• Gospodine Pavletić, čemu se nadate u svojoj, VII. izbornoj jedinici?
- Nadam se rezultatu koji će nadmašiti najave i očekivanja naših suprotnika.
• Kakve su Vam realne mogućnosti u postotcima?
- Imat ćemo više postotaka glasova, nego što u novinama predviđaju neki anketari i komentatori.
• Kakvu ćete kampanju voditi i na čemu će biti naglasak?
- Vodimo i vodit ćemo uglavnom pozitivnu, afirmativnu, a ne polemičnu kampanju. Imamo dovoljno rezultata na koje se možemo pozivati, a što se tiče nekih promašaja ili pogrešaka, najlakše i najbezbolnije ih može ispraviti onaj tko ih je počinio. Uostalom, nema ih toliko koliko nam svaljuju na pleća niti su svi problemi uzrokovani pogrešnim potezima vlasti. Zašto su istovjetni u svim tranzicijskim zemljama - u manjoj, ali i još većoj mjeri!?
• U usporedbi s Vama i Vašom strankom, kakvi su izgledi izborne koalicije SDP-HSLS?
- Njihovi su izgledi manji nego što se nadaju, jer će izborno tijelo znati ocijeniti što je ostvarivo od njihovih silnih obećanja. Mi smo realni, obećavamo samo moguće.
• A što mislite o svojoj izbornoj protukandidatkinji Željki Antunović?
- Sve u pozitivnom smislu, ali pred njom su još, u politici, ispiti koje sam ja odavno položio.
• Hoćete li nam otkriti koje su Vaše političke ambicije u obje mogućnosti - da HDZ pobijedi, odnosno izgubi izbore?
- Nemam posebnih ambicija, samo dobru volju da pomognem stranci i da budem od koristi svima u izgradnji boljega i pravednijeg društva na crti daljnjeg razvitka demokracije i učvršćivanja pravne države. To vrijedi za obje varijante, koje pretpostavljate kao moguće.
 

• No, činjenica je da se među nekoliko imena koja se spominju kao mogući nasljednici predsjednika Franje Tuđmana navodi i Vaše. Hoćete li se, dakle, kandidirati za šefa države?
- Da nešto bude svima jasno! Nikada se nisam sam kandidirao za bilo koju političku funkciju, pa tako neću ni za ovu. Nakon izbora 1990. godine jedan zajednički prijatelj, Tuđmanov i moj (tada i Tuđmanov bliski suradnik), došao je k meni u stan i prenio mi ponudu da budem ministar prosvjete, kulture, fizičke kulture i športa, zamolivši me da svakako prihvatim tu dužnost.
Pristao sam, iako zatečen i zapravo oklijevajući, jer na tu zadaću nisam uopće pomišljao u to vrijeme u kojem sam intenzivno završavao jednu knjigu, objavljenu poslije u »Školskoj knjizi«.
Nakon moje ostavke na mjestu ministra, zbog nepravedne optužbe i nevjerojatne hajke, opet je došlo nekoliko Tuđmanovih i Manolićevih izaslanika nagovarajući me da pristanem s državne liste ući u Sabor. O tome sam tada razgovarao i sa Stipom Mesićem, kojem sam zapravo definitivno priopćio svoj pristanak. Godine 1995., nakon ponovne HDZ-ove pobjede na izborima, pozvao me predsjednik Tuđman zatraživši da vodim Sabor u sljedećemu mandatu.
Uzeo sam tri dana za razmišljanje, ali dr. Tuđman me već drugi dan nazvao rekavši da očekuje moj pristanak. Eto, tako je to bilo sa svim dosadašnjim mojim političkim angažmanima, pa zašto bi sada bilo drukčije.
• Ipak, dok je predsjednik Franjo Tuđman bio u bolnici, u intervjuu Reutersu ste, sudeći po onome što su prenijeli mediji, izjavili da biste se kandidirali za predsjednika države?
- To su pogrešne i neutemeljene novinarske kombinacije koje su se kao trakavica provlačile različitim listovima i stigle sve do današnjih dana. Mene je novinar najprije pitao kojim ovlastima raspolažem, a odgovorio sam da raspolažem svim ovlastima predviđenim Ustavom. Nakon toga je upitao vidim li sebe na tome mjestu, a ja sam odgovorio potvrdno, imajući u vidu tadašnju privremenu dužnost. Predsjednik Tuđman se još borio za život i kako bih se i u primisli - kako se poslije pisalo - samokandidirao za predsjednika države?

Miroslava Rožanković