Stručna radna skupina za izradu prijedloga načela i instituta izbornog zakona koju je Predsjednik Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav Vladimir Šeks imenovao prije nešto više od dva tjedna, gotovo je mjesec dana prije zadanog roka završila svoj posao. Prijedlog temeljnih načela i instituta novog izbornog zakona - razmjernog sustava u deset izbornih jedinica, javnosti je objavljen u srijedu, od kada se svakodnevno čuju različite reakcije i kritike. O prijedlogu novog sustava razgovarali smo ( razgovor nije autoriziran) s jednim od članova skupine, tvorcem svih dosadašnjih izbornih sustava, jednim od pisaca Ustava i Predsjednikovim savjetnikom za ustavno-pravna pitanja prof. dr. Smiljkom Sokolom. Zanimljivo je da po prvi puta dr. Sokol neće biti pisac izbornog zakona. Naime, zakon će, prihvate li stranke ovaj prijedlog, biti napisan u Ministarstvu uprave.

• Gospodine Sokol, autor ste svih dosadašnjih izbornih zakona. Zašto odbijate pisati novi?
- Kao što je poznato, a što sam napisao i u napomeni na prijedlog načela koja je izradila radna skupina, pobornik sam mješovitog izbornog sustava, a budući da je više-manje jasno da taj sustav neće biti usvojen, ne bih mogao prihvatiti bilo kakav udio u pisanju novog izbornog zakona. Koliko god sam mogao, pridonio sam u radnoj skupini kroz oblikovanje temeljnih načela i instituta, a do kraja ću se, bez obzira na to tko će se protiviti, dosljedno zalagati za sva rješenja koja smo predložili. Osim toga, očekujem da sva predložena rješenja neće biti prihvaćena, pa je to i razlog zbog kojeg ne želim pisati izborni zakon.
 

• Koja to rješenja neće biti prihvaćena?
- Ne želim špekulirati.
• Znači li činjenica da je radna skupina svoj posao izrade prijedloga načela izbornog zakona završila više od mjesec dana prije zadanog roka da će i izbori biti ranije nego što se očekuje?
- S obzirom na naš prijedlog da izborni zakon na temelju našeg prijedloga načela treba biti donešen političkim konsenzusom mislim da bi zakon mogao biti donešen sredinom lipnja. Prijedlog smo utvrdili za samo dva tjedna zato što smo se u raspravi, sučeljavanjem argumenata relativno brzo uvjerili da razlike među nama ipak nisu tako velike i zato što smo shvatili koliko je za razvoj hrvatske demokracije važno da mi prvi, svojim primjerom pokažemo da se, unatoč svim razlikama, oko temeljnih pretpostavki parlamentarne političke igre treba i može postići konsenzus.
Pogotovo stoga što u hrvatskoj javnosti, posebice u izbornoj godini, prevladava uvjerenje da konsenzus između suprotstavljenih političkih snaga nije moguć. U takvoj klimi svi mi u stručnoj skupini smo shvatili da moramo pokazati da smo spremni na određene ustupke i da možemo postići konsenzus.
• Kada ste prije nekoliko godina komentirali razmjerni sustav, isticali ste da mu pribjegavaju stranka koje se pribojavaju izbornog poraza pa njime žele maksimalno umanjiti gubitke. Mislite li i dalje tako?
- U radnoj skupini sam se, ostajući dosljedan onome što sam pisao i govorio u vrijeme kada je pripreman prvi izborni zakon '90. godine, zalagao za održanje mješovitog izbornog sustava, uz smanjenje udjela relativne većine na način da se umjesto 28 zastupnika, kako je propisano sadašnjim zakonom, u izbornim jedinicama bira 12 ili 14 zastupnika. Smatram da je čisti razmjerni sustav, gdje je čitava zemlja jedna izborna jedinica i gdje nema izbornog praga, apsolutno neprihvatljiv, jer dovodi do vrlo velike razmrvljenosti parlamenta i ruši svaku učinkovitost ukupnog sustava vlasti. Istodobno, on potiče radikalizaciju političkog života jer stimulira opstanak i rast krajnje lijevih i desnih stranaka. Zbog toga sam bio inspirator mješovitog sustava kao kombinacije načela pravednosti, političkog predstavništva i učinkovitosti, a to mislim i danas, zbog čega sam dao napomenu. Međutim, ipak sam dao suglasnost na ovakav sustav zato što razmjerni sustav s deset izbornih jedinica i visokim pragovima od pet i osam posto nije čisti razmjerni sustav, već je po indeksu razmjernosti i političkim učincima vrlo blizak mom mješovitom sustavu. I dalje smatram da bi za Hrvatsku najprimjereniji bio mješoviti sustav, no, i to je primjer da je radna skupina učinila sve da dođe do konsenzusa.
• Kolika je razmjernost ovog sustava? Naime, već se javljaju kritike da su pragovi previsoki i da su protivni duhu razmjernog predstavništva, te da će za osvajanje mandata biti potrebno ne pet, nego čak deset posto glasova?
- To nije točno i riječ je o lošoj matematici. Jer, kad bi tako bilo, onda bi izborni prag bio irelevantan, a pragovi od pet i osam posto su utvrđeni upravo da bi se udovoljilo načelu učinkovitosti političkog sustava.
• Tvrdi se i da će ovaj sustav dovesti do bipolarizacije političke scene?
- Mi smo jasno naznačili načelne, a ne političke ciljeve, a to su pravedno predstavništvo, učinkovitost političke vlasti i jednostavnost i razvidnost izbornog sustava biračima. Bipolarizacija znači da se u poličkom životu oblikuju dvije skupine stranaka koje su međusobno suprotstavljene, a izvan toga postoje i neke manje, krajnje lijeve i desne stranke. U većini razvijenih europskih zemalja postoji bipolarizacija, a ne želim ocjenjivati je li to dobro ili loše za razvoj demokracije. No, naš prijedlog ni u kom smislu ne potiče bipolarizaciju, nego samo u sebi ima izgrađene institucionalne mehanizme sprečavanja zastupljenosti velikog broja malih stranaka. Siguran sam, bude li taj sustav primjenjen da će u Zastupničkom domu ostati približno ista stranačka stuktura, možda s jednom ili dvije stranke manje. Mislim da će u idućem sazivu biti između četiri i sedam stranaka, a hoće li doći do izraženije bipolarizacije tih stranaka ne ovisi o izbornom sustavu nego o drugim razlozima. Pa mi već danas imamo bipolariziranu političku scenu između HDZ-a i oporbene šestorice. Dapače, ovaj zakon može čak djelovati i protiv bipolarizacije upravo zato što omogućuje neka druga povezivanja, različita u pojedinim izbornim jedinicama. Dakle, kritika da ovaj sustav vodi dvostranačju ni načelno ni izvedbeno nije točna, i mi o tome nismo razmišljali, jer nismo pisali prijedlog s političkim intencijama niti smo razmišljali kako će se to reflektirati na izborni uspjeh bilo koje stranke ili koalicije. Uostalom, kod nas postoje mistifikacije i preuveličavanje učinaka izbornog zakona, jer gubitnici uglavnom opravdanje traže u izbornom sustavu, a ne u sebi.
• Najviše prigovora do sada je bilo na račun podjele zemlje na izborne jedinice, gdje se oporba boji velikog inžinjeringa i manipulacija?
- Mi smo predvidjeli da izborne jedinice moraju biti jednake po broju zastupnika koji će se birati, te da moraju biti približno jednake po broju stanovnika uz odstupanje od najviše plus-minus pet posto. Da smo predložili biranje različitog broja zastupnika, to bi omogućilo inžinjering ili različit indeks razmjernosti između pojedinih jedinica, jer bi ona u kojoj bi se biralo više zastupnika imala veću razmjernost, što bi značilo da nema jednakosti biračkog prava i jednakog položaja političkih stranaka u cjelini izbornog sustava. Prema tome, predložili smo najčišći i najdemokratskiji model izbornog sustava. Više od toga se u izbornom zakonu ne može učiniti, a izborne jedinice se oblikuju posebnim zakonom o izbornim jedinicama, i to nije posao pravnika i politologa nego demografa i statističara. Što reći onima koji daju takve prigovore, kada su oni u svom prijedlogu zakona dali četrdeset, a ne deset izbornih jedinica...
• Oni međutim (oporbena šestorica, op.a) traže da se prethodno napravi popis stanovništva. Ne mislite li i Vi da je to potrebno?
- Svi se slažemo da treba napraviti popis stanovništva ako je moguće, no pitanje je može li se to učiniti do izbora. Uostalom, to nije stvar izbornog zakona.
• To je međutim bitan element pri formiranju izbornih jedinica ako se želi da su one podjednake u broju stanovnika.
- Kriterij je približno jednak broj stanovnika u svakoj izbornoj jedinici, a faktičko utvrđivanje stvar je demografa i statističara te njihovih procjena o promjenama.
• Ne otvara li se upravo tu prostor za posebnu vrstu izbornog inžinjeringa koji se u stručnoj literaturi zove gerrymandering?
- Ne baš, jer se ipak zna koliko stanovnika ima Zagreb ili pojedine šire regije. Prijedlog da se izborne jedinice oblikuju prema županijama je privlačan, ali ima manu da bi se morao odrediti različit broj zastupnika koji bi se birali u svakoj izbornoj jedinici, jer su goleme razlike u broju stanovnika i ne bi se mogle oblikovati izborne jedinice s približnim brojem stanovnika. Upravo bi to dovelo do različitog indeksa razmjernosti i stvarne nejednakosti biračkog prava i stranaka na državnoj razini.
• Slažete li se s ocjenom da ovakav sustav razbija smisao postojanja oporbene šestorice jer će se koalicije sklapati na lokalnim, a ne na nacionalnoj razini?
- Ne bih ulazio u političke kombinacije, ali naš prijedlog nije uperen protiv nikoga.
• Ključno pitanje oko kojeg se, kad je o izbornom zakonu, lome koplja u Hrvatskoj - posebnu listu za dijasporu prepustili ste dogovoru političkih stranaka. Mislite li da je tu moguć konsenzus?
- Ne bih se složio s ocjenom da smo cjelinu tog pitanja prepustili stranačkom dogovoru. Argumentima izvedenim iz hrvatskog Ustava pokazali smo da se jednako i opće biračko pravo za sve hrvatske državljane, ma gdje oni imali prebivalište, može i mora u izbornom zakonu razraditi tako da hrvatska dijaspora ima ne samo formalno pravo nego i stvarno pravnu mogućnost da se općim i jednakim biračkim pravom, aktivnim i pasivnim, koriste kao i državljani koji imaju prebivalište u Hrvatskoj, te da se treba propisati u skladu s predloženim izbornim sustavom. A odluku o broju zastupnika koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj prepustili smo političkom dogovoru, no i za taj dogovor smo odredili kriterije - međusobne ustupke i konsenzus većinske i oporbenih stranaka. Prema tom, sve smo rekli, možda malo pitijski, ali nikako nismo eskivirali to pitanje. Dakle, posebno predstavništvo dijaspore ostaje, samo se nismo opredjelili za broj zastupnika jer je to izrazito politički prijeporno pitanje. Pri tome je bitno da je kompromis oko broja uvjetovan predloženim cjelovitim izbornim sustavom za izbore u Zastupnički dom. Jasno je da u ovakvom sustavu nema druge mogućnosti nego da hrvatski državljani koji ne prebivaju u Hrvatskoj biraju svoje zastupnike u jednoj ili više posebnih izbornih jedinica.
• Znači li to da će i lista imati najmanje deset zastupnika, s obzirom da je to minimum zastupnika koliko se, po vašem prijedlogu bira u izbornim jedinicama?
- To jest jedna od interpretacija, ali mi to nismo napisali, nego smo izrijekom napisali da će se broj zastupnika utvrditi temeljem suglasnosti, uz međusobne kompromise i ustupke većinske i oporbenih stranaka.
• Lista za dijasporu razlog je prigovora i međunarodne zajednice, posebno s obzirom na preporuke Vijeća Europe o revidiranju tog instituta. Kakve su njihove reakcije na ovaj prijedlog?
- Ne znam hoće li oni biti zadovoljni, nisam čuo nikakve reakcije. No, ova načela i nismo pisali zato da bi bilo tko bio zadovoljan, nego onako kako smo kao stručnjaci koji polaze od Ustava, smatrali da je lege artis. Ne interesira nas kako će to biti politički interpretirano jer ne želimo voditi političke rasprave, nego samo one koje polaze od stručnih argumenata i teorije izbornog prava.
• HSS načelno čak prihvaća vaš prijedlog, ali uz napomenu da se Hrvati iz BiH ne bi smjeli smatrati dijasporom jer su konstitutivni u BiH.
- Opet je riječ o neshvaćanju ustavne odredbe. Ona naime ne govori o hrvatskoj dijaspori ili iseljeništvu, nego o svim hrvatskim državljanima koji trebaju imati opće i jednako biračko pravo. Prema tome, ni sada svi Hrvati u BiH nemaju pravo birati, nego samo oni koji imaju hrvatsko državljanstvo, bilo dvojno ili jedino. Zato nije dobro govoriti o listi za dijasporu, nego je riječ o posebnom predstavništvu hrvatskih državljana koji nemaju prebivalište u RH.
• Liberalna stranka tražit će od Ustavnog suda ocjenu ustavnosti posebne liste za dijasporu. Kako to komentirate?
- Ne želim to komentirati i ne znam na temlju čega bi bio taj zahtjev budući da naš temeljni argument za posebno predstavništvo proizlazi upravo iz Ustava.
• Oporba smatra kako je već u prijedlogu najavljen nejednak tretman stranaka u predizbornoj kampanji. To se odnosi na odredbu o jednakom intenzitetu praćenja državnih dužnosnika tijekom kampanje kao u predizbornoj godini.
- Mi smo predložili da se ne bi smjelo ići preko onoga što je uobičajeno praćenje državne vlasti. No, teško je razdvojiti aktivnosti državne vlasti u smislu da bi se ta minutaža na televiziji odbijala od stranačke promidžbe. To je iluzija i toga nema nigdje na svijetu. To bi onemogućilo svaku promidžbu stranke ili koalicije na vlasti.
• Predvidjeli ste stranačke troškovnike koje će sudionici trebat predočiti prije i poslije kampanje. Jeste li predvidjeli neki limit sredstava koja se mogu utrošiti u kampanju kako bi stranke bile ravnopravne?
- To smo prepustili stranačkom dogovoru.

MARIJA PULIĆ