Gvozden Srečko Flego |
|---|
 |
GVOZDEN FLEGO, PROFESOR NA ODSJEKU ZA FILOZOFIJU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU, I JEDAN O POKRETAČA INICIJATIVE ZA PROMJENU POLOŽAJA ZNANOSTI U RH
U svojem neznanju smatram da je “nacionalna filozofija” isto što i “drveno željezo” ili “vatrena voda”. Istine kojima barataju znanstvenici, pa i filozofi, ne mogu biti nacionalne. One su ili prihvatljive umnim ljudima ili jednostavno nisu istine. Smatram da studij nacionalne filozofije, kao ni nacionalne fizike ili medicine, nema budućnost. Takvo što, koliko mi je poznato, ne postoji u bijelome svijetu
“Gospodin ministar nije se udostojao ni odgovoriti na dopis koji su mu uputili članovi Akademije.”
DESET TUPAVIH GODINA
tekst
* koliko se studenata upisuje ove godine na studij filozofije FF-a i koliko je to u odnosu na vrijeme prije desetak godina?
- Trend drastičnog smanjivanja kvota na zagrebačkom Odsjeku za filozofiju poklapa se s osnivanjem Hrvatskih studija i kampanjom političkog prozivanja u javnosti nekih članova Odsjeka. Odsjek FF-a je obično upisivao stotinjak studenata, no od osnivanja Hrvatskih studija ta je kvota srozana na deset. Zatim se popela na petnaest da bi se posljednjih godina zaustavila na dvadeset. Ilustracije radi, prošle je godine Odsjeku FF-a u Zagrebu odobrena kvota od dvadeset studenata, Odsjeku za filozofiju HS-a ukupno sto i dvadeset, a Odsjeku za filozofiju u Zadru koji se ni po čemu ne može uspoređivati sa zagrebačkim, također dvadeset. To ukazuje na diskriminaciju. Usporede li se bibliografije nastavnika na različitim odsjecima, razlog diskriminacije nikako nije struka, nego nešto drugo.
NI NOVACA, NI NOVAKA
* Kako stoji stvar sa strukturom nastavnika?
- U tom pogledu situaciju na mom Odsjeku smatram katastrofalnom. Dobna struktura izrazito je zabrinjavajuća jer najmlađi nastavnik ima više od 48 godina. U posljednjih dvanaestak godina Odsjek je napustilo devet nastavnika, no nije nam odobreno ni jedno jedino radno mjesto pa je Odsjek brojčano prepolovljen. Prvi znanstveni novak došao je na Odsjek tek prije koji mjesec. No važno je upozoriti i na vrlo specifičan način na koji nova vlast pomlađuje kadrove na hrvatskim sveučilištima. Trebalo bi očekivati da o tome autonomno odlučuju stručna fakultetska tijela, no tome nije tako. Znanstveni novaci financiraju se sa znanstvenih projekata o kojima ne odlučuju akademska tijela, nego komisije Ministarstva znanosti. Na taj način Ministarstvo, dakle izvršna vlast, odlučuje o tome tko će postati sveučilišni nastavnik.
* Znači li to da država, minimalnim sredstvima koja izdvaja za znanost, zapravo nagrađuje lojalnost i konformizam?
- Jednom dijelu ljudi Ministarstvo zasigurno odbija odobriti znanstvenoistraživačke projekte na osnovi ne stručnih i znanstvenih, nego nekih drugih razloga, pa ostaje prostor da se pomišlja na političku nepodobnost. Još 1993. g. Ministarstvo je ukinulo nekoliko projekata čiji su voditelji bili članovi Odsjeka na kojem i ja radim, uz obrazloženje da nisu od nacionalnog interesa. “Slučajno” se poklopilo da se za nosioce tih projekata smatralo kako baš i nisu politički podobni.
* Iz svega proizlazi da se ide izravno na razbijanje Filozofije?
- Da, moglo bi se to zaključiti. Odsjek za filozofiju raspolaže minimalnim sredstvima za biblioteku, a izdavačka djelatnost, kao i djelatnost Instituta za filozofiju, ostale su bez financijske potpore Ministarstva.
* Kako komentirate izjavu Ministarstva prema kojoj ispada da su rezultati naše znanosti znatno bolji, uzme li se u obzir proučavanje hrvatske povijesne i filozofske baštine?
- U svojem neznanju smatram da je “nacionalna filozofija” isto što i “drveno željezo” ili “vatrena voda”. Istine kojima barataju znanstvenici, pa i filozofi, ne mogu biti nacionalne. One su ili prihvatljive umnim ljudima, ili jednostavno nisu istine.
* Znači li to da u koliko-toliko stabilnim političkim vremenima Hrvatski studiji nemaju perspektivu?
- Nadam se da će brojni mladi kolege filozofiju HS-a okrenuti prema sadašnjosti i budućnosti, umjesto da ostanu ukopani u prošlosti, napose onoj hrvatske filozofske baštine. Smatram da studij nacionalne filozofije, kao ni nacionalne fizike ili medicine, nema budućnost. Takvo što, koliko mi je poznato, ne postoji u bijelome svijetu.
GORE I OD ALBANIJE
* Zagreb je prije dvadeset-trideset godina bio svjetski relevantno filozofsko središte. Što se u međuvremenu dogodilo?
- U to su vrijeme filozofija i sociologija zagrebačkog Filozofskog fakulteta bile ne samo al pari filozofiji i sociologiji u svijetu nego i u samom njezinom vrhu, a pojedini zagrebački mislioci objavljivali su svoje radove na raznim svjetskim jezicima. I prethodna i sadašnja vlast marljivo su, različitim pritiscima, premda s drugačijim motivima, radile na uništenju toga.
Danas nas u svijetu gotovo i nema, zahvaljujući, dijelom, i politici Ministarstva znanosti. Kada npr. netko iz Hrvatske dobije poziv da govori na godišnjem skupu daleko najvećeg filozofskog društva na svijetu, Američkog filozofskog udruženja, pa Ministarstvo odbije molbu za putne troškove, čovjek si mora postaviti pitanje po kakvim to kriterijima ljudi u Ministarstvu postupaju? I taj postupak može poslužiti kao pokazatelj da Ministarstvo na vrlo specifičan, gotovo neproziran način brine za međunarodnu znanstvenu suradnju, kao i da je situacija u Hrvatskoj sa znanošću daleko ozbiljnija no što smo to osvijestili. Ona je gotovo beznadna.
Standard izdvajanja za znanost u EU je 1,6 posto BND-a, a hrvatska izdvajanja iznose, ovisno o računanjima, između 0,43 i 0,28 posto. Slijedi da za znanost izdvajamo manji postotak no što to čini Albanija. Kada je nedavno Portugal počeo financirati znanost sa 0,9 posto BND-a, upozoren je da će, nastavi li tako još koju godinu, zaostati za ostatkom Europe 50 godina. Nastavi li Hrvatska sa 0,43 posto, postajemo izgubljen slučaj.
* Kakvom ocjenjujete komunikaciju vaše radne skupine koja je pokrenula inicijativu za promjenu položaja znanosti s Ministarstvom znanosti i tehnologije?
- U svakoj bi normalnoj državi analiza znanosti šestero članova nacionalne akademije i troje sveučilišnih profesora izazvalo pažnju i Ministarstva znanosti pa i drugih domena vlasti. To više što je tekst Inicijative potpisalo više od 200 znanstvenika i sveučilišnih profesora iz cijele države. Naši pokušaji razgovora s prošlim ministrom za znanost ostali su bezuspješni: gospodin ministar nije se udostojao ni odgovora na dopis koji su mu uputili članovi Akademije. Umjesto dijaloga, naši ministri za znanost više vole vlastite monologe. Naročito na hrvatskoj dalekovidnici.
RAZREDBENE POVJESTICE
* Ove se godine na natječaj za upis na pojedine fakultete prijavilo i do šest puta više kandidata nego što iznose upisne kvote. Kako objašnjavate da je interes za društvene znanosti veći od onog za prirodne i tehnološke – uzme li se u obzir da ove druge pružaju neke izglede za zapošljavanje u inozemstvu, a znamo da je upravo to želja većine studenata u Hrvatskoj?
- Taj prividni paradoks nastaje zato što interes za društvene znanosti i humanističke discipline raste gotovo proporcionalno s društvenom krizom. Mladi ljudi se opredjeljuju za studiranja onih disciplina koje bi im ponudile odgovore na pitanja što se događa s društvom.
Smatram da je sadašnji model klasifikacijskih ispita višestruko nepravedan. Poznato je da srednjoškolske ocjene, koje u razredbenom postupku ponegdje sudjeluju i s polovicom ukupnih bodova, u različitim školama izražavaju različite vrste znanja. Jednokratni klasifikacijski ispit, o kojem uvelike ovisi daljnja egzistencija mladog čovjeka, veliki je psihički pritisak s kojim se svi kandidati ne nose jednako. Osim toga, visokim stupnjem eliminacije mladima se uskraćuje Ustavom zajamčeno pravo na obrazovanje.
Iz tih je razloga Ustavni sud Njemačke ukinuo numerus clasus. Volio bih da fakulteti upisuju sve koji žele studirati pa neka rezultati studija odlučuju o budućnosti mladih. No tada bi trebalo izdvajati više sredstava za visoko obrazovanje. Time se krug zatvara.
Toni Gabrić
|
|||||
