ZAGREB,14. ožujka - »Premijer Zlatko Mateša u takvim je situacijama razuman, ali ministra Škegru ću teško slomiti», odgovorila je u razgovoru za Vjesnik Dunja Vidošević, ravnateljica Zavoda za mirovinsko osiguranje, na pitanje kakve reakcije očekuje na zahtjev da Vlada iz proračuna osigura 1,6 milijardi kuna pričuve za isplatu mirovina.

»Škegro želi napraviti reda u državi i mene tjera na to u Zavodu. Sve dok ja njemu ne podnesem račune o tome kolikim vrijednostima raspolažem, ne mogu postavljati zahtjeve. Tu je ministar Škegro u pravu, iako je meni tako puno teže. No, izuzetno ga cijenim jer radi stvari koje baš nisu popularne, a koje treba napraviti. I vjerujem da je on dovoljno stručan i savjestan da će, kad mu obrazložim situaciju i dođem s takvim zahtjevom, shvatiti zašto tražim pomoć. No za to mi treba temeljita analiza s kojom mogu izaći pred Vladu i reći: »Gospodo, Fond pričuve ima svoju težinu«, kaže Dunja Vidošević i dodaje:
- Da imamo pričuvu, isplate bi bile sigurnije i na vrijeme, jer bismo u slučaju da neka od banaka ne može dati kredit zbog problema u vlastitom poslovanju imali sigurna sredstva. Otkud inače mogu namiriti manjak iz 1996., 1997. godine ili manjak u naplati tekućih doprinosa? Jedino tako da vršim pritisak na Ministarstvo financija, u kojemu mi odgovaraju da - naplatim dugovanja za doprinose.

Itekako sam svjesna da je dugoročno jedini izlaz u povećanju razine gospodarstva, povišenju osnovice za one koji sada isplaćuju minimalne plaće ili uopće ne plaćaju doprinos... I tu leži veliki novac kojim bi se možda mogao namiriti fond pričuve. No, meni sada treba hitno rješenje, muči me deficit koji imam svakog mjeseca. Uostalom, taj je fond pričuve za mirovine nekad postojao.
 

• Ministar rada Joso Škara tvrdi - a to je i stav Vlade - da je novac »povučen« u Beograd još prije raspada bivše države. Mnogi tvrde da nije tako, da su pričuvu »pojeli« menedžerski krediti. Do kud ste stigli s revizijom poslovanja Zavoda?
- Bavim se podacima Državne revizije, a imam ih još iz 1994. i 1995. godine. No ona provodi reviziju zakonitosti poslovanja. Bojim se da to nije ono što umirovljenici traže. Moram reći da po reviziji iz 1997. godine, koju sada imam u rukama, nije bilo većih nepravilnosti. Zavod je davao neke predujmove, nisu obračunate kamate, platni nalozi nisu davani na vrijeme... Nešto od toga u međuvremenu je riješeno, dio toga već ima sudski epilog, dio je procesuiran. Eto, recimo, bilo je primjedbi na visinu telefonskih računa, na kredite za stanove...
• I menedžerske kredite?
- U nalazima Državne revizije nema podataka o tome, ona se time ne bavi.
• Ali Vi ste stručnjak za upravljanje dionicama, morali ste čuti o tome. Praksa je, navodno, ovakva: Zavod proda dionice iz svoga portfelja nekom Guciću ili Kutli, oni upropaste poduzeće, ne otplaćuju dionice, pa upropaštena poduzeća vraćaju Zavodu...
- Obavila sam i taj dio revizije, zasad na makrorazini. Napravila sam izvješće o portfelju koji sam zatekla i poslala ga premijeru Mateši, zato da netko jednog dana ne bi rekao da sam i ja to činila - mijenjala dionice i tome slično. Zatekla sam udio u vlasništvu u 544 tvrtke i uglavnom su to firme u kojima su financijski rezultati loši, u kojima su gubici vrlo veliki. Mislim da moramo sagledati koliko realno vrijedi taj portfelj, a ne bih rekla da vrijedi puno. Nominalno oko 2,9 milijardi maraka, no tržišna bi vrijednost bila znatno manja, ispod 900 milijuna. Riječ je uglavnom o firmama koje su veliki gubitaši. Problem je i u tome što u podatke nisu uvrštene neke zadnje zamjene dionica, pa pravo stanje stvari tek sada utvrđujemo. Na žalost, upravljanje dionicama u Zavodu je bilo prilično loše organizirano, gotovo i nije bilo baze podataka. Negdje nema podataka ni za 1996. godinu, pa mnogo toga tek sada »pročišćavamo«...
• Ima li indicija o poslovanju kojim je Zavod oštećen?
- Toga je vjerojatno bilo - vidite po samim podacima o sadašnjem stanju portfelja - ali ne mogu govoriti bez konkretnih podataka. Sada, recimo, snimam stanje u IPK Osijek, koji je nedavno postao dijelom našeg portfelja. To je stanje zabilježeno u tri debela fascikla puna dokumenata. Zar već to nije indikativno? Pitam se, naime, kako je moguće da mi imamo tri fascikla podataka o dionicama koje su tek nedavno došle u naš portfelj? Ima li tu logike?!
• Hoćete reći da se u poslovanju dionicama Zavoda išlo za tim da se ošteti vlasništvo umirovljenika?
- Ne znam, to bi bilo strašno. Užasna mi je i sama pomisao na to, jer bi to značilo da netko nije dovoljno savjesno obavljao svoj posao.
• Ili da se politika miješa tamo gdje joj nije mjesto. Recimo u prodaju PIK-a Vrbovec, na koji je netko »bacio oko«. Treba li te dionice prodavati?
- O tome ja ne mogu odlučiti sama. Kad sam došla u Zavod, shvatila sam da se nešto događa s PIK-om, da je veliki pritisak i s jedne i s druge strane. Mislim da, prije svega, treba napraviti analizu, da vidimo jesu li tamo zaista gubici takvi kakvima se prikazuju. Zato ću predložiti članovima našega Nadzornog odbora u PIK-u da se prvo snimi ekonomska situacija, pa da tek onda odlučujemo. Ne mogu odlučivati bez podataka, a dosad znam koliko i Vi - samo to da postoje neke interesne grupe, lobiji...
• Dakle, ne mislite dopustiti da poslovanjem Zavoda oni upravljaju?
- Ja mogu reći »ne«, ali je pitanje hoću li uspjeti, kao što sam, recimo, uspjela u slučaju za koji smo dokazali da je restrukturiranje bilo obavljeno na štetu Zavoda. Mi smo to potvrdili stručnim elaboratima, a njih ćemo, vjerujte, raditi i za PIK Vrbovec. Stigla su mi, naime, svakakva pisma o PIK-u, nazivali su me već zbog PIK-a, pa sam dala nalog kolegama da nakon IPK Osijek, PIK bude prvi na redu. Ne mislim dopustiti da se išta napravi bez znanja vlasnika - Zavoda, odnosno umirovljenika.
• Onda nećete dugo ostati na ovome mjestu.
- Svejedno mi je. Ako politika kaže da treba napraviti drugačije, ja ću barem znati da sam pokušala učiniti najbolje što mogu. To činim bez obzira na to koja je stranka na vlasti, iako vjerujem da politika može ocijeniti moju argumentaciju. Ako ocijene da radim nešto što nije u njihovu interesu, mogu mi reći »hvala, doviđenja«.
• Ili Vi njima. Do kada, naime, mislite biti u tako glupoj situaciji da tri tjedna mjesečno tražite novac za isplatu mirovina?
- Ne dugo, ako se suštinski ne pokrenu neke stvari. Eto, dobila sam podatke o dugovanjima za doprinose - o četiri milijarde kuna. Kad bih naplatila trećinu toga, pokrili bismo deficit. No, prije negoli iziđem s tim podatkom pred Vladu, moram biti načistu s tim je li to realan iznos ili nije. Pitanje je, naime, koliko je od te četiri milijarde naplativo.
Prema informacijama naše službe sve je »pokriveno« nalozima za naplatu ili ovršnim nalozima, ali... Evo kako to meni tumače kad je riječ o dugu osoba koje same plaćaju doprinos: mi imamo ovršni nalog, dođemo u selo i što ćemo tamo - plijeniti stoku?! Ako i krenemo u pljenidbu, što ćemo s automobilma i televizorima?! Te stvari treba skladištiti, osnovati posebnu službu, što je Zavodu dodatni posao i trošak... Slažem se da nismo smjeli nakupiti toliki dug, ali sada treba vidjeti koliko se uopće može naplatiti. I što, recimo, s dugovima koje je reprogramirala Vlada, a sanirana poduzeća i dalje ne plaćaju doprinose?
• Prihvaćat ćete dionice saniranih poduzeća, kao, recimo, u slučaju sanacije brodogradilišta?
- Mislite da mogu ne prihvatiti? Dakako da time nisam zadovoljna, ali rekli su mi da ja moram inzistirati na naplati doprinosa, a tamo gdje to ne uspijemo da će pomoći Vlada. To, s jedne strane, ima svoje ekonomsko opravdanje, jer ja tražim državna sredstva za potrošnju, a mi trebamo ulagati u otvaranje novih radnih mjesta, u gospodarstvo.
Zato mislim da treba izmijeniti sustav. Sve zemlje svijeta susreću se s tim problemom. Možemo razmišljati o drugačijemu financiranju mirovina, o tome da to ne bude tekućim doprinosima, nego kroz poreze... Postoje razni modeli. Mi smo se već odlučili za novi sustav i novi zakon.
• Bez da smo riješili dugove - odluku Ustavnoga suda ili prava invalida čije se naknade danas umanjuju.
- Ja ću završiti kao Škegro koji je uveo PDV, a nije sudjelovao u donošenju zakona. Moramo biti realni, treba gledati koliko ova država može ili ne može. Svi smo za priznanje odluka Ustavnoga suda, ali...
• Vi priznajete dug?
- Ja odluku moram uvažavati, samo ne znam tko će osigurati sredstva. Stalno se vrtimo u krugu, a to nema smisla. Ako ne mogu osigurati 1,6 milijardi kuna, kako ću osigurati još toliko? Pravnici mi kažu da prava invalida rada nisu stečena prava, no svjesna sam da je to veliki problem. Zato položaj umirovljenika, kao i invalida, doista netko drugi treba riješiti.
• Tko konkretno?
- Zna se. Mislim da bi se to trebalo znati - Ministarstvo rada, Vlada i Sabor. Položaj umirovljenika treba staviti na dnevni red Sabora. Zavodu jedino mogu zamjeriti što se nije pripremio na vrijeme, jer Zakon o mirovinskom osiguranju je donesen u lipnju prošle godine.
Iako mi tvrde da su napravili sve što se moglo, mislim da su se rješenja mogla izdavati već od početka godine, da su se pripremili bolje. Zamjeram i to što se nije više radilo na informiranju ljudi. Ljudi su trebali znati što će se dogoditi kad počne primjena novog zakona.

MARIJANA MATKOVIĆ