savjest INTERVJUI

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?intervju=6&hdz-je-zreo-za-apsolutni=  https://twitter.com/savjest_com?intervju=6&hdz-je-zreo-za-apsolutni=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?intervju=6&hdz-je-zreo-za-apsolutni=  http://savjest.com/savjest_rss.php?intervju=6&hdz-je-zreo-za-apsolutni=

Vesna  Pusić

../intervjui/intervjui.php?osoba=3264&vesna-pusic

Pusić Vesna
Datum:
10.08.1998
Slika autor/izvor:
 Objavljeno na:
 
Objavi na:

Share on Google+

 

 

U SDP-u su vjerojatno procijenili kako bi u budućim koalicijama više voljeli imati partnera koji pokazuje nešto slabije izborne rezultate, jer bi mu u takvoj situaciji lakše mogli diktirati svoje uvjete l SDP-ov stav u Istri doista me razočarao i mislim da je kontraproduktivan l Opozicija na izborima mora pobijediti u igri čija pravila određuje HDZ i zato mora biti uvjerljivo nadmoćna l Svima nama u opoziciji zajednička je ideja da bi organima lokalne vlasti trebala pripadati višestruko veća sredstva nego sada, ali se još nismo dogovorili o točnom postotku l Mislim da bi Budiša danas trebao otvoreno priznati kako je pogriješio što nije otišao u SAD l Još nije sigurno da će HDZ pristati na mirnu predaju vlasti

 
LEGENDE: "Biračko tijelo više ne reagira na nacionalističke ucjene po kojima se svatko tko kaže bilo što protiv vlasti prokazuje kao loš domoljub"
         "Nakon Oluje uslijedila je tragedija: dopušteno je da se područja zahvaćena tom vojnom akcijom pljačkaju i uništavaju, da se provodi teror nad preostalim stanovništvom i da se godinama sprječava uvođenje pravnoga poretka"
         "Za Hrvatsku nije važan samo dolazak druge stranke na vlast, nego i uspostavljanje drukčijeg modela organizacije vlasti"
 

 tekst

proteklog su tjedna HSLS i SDP započeli službene pregovore o predizbornoj suradnji. Je li vas iznenadio tajming odabran za pregovore – usred godišnjih odmora – i uzajamni odabir stranaka partnera?
- Pregovori između raznih političkih stranaka vode se još od lipnja. Nije me zato iznenadilo službeno obznanjivanje pregovora, pa čak ni to što dolazi upravo od ove kombinacije stranaka. Tajming doista jest malo neobičan i pomalo podsjeća na poznati slučaj oko izbornog zakona, kad je trebalo pregovarati oko zajedničkog opozicijskog prijedloga, ali su SDP i HSLS nastupili sa svojom varijantom. Već tada se moglo vidjeti da ove dvije stranke namjeravaju surađivati i da tu suradnju namjeravaju javno prezentirati kao temelj opozicijske koalicije. Mislim da bi bilo bolje da se u razgovor oko suradnje odmah uključilo svih šest stranaka: uz ove dvije i stranke Porečke skupine, tu mislim još i na HSS.
 
            ZAJEDNIČKA POBJEDA
U svim tim predizbornim pregovorima i manevriranjima važno je ne gubiti iz vida glavni cilj opozicijskih stranaka, a to je - zajednička pobjeda na parlamentarnim izborima. Svaka kombinacija koja tome pridonosi znači pozitivni pomak. Jedina bitna stvar koja mi smeta u dogovoru između HSLS-a i SDP-a jest da nigdje ne vidim njihovu decidiranu izjavu kako neće ići ni u kakvu poslijeizbornu koaliciju s HDZ-om
 
Mislite li da se ovako formira novi blok stranaka koji bi trebao konkurirati Porečkoj skupini? Sjećamo se da je SDP još prošle godine pozivan na sastanak stranaka u Poreč, pa se nije odazvao?
- U samoj činjenici da se HSLS i SDP dogovaraju ne vidim nešto negativno. Na temelju istraživanja javnog mnijenja SDP dobiva najveću podršku, i zato u toj stranci smatraju kako su u poziciji da predvode buduću koaliciju. Takva situacija je fair, i brojevi koji idu njima u prilog svakako su najjači argument. S druge strane, SDP je na početku negativno reagirao na Porečku skupinu, koja u ispitivanjima javnog mnijenja zajednički također ima dobar rezultat. U testiranjima koja smo provodili u proljeće, naša je skupina dobivala oko 15 posto, i to za hrvatske prilike smatram odličnim postotkom. Zato su vjerojatno u SDP-u procijenili da bi u budućim koalicijama više voljeli imati partnera koji pokazuje nešto slabije rezultate, jer bi mu u takvoj situaciji lakše mogli diktirati uvjete zajedničke suradnje. U svim tim pregovorima i manevriranjima važno je ne gubiti iz vida glavni cilj opozicijskih stranaka, a to je - zajednička pobjeda na parlamentarnim izborima. Svaka kombinacija koja tome pridonosi znači pozitivan pomak. Jedina bitna stvar koja mi smeta u dogovorima između HSLS-a i SDP-a jest da nigdje ne vidim decidiranu izjavu kako se neće ići ni u kakve poslijeizborne koalicije s HDZ-om.
Ta se primjedba vjerojatno ponajprije odnosi na HSLS?
- Upravo na njih, jer oni uporno odbijaju izreći takvu izjavu. Ona bi trebala biti preduvjet za traženje povjerenja birača.
U HSLS-u ipak prevladava mišljenje da apriorno odbacivanje mogućnosti suradnje s HDZ-om znači rigidnu poziciju i politički dogmatizam?
- To smatram obranom nekih prijašnjih poteza, a ne stvarnim političkim stavom. Nemam nikakvih dilema o rigidnosti: svatko se mora držati stava koji je u početku iznio, pa ako na izbore izlazite kao opozicijska stranka, i kao takva dobijete glasove birača, to znači da su za vas glasali oni koji ne žele HDZ – jer bi u protivnome glasali za njih. Uzimanje glasova od onih koji žele promjenu, pa kasnije koaliranje s vladajućom strankom, najobičnija je izborna prijevara, i tu nema mjesta razgovoru o rigidnosti. Svi dodatni argumenti o tome kako to na lokalnoj razini ovdje ili ondje katkad može funkcionirati, bespredmetni su, jer sada se svi pripremamo za parlamentarne izbore.
 
SDP-ove NEISTINE
Mjeseci nakon Oluje pokazali su da je to što se tada zbilo, zapravo, državna politika te da je jedan od ciljeva ratne operacije bio da se iz Hrvatske izbaci što veći broj hrvatskih građana srpske etničke pripadnosti
 
Događa li se danas SDP-u da u svojem pokušaju preuzimanja vodeće uloge na opozicijskoj sceni “prekoračuje” cilj koji ste maloprije naveli kao bitan? Smatrate li da ta stranka, svojim manevriranjem u Istri, ili oko predlaganja novog izbornog zakona, destruira mogućnost zajedničkoga izbornog nastupa?
- SDP-ov stav u Istri dosta me razočarao, i pokušaj miniranja partnera na nacionalnoj razini radi interesa na lokalnoj razini držim kontraproduktivnim. Osim toga, teza da je IDS “istarski HDZ” obična je neistina. Iz izjava ljudi koji funkcioniraju kao “ideolozi” SDP-a vidi se da su oni skloni tezi o bipolarnosti političke scene. U takvom shvaćanju na jednoj strani postoji SDP, na drugoj HDZ, a između njih je nešto što treba pomesti. Znam da SDP favorizira mađarski model preuzimanja vlasti, što je pošlo za rukom tamošnjim reformiranim komunistima u suradnji s liberalnom strankom. Međutim oni su potom, u procesu konstituiranja vlasti, de facto “pojeli” tu liberalnu stranku. SDP bi, usto, mogao nešto naučiti i iz “rezultata” tog mađarskog modela; on se pokazao samo kratkoročno produktivnim. Iskustvo izbornoga tijela vladavinom samo jedne stranke krajnje je negativno, i kada bi se SDP našao u poziciji sa samostalno vlada, to bi najvjerojatnije polučilo samo jednokratni uspjeh. U tom slučaju oni ne bi mogli razuvjeriti biračko tijelo u danas već uvriježenoj predrasudi da je svaka vlast svojim ponašanjem ista, pa da nikakav pravi izbor i ne postoji. Bitno je da opozicija jasno pokaže tu razliku: da jedni provode partijsku državu, dok s druge strane postoji savez stranaka koje se međusobno kontroliraju i jedna drugoj onemogućuju autokratsko ponašanje. Radi se o navikavanju izbornoga tijela na postojanje alternative, s time da alternativa nije samo dolazak neke druge stranke na vlast, nego uspostavljanje drukčijeg modela organizacije vlasti.
Ali ako SDP zaista bude pokušao uspostaviti bipolarni sustav, što onda predstoji Porečkoj skupini? Pristajanje na uvjete koaliranja koji im budu ponuđeni ili samostalni izlazak na izbore uz stvaranje postizborne koalicije radi eventualnog formiranja izvršne vlasti?
- Kao prvo, već sam rekla da dogovor SDP-a i HSLS-a apsolutno mora uključivati odbacivanje mogućnosti poslijeizborne suradnje s HDZ-om. Drugo, u toj koaliciji svakako mora biti Porečka skupina, a po mogućnosti i HSS – među ostalim i zato što SDP i HSLS zajedno nemaju dovoljno velik postotak glasača da bi iznijeli izbornu pobjedu. Nikako ne smije doći do još jednog cijepanja opozicijske scene prije samih izbora.
 
 ZA SURADNJU - SPREMNI
Pobjeda opozicije na izborima mora biti apsolutna i vrlo uvjerljiva, po mogućnosti sa šezdesetak posto dobivenih glasova, i zato je važno da ona nastupi zajedno. Iskustvo nam govori da sve relativne pobjede na kraju bivaju izigrane i zato moramo skupiti toliko glasova da HDZ, ma koliko ukrao, prevario ili učinio nešto drugo, ne uspije postići to da svoj poraz pretvori u pobjedu
 
Račan i Budiša osobito ističu HSS kao budućeg partnera?
- Iz toga se vidi da ideološke razlike u opoziciji ne valja suviše ozbiljno uzimati. Sjećamo se da je upravo Dražen Budiša, na izborima 1990., odustao od svoje kandidature zato što nije želio podršku SDP-a, a na prošlim je izborima HSS bio taj koji je odbijao bilo kakvu suradnju s SDP-om. Danas su ipak i jedni i drugi spremni na tu suradnju. Koliko se god možda činilo ciničnim, takav razvoj događaja smatram pozitivnim. Želja za pobjedom na izborima polako prevladava osobne resentimente i postojeće ideološke razlike. Ta pobjeda mora biti apsolutna i vrlo uvjerljiva, po mogućnosti sa šezdesetak posto dobivenih glasova, i zato je važno da opozicija nastupi zajedno. Dosadašnje iskustvo pokazuje da sve pobjede relativnom većinom na kraju budu izigrane, i zato opozicija mora skupiti toliko glasova da HDZ, koliko god ukrao, prevario ili učinio nešto drugo, ne uspije postići to da se pobjeda opozicije ne ostvari. Opozicija mora pobijediti u igri čija pravila uspostavlja HDZ, i zato mora biti uvjerljivo nadmoćnija.
HDZ ne samo da uspostavlja pravila igre nego ih i skriva. U nedavnom intervjuu Globusu Ljerka Mintas-Hodak kaže da je rano govoriti o novom izbornom zakonu, jer eto, izbori su tek za godinu dana.
- Rano im je govoriti zato što još ne znaju koliko će morati popustiti pred pritiscima međunarodne zajednice. Da se o njihovoj volji radi, još bi pridodali kojega zastupnika iz “dijaspore”.
Smatrate li da je program opozicijskih stranaka dovoljno transparentan? Ne leži li problem krize povjerenja birača dijelom i u sumnjičavosti u pogledu ozbiljnih namjera neke buduće vlasti da provede dosljednu reviziju privatizacije, stvori uvjete za ekonomski rast, itd.?
- To je samo donekle točno. U svim se raspravama naglasak stavlja ili na osobe ili na spremnost pojedinih stranaka za međusobnu suradnju. Ipak, stranke se određuju i prema bitnim političkim temama, poput poreznog sistema, statusa umirovljenika, školstva... U siječnju ove godine održana je rasprava za okruglim stolom na temu političke budućnosti Hrvatske, i pokazalo se da postoji bar desetak važnih točaka u kojima se sve značajnije opozicijske stranke slažu. Te bi točke mogle poslužiti kao posve dostatan temelj zajedničkog upravljanja zemljom, ponajprije u pogledu oživljavanja privrede, što se sada, raspadom bankarskog sustava pokazuje kao središnja tema. Ono jedino što je moguće napraviti više od toga, bilo bi donošenje zajedničkog prijedloga koliko bi točno trebala biti smanjena stopa PDV-a, ili kako konkretno urediti odnos između središnje vlasti i lokalnih vlasti, uključujući i točno određivanje količine financijskih sredstava koja bi trebala pripadati jedinicama lokalne samouprave. Svima nam je, u tom pogledu, zajednička ideja da bi organima lokalne vlasti trebala pripadati nekoliko puta veća sredstva – premda se nismo dogovorili o točnom postotku. Zajednički nam je, nadalje, i stav da Hrvatska mora ulaziti u međunarodne integracije, uključujući i NATO, te da se naša vojska mora prilagoditi međunarodnim standardima. Slažem se s vama da bi sve te zajedničke programske elemente trebalo izrijekom zajednički i navesti, ali to će biti moguće tek kad forma međustranačke suradnje bude jasna.
 
BUDIŠINO PRIZNANJE
 
Na okruglom stolu koji ste spomenuli, politolog Nenad Zakošek iznio je tvrdnju da je opozicija “zarobljenik” domoljubne ideologije koju nameće HDZ, i da je njezin problem u tome što nije u stanju nametnuti alternativni diskurz – što je preduvjet preuzimanja vlasti. Koliko se opozicija danas, po vašem mišljenju, othrvala domoljubnoj ideologiji?
- Velika se promjena u tom pogledu, kao i obično u hrvatskoj politici, najprije dogodila u izbornome tijelu, pa tek potom i u političkim strankama. Događaji iz svibnja i lipnja pokazali su da biračko tijelo više naprosto ne reagira na nacionalističku ucjenu po kojoj se svatko tko kaže bilo što protiv vlasti, prokazuje kao loš domoljub.
No, odlasku opozicijskih čelnika u Sjedinjene Države prethodio je čitav domoljubni ritual.
- Dražen Budiša je odbio otići, i rekla bih da se preračunao. Mislim da bi sada trebao otvoreno priznati da je pogriješio. Za razliku od njega, biračko tijelo više uopće ne reagira na gluposti poput one da su srednjoškolski nastavnici u štrajku “izdajice hrvatskog naroda”. Danas se pravi problem sve više vidi u pljački nacionalnih resursa, ili u skandalima poput onoga da se vlast hvali golemim sredstvima prikupljenima u državnom proračunu, oduzetima od privrede koja kolabira, dok se istodobno nastavnicima ne povećavaju plaće, a Slovencima se odbija plaćanje struje potrebne i gospodarstvu i građanima. Ksenofobični nacionalizam kao obrana vlasti od kritike, kod izbornog tijela više neće prolaziti. Zato bi opozicijske stranke mogle odustati od borbe za onih 20-25 postotaka objektivno HDZ-ovog izbornog tijela i obratiti se ostatku od 75-80 posto građana. Natjecanje s HDZ-om u disciplini “tko je veći HDZ-ovac” posve je apsurdno i nema političku budućnost.
 
FAKTOR PAŠALIĆ
 
Prije desetak mjeseci izrazili ste uvjerenje da je u HDZ-u moguće naći sugovornika na temu prijenosa vlasti, apostrofirajući pritom Matu Granića i Ivića Pašalića. Takav razgovor dosad ipak nije uspostavljen. Znači li to da ste pogriješili u procjeni?
- Granića sam navela kao predstavnika onih ljudi unutar HDZ-a koji bi bili spremni mirno predati vlast ako je izgube na izborima. Pašalića sam spomenula kao osobu s kojom se mora računati, jer u HDZ-u ima, i imat će, golem utjecaj. Bez obzira na sadašnje neuspjehe u odnosu na bosanskohercegovački HDZ, on je kod njih i dalje iznimno utjecajan. Što se više budemo približavali izborima, jasnije će se vidjeti prevladava li u HDZ-u spremnost na silazak s vlasti u slučaju izbornog poraza. Stjecanje iskustva mirnog prijenosa vlasti smatram iznimno važnim, jer ako HDZ ne preda mirno vlast, sve što radimo, pretvara se u farsu. To bi bio kraj svake šanse da se uputimo normalnim, demokratskim putem, drugim riječima, bio bi to državni udar. Tada bi nastupili ulični sukobi i prosvjedi, dakle nešto što nema veze s političkom procedurom. I danas sam uvjerena da bez suradnje HDZ-a na pripremi za normalnu smjenu vlasti nećemo moći puno učiniti. Danas još nije sigurno kako će u slučaju svojega izbornog poraza postupiti HDZ, ali ja funkcioniram pod pretpostavkom da će HDZ mirno predati vlast, premda postoji mogućnost i da oni to odbiju napraviti. Zato je potrebno privući pozornost što šire međunarodne javnosti kako bi se osiguralo da ne dođe do ignoriranja rezultata izbora.
 
 
  VARKA ZVANA VRKIĆ
 
mislite li da će imenovanje Ivice Vrkića, bivšeg kandidata za predsjednika HNS-a, na mjesto direktora HRT-a bitno utjecati na promjenu zbivanja u toj medijskoj kući?
- Dok nad Televizijom postoji jednostranačka kontrola, i dok ne postoji javna televizija, kao ni bilo kakva konkurencija ili alternativa, ništa se bitno neće promijeniti. Dotad ni političke stranke, ni različite društvene skupine i predstavnici različitih mišljenja koja postoje u društvu, neće imati jednake šanse da se putem HTV-a javno izraze. Vrkić je svakako bolji izbor od, primjerice, Obrada Kosovca, ali njegovo dovođenje ne smatram pretpostavkom fundamentalnih promjena na Televiziji, nego eventualno površinskih, koje služe za privremeno zavaravanje međunarodne zajednice i ostavljanja dojma da se nešto ipak mijenja.
 
 DAN DOMOVINSKOGA FIJASKA
 
treća obljetnica Oluje na Televiziji je najavljena bučnim komentarom Obrada Kosovca, kako “danas već povijesna” vojnopolicijska akcija nije imala alternativu, i kako je pobjeda bila čista kao suza. Koliko je zapravo Oluja bila čista, i što je njezina prava cijena?
- Oluja je Hrvatsku užasno mnogo koštala, premda ne mislim pritom na samu vojnu operaciju. Da je sve ostalo na efikasnosti pokazanoj u prvih nekoliko dana, i da je u ta područja uvedena djelotvorna i pravedna civilna uprava koja bi smjesta omogućila svima da se vrate na prostor odakle su izbjegli i koja bi spriječila nasilje, pljačku i paljevine, danas bismo na Oluju doista mogli gledati kao na veliki uspjeh. No, nakon same vojne akcije slijedila je tragedija; zapravo je dopušteno da se ta područja pljačkaju i uništavaju, da se provodi teror nad preostalim stanovništvom i da se godinama odugovlači i sprječava uvođenje zakonitosti.
Nije li se takav ishod mogao naslućivati na osnovi ponašanja hrvatskih vlasti od 1990. godine: izbacivanje s posla pripadnika druge etničke zajednice, restriktivni propisi o dodjeli državljanstva, izbacivanja ljudi iz stanova... Nije li već u tome bila vidljiva krajnja namjera?
- Sve što se događalo prije Oluje moglo se interpretirati i opravdavati ratnom situacijom, bezvlađem i bezakonjem. Tom je vojnom akcijom, međutim, završio rat u Hrvatskoj, i to je bila prilika da se pokaže kako su prijašnji događaji bili rezultat odsutnosti funkcioniranja države, a ne smišljenog plana. Mjeseci nakon Oluje pokazali su da je to što se zbilo, zapravo, državna politika i da je jedan od ciljeva ratne operacije bio taj da se što veći broj hrvatskih građana srpske etničke pripadnosti izbaci iz Hrvatske. Bez obzira na to po kojem principu država diskriminira neki segment svojih građana – rasnom, nacionalnom, teritorijalnom, dobnom, spolnom – svi drugi segmenti iz toga mogu zaključiti što bi se njima samima moglo jednom dogoditi. Nema nikakva razloga da nacionalni kriterij uvijek bude važniji od primjerice teritorijalnoga, pa da vas jednom izbace iz stana zato što ste druge nacije, a drugi put zato što ste iz – Dalmacije.
To danas na svojoj koži osjećaju nastavnici, željezničari ili umirovljenici...
- Odjednom su oni postali “ti Srbi”. Osjećaj da će “nâs pustiti na miru jer smo iste nacionalnosti” jako je varljiv, jer država takvim ponašanjem demonstrira svoj prezir prema građanskom statusu uopće. Vlast koja pokazuje takav prezir silno je opasna, a naša ga je vlast pokazala nakon Oluje.
 
AUTOR: Toni GABRIĆ - 673

 

       
       


 

..

/intervjui/intervju.php?intervju=3111&strajk-je-legitiman-ali-ponuda-vlade-je-korektna

Dubravka Šuica , dosad zastupnica u Europskom parlamentu, prije toga i u Hrvatskom saboru, a nekada gradonačelnica Dubrovnika, od sutra ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3112&ministrica-divjak-reagirala-je-iskreno-zbog-reforme-hns-cvrsto-stoji-uz-nju

S HNS-ovim potpredsjednikom Vlade i ministrom graditeljstva  Predragom Štromarom  razgovarali smo u tjednu kada je njegovo Ministarstvo napokon dalo zeleno ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3110&kako-bi-izgledalo-da-je-netko-1965-rekao-kako-rat-jos-nije-gotov

Nestaje optimizam da će ekonomski razvoj sam po sebi pridonijeti efikasnosti institucija. A naše društvo se podijelilo u slojeve sve ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3113&zelim-placu-od-minimalno-70-000-kuna-i-s-obitelji-bih-zivio-na-pantovcaku

Predsjednički kandidat Mislav Kolakušić otkrio je Damiri Gregoret, između ostalog, zašto ljude u DIP-u smatra bjednicima   Predsjednički kandidat  Mislav ...
01.12.2019

/intervjui/intervju.php?intervju=3105&na-nama-je-da-iskoristimo-ovaj-trenutak-i-okupimo-sve-na-ljevici-protiv-hdz-a

Nekada su uređaji trajali po 30 godina, a danas se kvare čim im istekne jamstvo. Neke su zemlje to zakonom ...
29.05.2019
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


29.03.1978  Petković Fajnik Josip
29.03.1974  Novosel Lidija
29.03.1973  Slavić Lidija
29.03.1961  Krizmanić Jasmin
29.03.1956  Perožić Borislav
29.03.1952  Mirković Davor
29.03.1951  Medarac Ivan