Mr. Ivan Đurkić, ministar poljoprivrede i šumarstva, nakon prosvjeda seljaka u 10 kontinentalnih hrvatskih županija potpisao je sporazum s Hrvatskim seljačkim savezom i drugim udrugama seljaka o rješavanju gorućih problema hrvatskog agrara, koji mora odgovoriti i na skori ulazak Hrvatske u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Budući da je ovogodišnja žetva pšenice znatno podbacila po prinosima, bi li povećanje otkupne cijene pšenice lančanom reakcijom moglo izazvati i povećanje cijene kruha? S druge strane, neke su udruge seljaka već odbacile plan jesenske sjetve, tvrdeći da seljaci ne mogu sijati na vlastitu štetu. Uz to, najavljena je niža stopa PDV-a, uz ostalo i za osnovne prehrambene proizvode, što znači da bi oni mogli i pojeftiniti.

• Zašto se Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva nije uključilo u raspravu oko niže stope PDV-a?
 

- U sve ovo što se u posljednje vrijeme govori i događa oko PDV-a, prije svega u medijima, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva nije se uključivalo u rasprave iz razloga što mi provodimo Vladinu politiku koja se temelji na dosadašnjem sustavu PDV-a. Iako mi, isto tako, nismo njime zadovoljni, nego bismo željeli da repromaterijal koji se ugrađuje u poljoprivredne proizvode ima nultu stopu PDV-a. To ćemo i zatražiti, ali tek na raspravi na Vladi. Iako neki političari, pa čak i neki članovi Vlade, izlaze ultimativno sa svojim zahtjevima u medijima što se tiče stope PDV-a, držim da se radi o nametanju i stjecanju popularnosti.

• Što bi niža stopa PDV-a donijela poljoprivrednim proizvođačima?
- Poljoprivredni proizvođači su naša stalna briga i oni dobro znaju da smo se često na Vladi borili, pa mogu reći i izborili, za mnoge stvari. No, tek onda kad smo uvjerili i sve ostale članove Vlade da neke stvari treba mijenjati. U slučaju da se otvori rasprava na Vladi o nižoj stopi PDV-a u ukupnome gospodarskom sustavu države, mi, kao i neki drugi vladini resori, sasvim sigurno ćemo tražiti sasvim drukčije porezne stope, kako bi proizvođači došli u povoljniji položaj. To znači da će onda moći i jeftinije proizvoditi, što bi u konačnici na tržištu trebalo dovesti i do pojeftinjenja osnovnih prehrambenih proizvoda.
• Nije li ipak (pre)velika razlika između proizvodne i prodajne cijene mlijeka, kruha, mesa... Tko bere vrhnje?
- To su normalne stvari svuda u svijetu, pa tako i kod nas. To znači da se onome tko proizvodi, otkupna cijena uvijek čini nedovoljna za njegov trud i uložena sredstva, i njegov je cilj ostvariti što bolju cijenu, a onome tko kupuje te proizvode, njemu su, pak, cijene prevelike. Zato se i vode ti dijalozi, kako bi se došlo do kompromisa koji bi zadovoljio i proizvođače i potrošače.
l Kako ocjenjujete ovogodišnju žetvu?
- Iako je žetva obavljena u planiranim okvirima, mogu reći da nismo zadovoljni, jer prošle godine nismo zasijali planiranih 200.000 hektara. Osim toga, prinosi su ove godine znatno podbacili, opet zbog nepovoljne sjetve, jer se odvijala u vrlo nepovoljnim vremenskim uvjetima, izvan najpovoljnijih agro-tehničkih rokova za sjetvu. Možemo prihvatiti i to da je bilo i organizacijskih propusta, koji su se odrazili i na ukupne rezultate žetve.
• Je li na pomolu nova pšenična afera u vezi s otkupom pšenice?
- Iako je bilo neovlaštenoga korištenja pšenice u vlasništvu Državnog ravnateljstva za robne zalihe, nema ni govora o novoj pšeničnoj aferi. No, pokazale su se točnima procjene Ministarstva poljoprivrede i šumarstva da svi tržišni viškovi pšenice neće biti ponuđeni državi za otkup. No, bitno je da se sada ta pšenica vrati državi, odnosno Državnom ravnateljstvu za robne zalihe.
• Kako to da su udruge seljaka odbile plan jesenske sjetve?
- Koliko ja znam, nijedna udruga seljaka nije odbila plan jesenske sjetve. Druga je stvar što neki čelnici tih udruga, iza kojih stoje političke stranke, žele bespotrebno ispolitizirati jesensku sjetvu. Mogu reći da je Vlada na vrijeme prihvatila operativni plan jesenske sjetve. To znači da će do kraja kolovoza sav repromaterijal u protuvrijednosti 130 milijuna kuna biti dostupan proizvođačima.
• No, planom sjetve nezadovoljne su i neke županije. Zašto?
- Zbog smanjenja kvota koje se odnose na obradive površine koje se nalaze u sustavu poticaja. Naravno da ima vrlo različitih situacija po županijama. Neki županijski uredi za gospodarstvo su već preuzeli repromaterijal, odnosno mineralno gnojivo, a neki su tek krenuli u posao. Na vidjelo izlazi njihova spremnost da obave svoj dio posla.
• Moraju li se domaći proizvođači bojati skorog ulaska Hrvatske u WTO?
- Ulaskom Hrvatske u WTO, koji se očekuje do kraja ove godine, zaštitit ćemo domaće tržište od uvoza viška poljoprivrednih proizvoda, koji su visoko subvencionirani u zemljama zapadne Europe po damping cijenama. Naime, između zemalja članica WTO-a postoje odnosi u kojima se točno znaju međusobna prava i obveze, prema kojima nije dopušteno damping cijenama, koje su u pravilu visoko subvencionirane, ići na tržišta ostalih članica WTO-a. Postoji realno vrednovanje cijene proizvoda.
• Hoće li se raspustiti Bioetičko povjerenstvo za praćenje genetski modificiranih organizama?
- Skrbimo o zaštiti hrvatskog pučanstvo od svih mogućih loših posljedica u njihovoj prehrani. Držim da su najučinkovitiji način zaštite valjani zakonski okviri, bez kojih ne možemo stati na kraj mogućim zloporabama. Stoga je i oformljeno novo povjerenstvo, koje čine vodeći stručnjaci iz različitih područja znanosti i struke, od agronoma, predstavnika prehrambene industrije, do filozofa, književnika i teologa te drugih struka i zanimanja. A sve to, kako bi neopterećeni vlastitim interesima, kako je to uređeno i u drugim zemljama, predložili zakon o korištenju, odnosno nekorištenju organizama koji su stvoreni genetskim manipulacijama.
• Kakvo je Vaše osobno stajalište o genetski manipuliranoj hrani?
- Više restriktivno, nego što je liberalno. No, nije dobro ići ni u jednu krajnost. Primjena genetičkog inženjeringa u proizvodnji hrane novi je trend u svijetu pred kojim ne možemo zatvarati oči kao da on i ne postoji. Nisam za zabrane ispitivanja, kao ni za apsolutne slobode, da se ponaša kako tko hoće. Držim da nema potrebe da Vlada, odnosno resorno ministarstvo, preuzima pravo, pa onda i rizik prigovora da nije uvažavalo znanstvena i stručna dostignuća pri donošenju jedne takve odluke.

Marinko Petković