ZAGREB, 2 rujna - Ovih je dana spajanje Ine i mađarskog Mola ponovno u središtu pozornosti. Direktor Jadranskog naftovoda (JANAF) Ante Čičin-Šain u Vjesniku je rekao da JANAF ne želi »u kombinaciju« s Molom, jer bi mogao ostvarivati mnogo veće profite ako zadrži samostalnost. Neovisnost bi, smatra, JANAF-u omogućila »šire mogućnosti djelovanja s različitim zemljama i kompanijama«. U slučaju da je integracija s drugim sustavima neizbježna, smatra da je za naftovod povoljnija opcija regionalna integracija, u koju bi, osim Mađarske, bile uključene i druge susjedne zemlje, pa bi i vlasnički udjeli bili nedominirajući. Time bi se postigla optimalna tržišna cijena za JANAF te optimalni odnos interesa i korištenja transporta nafte naftovodom. Kako je u pregovorima o spajanju Ine i Mola pitanje uključivanja JANAF-a postalo važno, o tom smo problemu razgovarali s generalnim direktorom Ine Davorom Šternom
• Koji je Vaš komentar stavova gospodina Čičin-Šaina o poziciji naftovoda u pregovorima o spajanju Ine i Mola?
 

- Nije točna njegova izjava, ili je krivo prenesena, da je o eventualnom uključivanju JANAF-a u zajedničku kompaniju saznao iz novina, jer je još 18. kolovoza potpisao »pismo tajnosti«, na osnovu kojeg je počelo dostavljanje potrebnih podataka savjetnicima u procjeni vrijednosti čitavog posla iz JANAF-a. Gospodin Čičin-Šain propustio je u svojem razmišljanju navesti s kojim je to kompanijama iz okruženja, osim Ine, JANAF dosad uspostavio odnose o strateškoj suradnji. Prema mojim saznanjima - ni sa jednom. A zašto nije i tko ga je u tim nastojanjima spriječio? Većina JANAF-ovih prihoda dolazi upravo od poslovanja s Inom, koja je ujedno i 38-postotni vlasnik naftovoda. Ni u kom slučaju ne želim osporiti pravo na privatno mišljenje Čičin-Šaina, no smatram da bi, kao direktor kompanije, u izjavama za javnost prije svega morao zastupati interese vlasnika JANAF-a. Ina smatra kako je uključivanje JANAF-a u moguće spajanje Ine i Mola izuzetno korisno. Drugi vlasnici, prije svega mirovinski fondovi, također bi trebali biti konzultirani. No, držim da je vlasniku prije svega u interesu da JANAF ostvari što veći profit.
Kako se profit naftovoda, osim malih isporuka za Sloveniju i BiH, temelji gotovo isključivo na poslovanju s Inom, ulazak u cjevovodni sustav koji bi, u zajednici s Molom, vodio od Rusije, odnosno ukrajinsko-mađarske granice, do Omišlja (pa čak i Trsta), bio bi izuzetno isplativ, isplativiji od bilo koje druge kombinacije. Naime, lakše dovođenje reverzibilne ruske nafte, koja bi, ovisno o rezultatu pregovora, iznosila između pet i 15 milijuna tona, realna je osnova velikog profita za JANAF, a to je, između ostalog, i osnova za isplatu jednog dijela - mirovina.
• Kakav je stav Ine o prodaji dijelova JANAF-a većem broju »susjednih« kompanija gdje naftovod ne bi imao dominirajućeg vlasnika?
- Kad bi gospodin Čičin-Šain rekao koje su to tvrtke, mogli bismo to razmišljanje i komentirati. Ne znam o kojim bi se kompanijama moglo raditi, osim ako se pritom ne misli na - ÖMV. Bilo bi pošteno reći i da ÖMV koristi JANAF-ove rezervoare na Omišlju za uvoz derivata u Hrvatsku. Dakle, riječ je o Ininoj izravnoj konkurenciji na hrvatskom tržištu, koja, s druge strane, nije opterećena Ininim naslijeđenim problemima, te konkurentu na tržištima Slovenije i BiH. Postavlja se pitanje je li JANAF sistem cjevovoda i magistralnog transporta, ili rezervoarskog prostora putem kojeg ÖMV i druge strane kompanije ulaze na hrvatsko tržište. Dodao bih tomu i namjeru Ministarstva gospodarstva da skladišta robnih zaliha, koje Ina koristi 30 godina, da na javni natječaj najboljem ponuđaču, čime bi se također na vrlo neugodan način smanjile mogućnosti Ine da zadrži primat na tržištu, odnosno njezina profitabilnost, pa time i - tržišna vrijednost. Tu su i naslijeđene Inine poteškoće - zastarjelost tehnologije u rafinerijama, previsoki kapaciteti, višak radne snage, 130 neprofitabilnih i pogrešno razmještenih benzinskih postaja. Je li sve to uzeto u obzir u okviru takvih promišljanja, a pred privatizaciju najveće hrvatske kompanije?
• Je li moguće spajanje Ine i Mola i bez JANAF-a?
- Moguće je, ali bi tada bila riječ o - preuzimanju. Naime, Ina bez JANAF-a na tržištu vrijedi daleko manje od Mola, te bi u tom slučaju njezin udio u novostvorenoj kompaniji bio osjetno niži od zajedničkog udjela hrvatske strane (oko 40 posto). Druge računice nema i vjerujem da je u nedavnom prenošenju izjave ministra Porgesa, prema kojoj bi u novostvorenoj kompaniji Inin udio mogao biti 60 posto, došlo do greške. Osim toga, u slučaju da u posao uz JANAF uspijemo uključiti i kutinsku Petrokemiju, uspjeli bismo spasiti i tu kompaniju, jer bi time Petrokemija došla do puno jeftinijeg plina za prizvodnju te konačno na mađarsko tržište, koje godišnje uvozi 400.000 tona umjetnoga gnojiva.
• Postoji li opasnost da se nakon spajanja bitne odluke o, za Hrvatsku važnoj nafti donose - izvan Hrvatske?
- Ne. Primjerice, u Molu mađarska država, uz 25-postotni udio u vlasništvu posjeduje i »zlatnu dionicu«, koja joj omogućava sudjelovanje u svim bitnim odlukama poslovanja. U slučaju spajanja, Hrvatska bi u novoj kompaniji bila u početku i veći dioničar, a u slučaju da se u procesu privatizacije odluči na prodaju »viška« tih dionica nove kompanije, i dalje ostaje vlasnik strateških 25 posto plus »zlatna dionica«, što je dovoljno jamstvo obrane svih hrvatskih interesa, od nacionalnih do tržišnih.
Novostvorena kompanija bi kroz racionalizaciju poslovanja postala profitabilnija, a mogla bi, zbog svoje veličine, izići i na tržište kapitala u SAD, gdje bi, barem u početku, po mojem sudu, zasigurno ostvarila rast vrijednosti. To je u interesu svih vlasnika, pa tako i hrvatske države.
• Do kuda se došlo u pregovorima o spajanju Ine i Mola?
- Svi pregovori vode se uz neprestano konzultiranje mjerodavnih državnih tijela i političkog vodstva države, a cijeli će proces, kroz zakon o privatizaciji Ine, biti transparentan svim građanima Hrvatske. Vjerujem da će se o svim otvorenim pitanjima uskoro javno očitovati i Vlada, dakle vlasnik, a ne samo direktori Štern i Čičin-Šain. Za sada je ipak prerano govoriti o detaljima. Naime, u pregovorima o spajanju kompanija od kojih je jedna već na tržištu kapitala, svako prerano iznošenje podataka i rezultata pregovora može izazvati određena nepovoljna kretanja na tržištu dionica. Drugim riječima, javne su polemike u ovoj fazi štetne.

Goran Smiljanić