Gospodine Kićo, tko vam je i zašto zabranio koncert u Našicama?

- Sve što znam o tom zabranjenom koncertu pročitao sam u novinama kao i vi. Piše da je to odluka Gradskog poglavarstva, a obavijestio me direktor TZ-a.

Piše i da je odluka donesena pod utjecajem Vladimira Šeksa, jer ste pjevali Glavašu u Hercegovini?

- Stvarno ne znam. Pročitao sam da je Šeks to opovrgnuo, ali nisam kontaktirao s njim jer se već dugo nismo čuli ni vidjeli. Ako je to i odluka lokalnih HDZ-ovih šerifa, žao mi je što me on nije zaštitio.

Što ste pjevali Glavašu?

- Svoj uobičajeni repertoar s pjesmom ‘Inati se, Slavonijo’, koja je himna njegove stranke, HDSSB-a. To što su se neki uvrijedili, nema veze sa mnom.

Možda vam je Šeks vratio za onaj bećarac. U kakvim ste odnosima s njim?

- Mislite na onaj bećarac: ‘Baš mi žao Šeksova šofera, gazda pije, a šofer ne smije’? Ma ne, i on se smijao tom bećarcu. Kao i Željka Antunović na: ‘Teško konju koga selo hrani i državi koju suknja brani’. Kažem, već dugo me nitko ne kontaktira iz HDZ-a. Kao da ne postojim.

Možda vas ignoriraju zbog trećeg bećarca o nula promila: ‘Što nam radi Sanader Ivo, nemoš popit ni vino ni pivo’?

- Ne vjerujem. Kada sam vidio da me ignoriraju, došao sam Sanaderu i rekao: ‘Imam osjećaj da me se zaobilazi?’ On mi je odgovorio ‘da se onda tako i dalje osjećam’. Kad sam rekao da me nitko nije pozvao na kavu, Šeks mi je odgovorio da ovo nije kafić. Zatvorili su mi sva vrata i mnogi koncerti su mi otkazani.

Vi ste stalno neki disident. Zabranjivali su vas i u Jugoslaviji?

- Da, mnogima je smetala moja trobojnica koju sam nosio oko pasa i stare slavonske pjesme koje sam spašavao od zaborava. Kad sam se vratio s turneje iz Amerike i objavio ‘Božićne pjesme’, srpski mediji su pokrenili hajku u novinama naslovima poput ‘Klerikalac i zabavljač ustaške emigracije’. Zabranjeno mi je bilo nastupati i u svim domovima JNA, a Partija je odlučivala gdje mogu pjevati. Ironično je da me sada progone ti isti ljudi.

Bez obzira na to što ste 28 mjeseci pjevali po svijetu i skupili milijune za obranu Hrvatske?

- Dok sam ja skupljao novac, drugi su se slikali i pjevali o domovini, pa čak i oni koji su rekli da će otići iz Hrvatske ako pobijedi HDZ. Meni je člansku iskaznicu HDZ-a potpisao osobno Franjo Tuđman i napisao: ‘Član HDZ-a oduvijek’. Nakon što je on otišao, počele su moje nevolje.

Što ste radili u Saboru od ‘95. do ‘99. Imate li mirovinu?

- Da, negdje oko 9000 kuna, uz puni radni staž. Radio sam u nekoliko odbora vezanih za kulturu i iseljeništvo. Progurao sam zakone o autorskim pravima i o slobodnim umjetnicima. Danas to nitko ne pamti.

Čuo sam da imate dobar program za jačanje kune?

- Da, jednostavno na kovanici probušite četiri rupe i prodaje se kao dugmad.

Počeli ste s pjesmom o plavoj ženi, a proslavili se sa ‘Zbog jedne divne crne žene’. Što to imaju crnke, a nemaju plavuše pa se o njima pričaju vicevi?

- Vicevi o plavušama se pričaju da bi ih crnke lakše mogle shvatiti. Znate onaj: ‘Pita plavuša crnku: Čime se baviš? Ova će: Režijom. Plavuša odgovori: A to je ono plin, struja, voda... znam, strašno.’ Ili ono: ‘Oj keceljo, ti šareni vraže, što to momci ispod tebe traže’.

Piše: Zlatko Šimić