokupan dnevni tisak, da bi tek tada dobili približnu sliku o nekom događaju, jer će svaki dnevnik s istog događaja donijeti posve drugačije i najčešće nepotpuno izvješće. Možda smo s ovim pitanjem trebali započeti?

HDZ će dobiti i osme izbore

• Kakva će biti predstojeća predizborna kampanja?
- Predizborna kampanja još nije niti počela, a već se politička scena prilično užarila. Ako se ovakvim jezikom nastavi do kraja godine, birači bi, zbog zasićenosti načinom djelovanja političkih stranaka mogli početi kažnjavati sve one koji nastoje stvoriti atmosferu što gore to bolje. Mislim da treba stati na loptu i prihvatiti se konstruktivnog rada i postići nacionalni konsenzus oko svih problema s kojima smo suočeni.
• Tzv. nezavisni mediji forsiraju ankete koje govore o padu popularnosti vladajuće stranke i izrazitom antihadezeovskom raspoloženju. Vjerujete li u pobjedu HDZ-a na predstojećim izborima?
- Ovi izbori biti će od posebno velikog značenja za daljnji politički, gospodarski, pa i za geostrateški položaj buduće Hrvatske. Vjerujem da su birači svjesni te činjenice. Pobijedit će ona stranka koja je znala očuvati nacionalne interese i koja će ih kao takve i dalje čuvati, koja ima jasan stav i realan program gospodarskog, socijalnog i svekolikog razvoja zemlje - a to je HDZ.
• No ipak, je li vladajuća stranka spremna i na izborni poraz?
- Vladajuća stranka će dobiti i ove, osme izbore po redu.
• Hoćete li biti načelu HDZ-ovog izbornog stožera. Spominje se, naime, i Vaše ime?
- Za odluku o tome tko će biti na čelu izbornog stožera ima još vremena.

MIROSLAVA ROŽANKOVIĆ