Nadan Vidošević potvrdio je ono o čemu se već mjesecima govorilo: protivno volji HDZ-a kandidirat će se za predsjednika države. Ne žali što je zbog toga automatski isključen iz stranke. Prema većini istraživanja, njegov rejting sada se kreće oko 10 posto. Ali Vidošević je uvjeren da će pobijediti. Zašto želi biti treći hrvatski predsjednik objasnio je u razgovoru za Jutarnji odmah nakon objave kandidature.
Kada ste definitivno odlučili kandidirati se za predsjednika države? Što je prelomilo vašu odluku?
- Odlučio sam dan nakon Velike Gospe, a prije toga sam obavio konzultacije s nizom ljudi iz svih segmenata društva. Sredinom kolovoza postalo je posve očito da je nekontrolirana populistička politika Hrvatsku dovela u duboku gospodarsku, političku i moralnu krizu, pa sam sâm sebi rekao: ako sam imao petlje 1989. ući u politiku i biti u politici u ratno vrijeme, loše bih se osjećao da se sada opet ne uključim kada je Hrvatska gospodarski ugrožena. Svaki se dan nekome nešto dijeli kao da je to privatna imovina. A dijeli se tuđe, dijeli se naše. Još je gore što se dijeli i ono što je posuđeno, dakle zadužuje se državu, gradove, općine. Sve to vodi narod u besperspektivnost i depresiju, ljudi gube vjeru u to da možemo nešto i sami napraviti.
| Meni HDZ nikad nije trebao kao štap za hodanje. Suparnicima koji ne funkcioniraju izvan stereotipa o majci partiji ne trudim se objasniti slobodu |
Časni ljudi na čelu HDZ-a
Jeste li osobno obavijestili predsjednicu stranke o svojoj odluci? Što vam je rekla?
- Jesam. Ona je rekla da će postupiti onako kako smatra da je potrebno i u interesu stranke. Obavijestio sam i predsjednika države.
Jeste li dobili podršku predsjednika Mesića za svoju kandidaturu?
- Poštujem predsjednika Mesića i nikada ga ne bih doveo u situaciju da prestane biti predsjednik svih građana. Samo takvom pozicijom može pomoći svima, pa tako i meni. Njegovo je pravo da kaže kojega kandidata podupire, ali to će on sam odlučiti. S predsjednikom Mesićem sam razvio odnos uzajamnog poštovanja i ako on odluči poduprijeti bilo kojeg drugog kandidata, s poštovanjem i uvažavanjem ću primiti takvu njegovu odluku.
Priželjkujete li ipak Mesićevu potporu?
- Bio bih jako bahat kada bih rekao da mi potpora predsjednika Republike ne bi ništa značila.
Je li bilo pritisaka iz HDZ-a da odustanete od kandidature jer HDZ ima svog predsjedničkog kandidata?
- Ne. Predugo sam u HDZ-u i oni dobro znaju da ja ne bih promijenio stav zbog nekoga drugoga. Osoba sam čvrstih stavova, to nije nekad ugodno, ali je dugoročno dobro. Uostalom, nisam se razvijao kroz politiku.
Članstvo u HDZ-u nije vam uopće važno?
- Hrvatskoj trebaju i HDZ i SDP, Hrvatska mora imati stabilan i desni i lijevi politički centar. To je preduvjet njene dugoročne stabilnosti. I dok je HDZ bio u oporbi, čvrsto sam stao iza reformi u toj stranci uvjeren da Hrvatskoj treba moderni HDZ.
Ali ovih ste dana rekli da je HDZ otišao u vama neprihvatljivom smjeru. Koji je to smjer? Što sada ne valja kod HDZ-a u kojemu ste bili od početka?
- Čovjek koji napušta brod oktroirao je novu strukturu HDZ-a na krajnje nedemokratski način. Svoje dojučerašnje kolege pretvorio je u taoce promašenog poteza.
Ivo Sanader mislite?
- Da. Ljude je ostavio u nebranom grožđu. Zato je potrebno prostor u vrhu HDZ-a što hitnije popuniti ljudima koji prihvaćaju stvarne demokratske dosege. Novi ljudi moraju osvojiti taj prostor. Njihova pobjeda bit će najveća pobjeda za Hrvatsku. Na taj način bi se HDZ opet potvrdio kao uređena stranka desnog centra. Većina ljudi u vodstvu HDZ-a su vrlo časni ljudi koji su dali veliki doprinos u stvaranju pozitivne klime. Ali našli su se neposloženi, ne svojom voljom, nego oktroirani od nekoga tko više ne sudjeluje u igri. Iskreno želim da HDZ što prije izađe iz razdoblja nesnalaženja i da predsjednica Kosor čvrsto preuzme proces demokratizacije stranke u svoje ruke. Ali ne da se ljudi boje, nego da ljudi vjeruju u demokratske vrijednosti.
Poštujem predsjednika Mesića. Bio bih bahat kad
bih rekao da mi Mesićeva potpora ne bi ništa značila. No, uvažit ću ga ako da potporu nekom drugom |
Kosor nema kontrolu
Smatrate da Kosor ne kontrolira stranku?
- Sigurno ne u mjeri u kojoj bi trebala. Ali problem je što smo mi navikli na kontroliranje, a to nisu demokratski procesi. Ona mora imati povjerenje svojih članova. A danas ni ona sama ne zna ima li to povjerenje. Članovi HDZ-a na terenu su dezorijentirani, ne znaju što se zapravo događa u stranci.
• Hoćete reći da HDZ-u treba novo vodstvo?
- Predsjednica Kosor ima potencijal, ali mora dobiti stvarni legitimitet članstva.
• Je li samo Ivo Sanader krivac što je HDZ došao u takvu situaciju?
- Da, ali to nije ni čudo u situaciji kada na čelu stranke postoji jaka autoritarna osoba, koja je prema vani demokrat, a unutra autokrat. Demokraciju se mora živjeti, demokracija nije poza. Ne možete kod kuće biti nasilnik, a vani šarmantna i galantna osoba. To je prevara. Demokratski stavovi se moraju očitovati u svim segmentima djelovanja. A stranku ne treba kontrolirati, već voditi svojim primjerom. Retorika mora postati demokratska. Uvjeren sam da ljudi u HDZ-u imaju snage krenuti takvim putem.
Zašto ste onda bili u HDZ-u sve do sada?
- Od početka sam član stranke i nikada nisam tražio političke funkcije. Ako se mjesta ratnog ministra i župana mogu nazvati političkim funkcijama onda dobro, ali te su funkcije bile iznuđene okolnostima u kojima smo se nalazili. Izvan tih funkcija stalno sam bio u gospodarstvu. Ali to što nisam tražio partijske funkcije, to ne znači da sam loš član stranke. Vjerujem da sam svojim ugledom i radom, pridonosio HDZ-u. Valjda je HDZ-u nešto značilo kada sam se kao predsjednik Komore zalagao za stranku dok je bila u oporbi, dok je imala svega sedam posto potpore. Ne mogu razumijeti ljude koji putem stranke sebi osiguravaju probitak, mi ne govorimo istim jezikom. U HDZ-u sam bio jer sam želio aktivno sudjelovati u društvenim promjenama.
HDZ-ovci, a posebno predsjednički kandidat HDZ-a Andrija Hebrang, optužuju vas je da ste iskoristili HDZ za stvaranje karijere, a sada ste odbacili stranku kao staru krpu.
- Meni HDZ nikada nije trebao kao štap za hodanje, svoju sam karijeru sam stvarao. Mi razgovaramo različitim jezicima. Suparnicima koji ne mogu funkcionirati izvan stereotipa o majci partiji ne trudim se ni objašnjavati svoje stavove, ali želim objasniti ljudima koliko je važno biti slobodan. Onog temeljnog što ljudima nedostaje jest slobodno mišljenje i samopouzdanje.
| Svaki građanin će u meni imati predsjednika kojeg se ne morati bojati, koji će ga braniti kad vlast i druge institucije ne funkcioniraju dobro |
Hoćete reći da vama članstvo u stranci baš nikada nije pomoglo u karijeri?
- Ne. Oni koji poznaju moj politički put to znaju.
Bandićeva druga Hrvatska
To mi je teško vjerovati kada danima slušamo kako je sve HDZ zbrinjavao svoje članove.
- Upravo to je i jedan od razloga zbog kojih sam se odlučio kandidirati. Materijalno sam situiran, imam dobre prihode, ne tražim više od toga. Ali Hrvatska je danas u krizi i svatko tko ima nekakvo znanje mora se uključiti.
Uvjereni ste u pobjedu na izborima?
- Sportaš sam od mladosti, zar mislite da bih ulazio u utrku da nisam siguran da mogu pobijediti?
Biste li se kandidirali da je Sanader ostao šef HDZ-a i kandidirao se za predsjednika kao što se očekivalo?
- To isto me je pitao i jedan europski diplomat u Zagrebu. Rekao sam mu: Sanader je Hrvatsku htio ostaviti bez alternative. Htio sam pokazati da Hrvatska ima alternativu.
Koliko je na vašu odluku utjecala mogućnost da se Milan Bandić kandidira?
- Meni je posve nebitno hoće li se on kandidirati ili ne, jer on govori o drugoj Hrvatskoj. Mi ne govorimo o istim temama.
Na koje birače vi računate? Zašto bi glasači HDZ-a vama dali glas kada imaju svog kandidata?
- Dat će mi glas jer ih ja nikada nisam izdao u 20 godina svog javnog rada.
A Hebrang ih je izdao?
- To ste vi rekli.
To proizlazi iz vašeg odgovora.
- Principijelno ne želim u ovoj kampanji govoriti o protukandidatima, već o pojavama. Računam na svakog hrvatskog građanina. Možda to zvuči demagoški, ali tako bi bilo samo kada bih ja obećavao nešto što nije moje, a onda tuđe dijelio. Ali ja to ne govorim, već ljude pozivam da se zajedno izborimo kako bismo svi mogli dostojno živjeti od svoga rada. Slobodan čovjek je samo onaj koji je materijalno neovisan. Meni je svejedno dolazi li čovjek s ljevice ili desnice, jer će svaki građanin u meni imati predsjednika kojega se neće morati bojati, predsjednika koji će braniti svakog čovjeka onda kada vlast i druge institucije ne funkcioniraju dobro. U tim je trenucima uloga predsjednika ključna, poglavito što gospodarska kriza može još više ugroziti funkcioniranje već nagriženih institucija.
| Predsjednik mora osigurati i da se diplomacija bavi plasiranjem naših proizvoda na svjetsko tržište. I obavještajci moraju poduprijeti plasman roba |
U 18. dobio spačeka
Hoćete li biračima pokazati svoju imovinsku karticu? Što sve posjedujete?
- Moja imovinska kartica objavljena je na mojoj internetskoj stranici.
Koliko vrijedi sva vaša imovina?
- To je tržišna kategorija podložna promjenama.
Kako ste došli do te imovine?
- Imao sam dobru startnu poziciju. Dolazim iz situirane građanske obitelji. Nikada nisam bio podstanar, a imao sam i sreću da su mi roditelji za osamnaesti rođendan darovali ‘spačeka’ koji je obilježio moju mladost, što na žalost nije bio slučaj s većinom mojih vršnjaka. To mi je olakšalo put, ali moja imovina je, prije svega, rezultat moga rada i moga znanja kada je u pitanju ulaganje kapitala. Ili da vam to bolje približim: Svojedobno, u šumi Gorskoga kotara, više od kilometar daleko od posljednje kuće, jedan meni drag čovjek doveo me pokazati mi dva gorska izvora. Dok smo hodali prema njima, toliko je glasno govorio da je izgledalo kao da viče. Bili smo blizu, pa mi je to bilo čudno. Rekao sam: Zdravko, dobro vas čujem! A on je kazao: Ne vičem radi vas nego radi medvjeda!
Kupio sam tu zemlju povoljno, kao valjda prvi kupac u posljednjih sto godina. Sljedeći vikend doveo sam obitelj i nekoliko prijatelja ponosan, pozivajući da i oni kupe nešto u tom raju, da mi budu susjedi. To je završilo ruganjem sviju sa mnom, uključujući i moju Inu. Danas, ti isti prijatelji, s radošću mi dolaze u posjet, ali uz česti komentar: da smo te barem poslušali!
Kako ste vi zaradili svoj prvi milijun kuna?
- Dugo i mukotrpno na način koji sam upravo opisao.
Od čega ste imali dobre prihode?
- Prije svega, uvijek sam imao dobru plaću. Nisam dužnosnik od rata pa sam mogao primati i naknade od nadzornih odbora, a ponajviše, tako zarađen novac, znao sam spretno ulagati.
Jeste li početkom 90-ih zaradili od privatizacije Dalmacijacementa, kao što se sve do danas špekulira u javnosti?
- Ni od koje pa ni od te privatizacije nisam ništa zaradio. Dalmacijacement je bio predmet političkih dogovora između Hrvatske i Italije, a priča o njegovoj privatizaciji počela je još za vrijeme Markovićeve vlade. Bio sam uključen u taj proces, ali kada sam vidio da se tu tvrtku želi prodati ispod cijene i to našoj konkurenciji, oštro sam se suprotstavio toj odluci. Ne samo ja, nego i Stipe Mesić, Tonči Vrdoljak, Zvonimir Marković, Anton Kovačev, Joško Kovač, Ivica Roguljić, i niz drugih ljudi koji su tada shvatili o čemu se radi. Na čelo Dalmacijacementa sam došao tek nakon što je pokrenut stečaj. Imao sam 30 godina, ali i mudrost da se okružim ljudima koji su imali više iskustva i znanja od mene.
Put preko barikada
| 'Njemu je demokracija bila samo poza. Ne može se kod kuće biti nasilnik, a vani šarmantna i gala osoba. To je prevara' |
Kako to da ste baš vi preuzeli to mjesto, a imali ste tek 30 godina?
- Kod drugih je postojao strah od tog posla, meni je mladost dala snagu. I to je ono što poručujem i danas: mladi trebaju biti hrabri, ne smiju se bojati izazova. Ali nisam bio sam, sa spomenutim ljudima počeo sam bitku za Dalmacijacement. Zajedno s Antonom Kovačevom vozio sam preko kninskih barikada da bismo došli u Zagreb objašnjavati hrvatskoj vladi kako je ta prodaja štetna za Hrvatsku. Izvukli smo tvrtku iz pepela, sačuvali je, ali je ipak na kraju prodana. Bilo mi je žao što je prodana, ali srećom nije uništena nakon toga kao stotine drugih, već je danas među najuspješnijim hrvatskim tvrtkama. Mene su pokušali ocrniti oni ljudi koji su radili upravo suprotno.
• Jeste li još član NO Dalmacijacementa?
- Nisam. Bio sam kratko vrijeme, jer su me u NO pozvali vlasnici iz Meksika da im pomognem nakon što su preuzeli tvrtku.
• Koliko slika imate u svojoj kolekciji?
- Ne znam točno. To je moja ljubav i na nju ne gledam matematički.
| Jadranka Kosor za ovaj trenutak ima iznimnu vrlinu: nije korumpirana. No, nastavi li se politika iz zadnja dva rebalansa, izgubit će vlast |
Kolekcija slika
• Kako ste uspjeli skupiti veliku kolekciju umjetničkih slika?
- Moja obitelj imala je od ranije malu kolekciju umjetnina, a ja to nastavljam već 30 godina. Nikad neću zaboraviti kako nam je pokojni djed moje supruge poklonio 500 njemačkih maraka kao vjenčani dar, a mi smo odmah otišli u jednu galeriju i tim novcem kupili sliku pokojnog Vaska Lipovca. Kada je čuo kako sam potrošio novac, djed je bio razočaran, vidio sam da me ne smatra osobom od velike pameti. A ja mislim da sam sjajno uložio taj novac, jer da sam kupio neki kućanski aparat, to bi danas bio otpad.
I koliko danas vrijedi ta slika?
- Sigurno nekoliko tisuća eura.
Meštrović i ja
Koliko vrijedi vaša cijela kolekcija?
- Teško mi je procijeniti. Nedavno sam pročitao procjenu kako moja slika Vlahe Bukovca “Isus na odru” vrijedi silne novce. Ljudi olako barataju velikim iznosima. Tu sliku sam kupio za neznatan novac, i to sebi za kolekciju. Ali kada mi je ravnatelj Moderne galerije, Igor Zidić, rekao da bi htio imati tu sliku u stalnom postavu, posudio sam je i ona je već desetak godina tamo gdje je svatko može vidjeti.
Od kuda vaša strast prema slikama?
- Naprosto volim umjetnost.
Zašto ste kupili, pa nakon nekoliko godina prodali slavni Meštrovićev atelje u Splitu? Je li točno da ste zaradili gotovo milijun eura od te prodaje?
- Razlika između kupovne i prodajne cijene je milijun eura, ali ne mogu reći da sam toliko zaradio. To je bila dobra investicija, a osnovna je ideja bila da napravim javnu privatnu galeriju u kojoj ću izložiti sva djela koja skupljam veći dio života. Prije nekoliko godina očito još nije bilo vrijeme za takav projekt, nije bilo ni glasa javnosti koji bi to podupro, bile su samo kritike.
Prostor ateljea je desetljećima bio zapušten, kao javni WC, pun šprica koje su narkomani tamo ostavljali. To nikome nije smetalo dok ja nisam to kupio i rekao da želim tamo stvoriti kulturni sadržaj. Materijalno nisam prošao loše u toj prodaji, ali nisam prošao dobro u svojim planovima.
Je li točno da ste atelje prodali tek nakon što je izmijenjen urbanistički plan i na tom prostoru omogućena gradnja?
- To je velika laž. GUP je promijenjen nakon što sam prodao tu nekretninu, i to je vrlo lako provjeriti.
| Volim umjetnost. Kad sam za vjenčanje dobio 5000 DEM, kupio sam rad Vaska Lipovca. Imam i Bukovca kojeg sam posudio Modernoj galeriji |
Financirat će me prijatelji
Predsjednička kampanja koštat će vas oko 5 milijuna kuna, a vi iza sebe nemate stranku. Tko će financirati vašu predsjedničku kampanju?
- Financirat će je pravne i fizičke osobe. Otvorio sam žiro-račun koji će pratiti revizorska tvrtka, znat će se poimenično svaka osoba koja će financijski poduprijeti moju kampanju. Već mi se javljaju mnogi prijatelji i poznanici, ali i meni nepoznati ljudi, koji su me spremni poduprijeti.
• Hoćete li i dio svog novca potrošiti na kampanju?
- Svakako, onaj dio koji sukladno Zakonu dobijem kao kandidat.
Vi sebe smatrate skromnim čovjekom? Zar kupnja Meštrovićevog ateljea nije primjer bahatosti?
- Da, smatram se skromnim. A što se tiče ateljea, i dalje mislim da bi bilo predivno da netko otvori javnu privatnu galeriju u Splitu, jer to treba turističkom gradu poput Splita. To nije bahatost. Nisam odustao od te ideje i ponovno ću joj se posvetiti kada se vratim iz politike.
Hoće li Kraš biti među financijerima kampanje?
- Moje kolege iz uprave preuzet će vođenje Kraša dok sam ja u kampanji, a Kraš neće sudjelovati u financiranju kampanje jer bi to bio sukob interesa.
Iz Udruge poslodavaca tvrde kako ste već zloupotrijebili položaj jer ste kandidaturu objavili s govornice HGK.
- Smatram se dobro odgojenim čovjekom, poštujem druge ljude. Članovi skupštine Komore četiri puta su me birali za predsjednika i zbilja bi bilo nepristojno da sam se upustio u kandidaturu, a da su oni to doznali iz medija, a ne od mene. Nisam tražio njihovu potporu, ali sam im došao reći što planiram učiniti.
Dogodio se zločin
U kampanju ste ušli uz poruku da je Hrvatska gospodarski ugrožena i da je zadaća idućeg predsjednika borba za gospodarski opstanak države. Je li Hrvatska u tako teškoj situaciji?
- Nije ugrožena njena cjelovitost, ali Hrvatska mora početi živjeti od svoga rada. Treći predsjednik to mora osigurati. Gotovo 90 milijardi eura koje su ušle u zemlju u proteklih 13 godina osigurale su ekonomski rast u proteklim godinama, ali ti izvori su presušili. Najveći dio građana doveden je u poziciju zavisnosti, a najpopularniji su oni političari koji nešto dijele. U Hrvatskoj se dogodio zločin: rad se počeo tretirati kao socijala. Rad je tržišna kategorija, a ne socijalna.
Kako predsjednik može pomoći kada gotovo da i nema nikakvih ovlasti na području gospodarstva?
- Predsjednik je po Ustavu odgovoran za funkcioniranje vlasti. Kada se partijski prvaci uzjogune, počnu kombinirati i prekombiniraju se, onda je važno da postoji predsjednik koji će im reći - stop. On mora osigurati funkcioniranje sustava, a sustav sada najlošije funkcionira u gospodarstvu. Veliku ulogu predsjednik može odigrati i kroz ostale funkcije, jer on je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, sukreator vanjske politike i obavještajnog sustava. Oružane snage su posvuda najveći poticatelj gospodarskih aktivnosti i suradnje gospodarstva i znanosti. To je posebno važna uloga sada kada je Hrvatska u NATO-u. Što se tiče uloge predsjednika u vanjskoj politici, on mora osigurati da naša diplomacija, među ostalim zadacima, bude posvećena plasiranju hrvatskih proizvoda i usluga diljem svijeta. Ista logika vrijedi i za obavještajnu zajednicu koja mora podupirati lakši plasman hrvatskih roba, ali i braniti regularne uvjete poslovanja na hrvatskom tržištu. Mnogi problemi kod nas proizlaze iz neuređenog sustava koji pogoduje kršenju pravila i Zakona. I sadašnji predsjednik upozorava na to. Nerazumijevajući ulogu ovih triju bitnih zadaća predsjednika Republike, hrvatske vlade su češće bile orijentirane na preuzimanje tuđih stavova nego na otvaranje tržišta hrvatskom proizvodu u srednjoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi. Dok je bilo izvora novca, to nikoga nije zanimalo.
Porez na imovinu
Podržavate li uvođenje poreza na imovinu?
- Hrvatska mora imati porez na imovinu, jer se država ne može financirati samo iz poreza na potrošnju. Ali moramo biti oprezni kako iz kratkoročnih političkih interesa i demagoških razloga ne bismo pogodili one koji su najvažniji društvu, a to je srednji sloj građana, te one koji su najslabiji zbog svojih godina, a to su stariji sugrađani. Mnoga staračka domaćinstva imaju imovinu, ali nisu radno aktivni i teško bi platili porez. Došli bi u opasnost od gubitka imovine. Prvi preduvjet za uvođenje tog poreza jest sređivanje zemljišnih knjiga, a drugi je donošenje jasnog plana kako zaštititi starije i nemoćne.
Što biste prvo učinili da postanete predsjednik?
- Zajedno s vladom, ali ne samo vladom, aktivirao bih one poluge koje su izravno u rukama predsjednika Republike i konačno otvorio najširi dijalog oko vitalnih pitanja za hrvatsko društvo danas. Nema vremena za čekanje.
Izbori su skupi
Kako biste surađivali s aktualnom HDZ-ovom vladom nakon što vas je HDZ oštro kritizirao i izbacio iz stranke?
- Jadranka Kosor je u prvom razdoblju pokazala visoki stupanj ozbiljnosti koji ulijeva povjerenje. Ona za ovaj trenutak ima iznimnu vrlinu: nitko mi za nju nije rekao da je korumpirana. To je važno za osobu koja danas vodi vladu. I to je njena velika prednost. Ali prednost ne znači ništa ako se ne iskoristi.
Ali ova vlada dosljedno vodi populističku politiku podjele novca interesnim skupinama kako bi sačuvala vlast, a vi kažete da to mora stati.
- I dalje mislim da predsjednica Kosor može napraviti taj zaokret. Ali ako se nastavi politika iz dva zadnja rebalansa, ona će izgubiti vlast. Doći će nova vlada, ali problemi će ostati. Osobno mislim da ne treba žuriti u prijevremene izbore, oni su skupi. Izbori će biti nužni samo ako se pokaže da ova vlada doista nije spremna ništa promijeniti. Iznuđena promjena vlasti prije nego što ova vlada odradi bar dio posla mogla bi Hrvatsku dovesti u zonu trajnije nestabilnosti. Dobro je što oporba ima samouvjerenosti. Ali ni oporba ni vlast sami ne mogu riješiti ključne hrvatske probleme. Potreban je dogovor.
Potrebna je Vlada nacionalnog jedinstva?
- Kako će se stranke naći i dogovoriti, to je na njima da odluče. Ali u ovoj situaciji svi moraju biti za stolom za kojim se razgovara. Uloga je predsjednika Republike da olakša i omogući takav razgovor u interesu stabilnosti države.
Kuća u dobroj četvrti
Može li članstvo u EU pomoći Hrvatskoj da vrati gospodarsku stabilnost ili ulazak u EU treba odgoditi?
- Samo po sebi članstvo nam ne može pomoći. Ali nastavak prilagodbe europskim vrijednostima svakako da. Hrvatska se sada nikako ne smije umoriti od usvajanja standarda EU. Ključno je sada nastaviti europske procese u Hrvatskoj. Ako bi nas zastoj u pregovorima obeshrabrio i usporio prilagodbe, to bi bila fatalna greška.
Opet se govori o zajedničkom ulasku u EU sa zemljama regije. Je li to realno?
- Nadam se da će Europa sve zemlje regije honorirati po njihovim postignućima. Iako je meni drago da i moj susjed napreduje, jer onda će više vrijediti i moja kuća. Kuća u dobroj četvrti uvijek vrijedi više od jednake kuće u lošoj četvrti. Ali Hrvatskoj je važno shvatiti da ulazak u EU nije polaganje ispita zbog drugih, da bi se zadovoljilo nekoga drugoga. Članstvo u EU za Hrvatsku mora biti dokaz da će hrvatski građani živjeti bolje nego danas.
Da li još mislite da bi Hrvatskoj trebao polupredsjednički sustav s većim ovlastima šefa države?
- Polupredsjednički sustav kakav smo imali pomogao nam je da kroz ratne nedaće uspješno prođemo. Ali onda smo krajem 90-ih platili cijenu takvog sustava koji se pretvorio u svoju suprotnost jer su ostale institucije sustava bile slabe i nisu mogle nadzirati protagoniste vlasti u polupredsjedničkom sustavu. Smatram zato da je sadašnji sustav dobar i ne treba ga mijenjati. Predsjednik može biti odvjetnik građana i jamac funkcioniranja sustava, što su njegove glavne zadaće.
Politička diverzija
U HDZ-u i SDP-u razmišlja se o smanjivanju ovlasti predsjednika i uvođenju čistog parlamentarnog sustava. Ako pobijedite, kako ćete se postaviti prema takvim planovima?
- U sadašnjem trenutku to bi bila čista politička diverzija. To bi bio neodgovorni čin stranačkih oligarhija koji bi se mogao protumačiti kao želja za izbjegavanje bilo kakvog nadzora i odgovornosti prema građanima. Ali to neće ići. Predsjednik je najčvršća točka sustava jer je biran izravno od građana i slabljenje njegove uloge doista bi bilo opasno.
Piše: Nikola Jelić
|
