Damir Kajin |
|---|
 |
DAMIR KAJIN, POTPREDSJEDNIK IDS-a, GOVORI O OKUPACIJI BRIJUNSKOGA OTOČJA I IZGLEDIMA OPOZICIJE DA POBIJEDI NA PREDSTOJEĆIM IZBORIMA
Istrijani od ove vlasti, istina, nisu ni očekivali da će već 1990. raskrstiti s privilegijima koje su naslijedili od prethodne kaste vlastodržaca na Brionima, ali se ipak potajno vjerovalo da se nova vlast neće transformirati u strahovladu. No, pokazalo se kako je strahovlada preblaga riječ da bi se opisalo sve što se događa, posebno u općini Vodnjan, gdje ima uniformiranih osoba kao u Normandiji za savezničkog iskrcavanja – ondje, naime, od 25 kilometara obale čak 18 km drže vojska, policija, Prvi gardijski zdrug i vatrogasci * Prosvjedi zbog uvredljivog režima na Brionima pokazali su da je Tuđmanova vlast pretjerala i da narod više nema ograda da joj se suprotstavi * Opozicija će, unatoč svemu, pobijediti na izborima
“Mještanima koji su prosvjedovali u Fažani poručili smo da ne razmišljaju o selidbi – ako se netko mora seliti, onda su to samo oni koji su na svojevrstan način okupirali brionske otoke”
“Turistički dio Velikih Briona – dva metra visokim zidom odijeljen od rezidencijalnog područja – devastiran je do te mjere da ne priliči ni ferijalnim odmaralištima”
tekst
* iz HDZ-ovskih se redova tvrdi kako ste prosvjed protiv širenja zone zabrane slobodne plovidbe i ribarenja oko Brijunskog otočja organizirali kako biste prikrili loš rad vaše lokalne vlasti u općini Vodnjan. Jeste li doista prosvjedom u ova već predizborna vremena prije svega htjeli dobiti ponešto glasova birača?
- IDS u općini Vodnjan ima dvotrećinsku većinu, ne samo u mandatima nego i u broju glasova. Tvrdim da je u razdoblju od 1994. godine do današnjih dana u toj općini učinjeno više nego u prethodnih dvadeset godina. Zato oni koji nam imputiraju loš rad lokalne vlasti ne razumiju činjenicu da kad mirni i radišni ljudi, koji su čitav život učeni da poštuju autoritet vlasti, odluče da javno iskažu svoje nezadovoljstvo, onda to znači da su doista umorni od vlasti i da je vlast poglavara Franje Tuđmana u ovom slučaju do te mjere pretjerala da narod više nema ograda da joj se suprotstavi.
* Zbog čega?
- Povod ovom skupu je novi Zakon o Nacionalnom parku Brioni, koji je i onako restriktivan režim što je vladao do travnja ove godine dodatno pogoršao na račun domicilnog stanovništva. Zato su prosvjed u cijelosti uz IDS inicirali i organizirali mještani Fažane i okolice. I prijedlog zakona o izmjeni Zakona o Nacionalnom parku Brioni, koji je IDS uputio u saborsku proceduru uz potporu 20 oporbenih saborskih zastupnika, također je u cijelosti pisan u skladu s očekivanjima fažanskih ribara. Oni su ogorčeni zbog toga što je zona Nacionalnog parka Brioni proširena na preostala dva slobodna otoka, Kozadu i Sveti Jerolim, i režim koji je vrijedio u kruta totalitaristička vremena, od pedesetih godina do 1990. godine, a koji je bio nepodnošljiv za građane Fažane i okolice, ove je godine postao uvredljiv.
VODNJAN DO GRLA
Istina, Istrijani od ove vlasti nisu očekivali da će već 1990. raskrstiti s privilegijima koje su naslijedili od prethodne kaste vlastodržaca na Brionima, ali smo ipak potajno vjerovali da se nova vlast neće transformirati u strahovladu. A strahovlada je preblaga riječ da bi se opisalo sve što se događa na području općine Vodnjan, jer od savezničkog iskrcavanja u Normandiji nijedna obala u Evropi nije bila zaposjednuta s većim brojem uniformiranih osoba nego što je to slučaj u vodnjanskoj općini. Naime, od 25 kilometara obale u općini Vodnjan čak 18 km drže vojska, policija, te Prvi gardijski zdrug i vatrogasci.
U takvim uvjetima svaki razvoj je utopija, sigurnost mještana je iluzija, pa je onda nemoguće očekivati kako će oni poštivati vlast koja im je sve to nametnula. Za autistične režime je valjda i karakteristično da je militariziranost društva veća što je njihov ugled manji. Takva se vlast nužno okružuje tjelohraniteljima, vojskom, policijom, topovima, krstaricama, uniformama, poslušnicima, laskavcima i sličnom kamarilom.
* Što ste prosvjedom i prijedlogom promjena Zakona o Nacionalnom parku Brijuni tražili i očekujete li da će vašim zahtjevima biti udovoljeno?
- Prije svega tražimo da se ovaj dio obale demilitarizira i vrati na upravljanje onima kojima pripada - građanima koji su tu rođeni. Minimalni zahtjev je da se granice Nacionalnog parka Brioni ne šire na otoke Kozada i Sveti Jerolim, jer to širenje zarad komfora vladajuće kamarile onemogućuje egzistenciju domicilnom stanovništvu. Mnogi od njih danas razmišljaju da se prestanu baviti ribarenjem, što jedino znaju raditi, a ima i onih koji razmišljaju da se isele iz područja gdje su rođeni, jer je svaki gospodarski razvoj ograničen. Mogla bi se, dakle, ponoviti zbivanja s početka pedesetih godina kada su Brioni pretvoreni u rezidenciju tadašnjeg predsjednika države, zbog čega su do temelja srušena dva naselja - Brioni i Brioni Luka - a njihovih tristotinjak mještana, uglavnom talijanske nacionalnosti, preseljeni su u Pulu, Rovinj i u Italiju.
Na prosvjedu smo i tim mještanima poručili da ne razmišljaju o odlasku i kako će čitava Istra biti s njima, jer ako se ima tko seliti, onda se mogu seliti samo oni koji su na svojevrstan način okupirali ove otoke.
* Još osamdesetih godina predlagala se prenamjena Brijuna u središte elitnog turizma, a bili su izrađeni i konkretni projekti. Znate li zašto se i kada od njih odustalo?
- Da, krajem osamdesetih godina multinacionalna korporacija Trussardi ponudila je da sa sto milijuna američkih dolara uđe u vlasničku strukturu ili u koncesionarski ugovor, kako bi se na Brionima, ali i na Fažanskoj obali, pripremio prostor za razvoj najelitnijeg turizma. No iz nama nepoznatih razloga taj je projekat obustavljen, a nakon početka rata u Hrvatskoj korporacija je i sama odustala od njega. I danas postoje sporadični pregovori o sličnoj prenamjeni Briona, ali je ona nemoguća sve dok se rezidencijalni dio prostire na četiri petine Nacionalnog parka.
BRIJUNI I PIJUNI
Elitnog turizma ne može biti sve dok su Veliki Brioni pregrađeni visokim zidom po čitavoj širini otoka. To čudo doista treba vidjeti, jer čovjek ne može vjerovati svojim očima kad se suoči sa zidom širine 30-40 centimetara i visine dva do dva i pol metra, koji se proteže oko kilometar i pol ili dva kilometra duž otoka. Pritom je jedina svrha zida da razdvaja rezidencijalni dio otoka od, nazovimo ga tako, turističkog dijela, koji je do te mjere devastiran da ne priliči ni ferijalnim odmaralištima, a kamoli jednom od prostora koji je za vrijeme Austro-Ugarske bio jedno od najelitnijih ljetovališta u Evropi.
* Kad je osnivan, IDS je među programske prioriteta uvrstio i zahtjev za demilitarizacijom Istre kao uvjetom za daljnji razvoj turizma. Danas ste u situaciju da se suprotstavljate njezinoj daljnjoj militarizaciji. Hoćete li obnoviti svoje zagovaranje demilitarizacije Istre i zašto ste već dulje vrijeme šutjeli o tom dijelu svojih programskih opredjeljenja?
- IDS nikada nije šutio o demilitarizaciji Istre i stalno o tome progovara. Treba imati na umu da su zahtjevi pisani i promišljani 1990. godine u posve drukčijem svijetu i uvjetima, a da su već od 1992., u uvjetima rata na ovim prostorima, okolnosti bile posve drugačije. Činjenica je, međutim, da se militariziranost ovoga prostora ima svesti na najmanju moguću mjeru, kako bi se razvoj čitavog kraja uskladio s interesima stanovnika.
* Vaš bivši stranački kolega, a sadašnji ministar turizma Ivan Herak tvrdi da je današnje istrijanstvo rođeno na socijalnom humusu koji je nastao imigracijom iz unutrašnjosti bivše jugoslavenske države, ponajprije Srba, Muslimana, Albanaca i Slovenaca. Je li to doista osnovni uzrok istarskog i IDS-ova suprotstavljanja središnjoj hrvatskoj vlasti, što sugerira Herakova tvrdnja?
- Prije svega, mislim da je ta Herakova tvrdnja bolesna, šovinistička i rasistička, te da se ona u cijelosti uklapa u mentalitet ostalih ministara u hrvatskoj vladi. Doduše, ta je izjava dana dok je Ivan Herak bio član jedne od opozicijskih stranaka, ali vjerojatno mu je bila jedna od dodatnih referenci da mu se po treći put ponudi ministarsko mjesto, što su rijetki doživjeli. Sigurno je, međutim, da se IDS borio za manjinska prava, i to u razdoblju 1990., 1991. ili 1992. godine, dok su drugi šutjeli o tome i kad je to bilo i opasno, pa nema nikakvih razloga da to ne čini i danas. Takav rasizam i nacionalno prebrojavanje začuđuje kad dolazi od pojedinaca s istarskog prostora, jer ljudi odavde jako dobro znaju da su, kad god bi nas netko nacionalno podijelio, građani Istre i Istra u cjelini trpjeli tragedije koje su uglavnom rezultirale velikim egzodusima. Od tih posljedica Istra se nije uspjela oporaviti do današnjih dana i nove podjele i egzodusi nikako nam nisu potrebni.
NI NALIK HDZ-u
* U posljednje vrijeme sve češće, osim s HDZ-om, polemizirate i s SDP-om, koji ima namjeru vratiti makar dio utjecaja koji je imao početkom devedestih godina kada je bio većinska stranka u Istri. Odgovarajući na njihovo prozivanje kako Istrom vladate sličnom metodom kojom HDZ vlada Hrvatskom, spočitnuli ste im kako su u vrijeme upravljanja Istrom pridonijeli njezinoj devastaciji. Na što ste točno mislili?
- IDS preuzima upravu u Istri sredinom 1993. godine, a praktično od početka 1994., jer se tek tada dio sredstava počinje usmjeravati prema županijskim i općinskim proračunima. Mi ne možemo zaboraviti činjenicu da je nakon razdoblja od 1990. do 1994. godine, kada se u Hrvatskoj probudilo nacionalističko bjesnilo, uslijedilo vjerojatno jedno od najtežih razdoblja u novovjekoj istarskoj povijesti, koje možemo mjeriti s onim razdobljem neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata. U tom je razdoblju Istra izgubila oko 22 tisuće radnih mjesta, što zbog pretvorbi, što zbog gubitka tržišta, ali i zbog kalkulantskog nemiješanja lokalnih struktura vlasti u gospodarske tokove i zbog njihove servilnosti kojom su pokušali zadobiti blagonaklonost državnih i političkih autoriteta. Pritom je Istra bila doista reprezentativno zastupljena u Saboru RH sa čak 17 zastupnika, od kojih je jedan obnašao i funkciju potpredsjednika Sabora, a drugi člana Vlade.
U tom je razdoblju provedena potpuna nacionalizacija šumskog i poljoprivrednog zemljišta, uspostavljena je potpuna centralizacija, u kojoj su lokalne i regionalne vlasti sa 60 posto spale na samo 6,93 posto fiskalnih prihoda. U tom je razdoblju čitavo društvo prošlo kroz moralnu i gospodarsku krizu. Na istarskim prostorima stvorio se otpor svemu tomu, ali i šutnji onih koji su dobili izborni legitimitet da zastupaju najživotnije interese građana Istre, uključujući i pitanja odnosa među nacionalnim zajednicama, odnosa prema naslijeđu antifašizma i slično. IDS je prepoznao te zahtjeve i birači su mu odgovorili izbornom podrškom.
* Jeste li uspjeli makar djelomično udovoljiti njihovim zahtjevima?
- Da ne nabrajam, ali ako ništa drugo, Istra je danas, primjerice, jedina hrvatska županija koja ove, 1999. godine ima više radnih mjesta nego što ih je bilo 1994. godine. I koliko god se teško i neizvjesno živi na ovim prostorima, Istra je u ovome času socijalno i gospodarski desetak godina ispred riječke regije, s kojom se realno trebamo uspoređivati, a da ne govorim o drugim hrvatskim krajevima. No, unatoč tomu što smo jedina regija koja godišnje ima više novootvorenih radnih mjesta nego što ih se gasi, broj radnih mjesta koje je imala 1990. godine Istra neće dostići prije 2006., odnosno 2007. godine. Istodobno, Primorsko-goranska županija 52 tisuće radnih mjesta koje je izgubila u posljednjih deset godina neće dostići prije 2010., odnosno 2015. godine, a uopće je pitanje kad će se u čitavoj Hrvatskoj vratiti 600 tisuća radnih mjesta izgubljenih od 1990. godine do danas. Koliko je bilo u njegovoj moći, IDS je uglavnom zaustavio devastaciju Istre i dijelom preokrenuo trendove i zato nas posebno vrijeđa kad nas se, pa i iz SDP-a, izjednačava s HDZ-om i njegovim načinom vladanja.
KOALICIJE I ZABLUDE
* Unatoč tim neslaganjima IDS je zagovarao zajednički izborni nastup šest oporbenih stranaka, pa i u Istri, gdje ima uvjerljivo većinsku podršku birača. SDP i HSLS su, međutim, najavili kako će sami, uglavnom u dvostranačkoj koaliciji, izaći na izbore diljem Hrvatske. Što onda znači ovaj najnoviji obrat i izjave dane nakon prošlotjednog sastanaka predsjednika oporbene šestorice u kojima se opet govori o zajedničkom izbornom nastupu tih stranaka?
- Nakon tog sastanka nekoliko sati sam razgovorao s Ivanom Jakovčićem, koji je kao predsjednik IDS-a sudjelovao u razgovorima šest opozicijskih predsjednika, i na temelju toga osobno doista ne vjerujem da će doći do zajedničkog izbornog nastupa oporbene šestorice. No, vjerujem da će opozicija na predstojećim parlamentarnim izborima pobijediti. Sve su izvjesnije i koalicije u kojima će opozicija okupiti. Jedan blok će činiti Porečka skupina i HSS, a SDP i HSLS će, po svoj prilici, svoj zajednički koalicijski nastup objaviti i potvrditi na godišnjicu svojega splitskog sporazuma.
Proteklih godinu dana bilo je obećavajuće razdoblje u kojem se činilo kako će šest opozicijskih stranaka jedinstveno nastupiti na izborima, ali boljim poznavateljima odnosa u opoziciji bilo je već ranije jasno kako je to velika zabluda. Na žalost, odustajanjem od projekta šestorice, opozicija je pobijedila samu sebe. No, još uvijek nije sve izgubljeno, jer je najvažnije da opozicija ima realne šanse da pobijedi na izborima i da izabere vladu bez HDZ-a.
Autor: Zoran Daskalović
|
||||||
