Iako nije sudjelovao na ovogodišnjem savjetovanju ekonomista u Opatiji, guverner Hrvatske narodne banke, dr. Željko Rohatinski, je u vrijeme njegova održavanja ipak boravio na Kvarneru, pomno prateći poruke koje su odaslane, posebice kritike tečajne politike središnje banke koje je uputio predsjednik Mesić, ali i dio ekonomista. U intervjuu za naš list guverner odgovara na te kritike, te upozoravana probleme s kojima se moraju suočiti nositelji vlasti, ponajprije Vlada Jadranke Kosor.

- Ako se kao sukus kritika upućenih na račun središnje banke shvate mišljenja da tečaj ne može predstavljati cilj nego instrument, onda je riječ o dubokom nerazumijevanju načina i bitnih odrednica funkcioniranja financijskog sustava. To nije ništa neobično za političare, ali je poražavajuće kad se odnosi na sveučilišne profesore. Svima je jasno da je stabilnost financijskog sustava jedan od bitnih preduvjeta razvoja realnog sektora, da nije tako ne bi tko imao niti financirati taj razvoj. Stabilnost podrazumijeva nekoliko elemenata od kojih su dva bitna: prvo je likvidnost financijskog sustava, a drugo je njegova sigurnost u smislu da su njegovi sudionici sposobni izvršavati svoje financijske obveze. Po prirodi stvari neovisno o formalnim zakonskim odrednicama, jedan od temeljnih zadataka središnje banke je i da održava takvu stabilnost financijskog sustava. To HNB i radi. Znači, operativni cilj HNB-a je stabilnost financijskog sustava, njegova likvidnost i solventnost. Kako je u Hrvatskoj taj sustav visoko euriziran, onda je bitan element za održavanje te stabilnosti, znači za ostvarivanje operativnog cilja HNB-a, politika tečaja. Tečaj, dakle, nije cilj sam po sebi nego instrument za ostvarivanje tog operativnog cilja. Mislim da je to običnim ljudima više-manje posve jasno, što čujem i u svakodnevnim razgovorima s njima. Čini se, međutim, da nekim političarima i sveučilišnim profesorima to još nije postalo jasno, pa u svojim istupima koriste demagoške elemente.

Povećanje poreza nije moguće

* Plasirana su dva do sada najveća obveznička izdanja države. Rekli ste da je to istodobno naše olakšanje i opasnost. Vidite li u ovom trenutku u izvršnoj vlasti kritičnu masu za promjenu dosadašnjeg modela ekonomske politike ili će se nastaviti po starom?
- Promjena modela naravno znači bitno drukčiju fiskalnu politiku od ove sada. Mislim da je ministar financija točno rekao da dodatno povećanje porezne presije nije moguće ili da bi bilo kontraproduktivno, te da u takvim uvjetima težište mora biti u promjenama na rashodnoj strani. Poznato je i to da je po projekcijama državnog proračuna za sljedeće tri godine opredjeljenje da se u 2010. uglavnom zamrznu rashodi na razini iz 2009. i da blagi nominalni očekivani rast prihoda rezultira manjim deficitom. To je načelno pravilan pristup, ali sam po sebi ne rješava bit problema. Zato što, kao prvo, zamrzavanje rashoda ne ostavlja neki veliki prostor za njihovu preraspodjelu, odnosno za smanjenje svih neracionalnosti koje postoje na rashodnoj strani. Točno je da je najveći dio tih rashoda utvrđen zakonima i da bi zadiranje u te rashode podrazumijevalo izmjenu propisa, međutim, odgovorna vlada ne bi smjela bježati od takve opcije.
* Znači, 87 posto proračuna ipak nije zadano?
- Tih 87 posto je utvrđeno zakonima koje je donio Sabor, a kao što ih je donio, tako ih može i promijeniti, ako za to ima razloga. Nemojte me pitati na koje točno stavke mislim, jer bi to zadiralo u sferu rada Vlade, u koju ja, niti imam ovlasti, niti želim ulaziti.
* To su više-manje plaće i mirovine?
- U jednom razgovoru s premijerkom Kosor rekao sam da s obzirom na cijelu situaciju ništa ne bi smjelo biti nedodirljivo, osim čiste socijale za najugroženije slojeve stanovništva i investicija koje su u tijeku i mogu dati efekte u kratkom roku.

Turizam spašava stvar

* Jeste li zadovoljni njenim povratnim odgovorom, odnosno postupcima?
- Mislim da je smjer djelovanja ispravan, ali intenzitet djelovanja očito ovisi o odnosima političkih snaga, odnosima između koalicijskih partnera i odnosima između samih interesnih skupina unutar vladajuće stranke. Mislim da svi ti odnosi koče brže i radikalnije promjene.
* Dakle, premiju rizika koju Hrvatska plaća i dalje čini politički rizik.
- Naravno.
* Koliko su ostavka bivšeg premijera i općenito politička nestabilnost u razdoblju eskalacije ekonomskih problema dodatno produbili te probleme i utjecali na rejting države?
- Mislim da je sredinom godine došlo do bitnog usporavanja prethodne tendencije pada ekonomske aktivnosti i da je relativno dobra turistička sezona mogla predstavljati činitelj zaustavljanja recesije već u 2010. godini. Sigurno je da događaji koji su uslijedili, a vezani su uz stanje u pojedinim sektorima gospodarstva, nemaju pozitivni učinak na opću situaciju. Tu naravno mislim i na Podravku, ali i na brodogradnju, HAC, HEP, a u konačnici i na Inu.
* Hoće li država uspjeti isfinancirati sve te dugove i deficite?
- Očekuje se da hoće zato što postoji relativno značajna likvidnost u svijetu koja sad traži pravce svog plasmana. To je nedavno bio slučaj i s našim zaduživanjem na američkom tržištu, a očekuje se da će te mogućnosti biti prisutne i tijekom 2010., samo, naravno, treba imati na umu i činjenicu da svako povećanje vanjskog duga naglašava problem vanjske ranjivosti, što izaziva određenu sumnju kod investitora.
* Znači i više kamate?
- Ne moraju biti više, ali teško da će biti niže, ili bolje rečeno, teško da će slijediti trend postupnog smanjivanja kamatnih stopa koji je prisutan u svijetu.
Inače, na skupu u Opatiji je bio izrečen još jedan "biser", a to je ideja o ukidanju valutne klauzule kao spasonosnom rješenju. Želio bih da jednostavno objasnimo o kakvoj je zabludi riječ. Prvo, da bi financijski sustav bio siguran i stabilan, mora postojati određena usklađenost između potraživanja i dugovanja bankarskog sektora. Jedan od bitnih elemenata te usklađenosti je i valutna struktura plasmana, te valutna struktura štednje, depozita. Ukidanje valutne klauzule u tim je uvjetima moguće jedino ako se ukine i štednja u devizama jer je glavnina štednje ili u devizama ili indeksirana na pojedinu valutu. Nema ili ne može biti ukidanja valutne klauzule na kredite, ako se isto ne dogodi i s depozitima, odnosno štednjom. Pokušati sada to učiniti sa štednjom, znači praktički izvršiti cesiju deviza, što bi bila ludost, jer bismo ostali bez štednje. Najčudnije je što to predlažu isti oni koji se zauzimaju i za aktivnu politiku tečaja. Ukidanje devizne štednje i devizne klauzule na kredite uz istodobnu deprecijaciju tečaja značilo bi devizno oporezovati i kredite i štednju, znači obezvrjeđivati ta sredstva, što bi bilo pogubno za cijelu privredu.
* Hoće li se i dalje pogoršavati otplata kredita?
- To je logično očekivati ne samo prema osnovi novih plasmana nego i prema osnovi otežane naplate već postojećih. Sada je udjel tzv. loših u strukturi ukupnih plasmana banaka oko 6 posto, a očekujemo da će se u sljedećem razdoblju povećavati. No, mislim da ni udjel tih plasmana od 10 posto ne ugrožava sigurnost bankovnog sustava zbog njegove visoke kapitaliziranosti koja je mnogo veća nego i u EU.

Mijenjati ekonomsko ponašanje

* Spomenuli ste 2004. kao godinu početka krize. Zašto?
- Na to su neki negativno reagirali u smislu dovođenja u vezu tog navodnog početka krize s promjenom vlasti u Hrvatskoj. Argumentirali su to činjenicom da ako se gleda samo zaduživanje u inozemstvu, da trend rasta tog zaduživanja postoji već od 2000. godine i da se ne može kazati da problemi u toj sferi nastupaju tek 2004. Teško je za početak krize izabrati jednu specifičnu godinu, kad se gledaju isključivo ekonomski pokazatelji, a oni pokazuju da trend rasta inoduga postoji već od 2000., te da je fiskalni deficit zapravo bio znatno veći u razdoblju od 2000. do 2003. nego nakon toga. Jedini pokazatelj koji se stvarno drastično pogoršava nakon 2004. je deficit tekućeg računa platne bilance. Međutim, nije bit problema u samim statističkim pokazateljima. Godine 2004. je, vjerujem, svima postalo potpuno jasno do čega vodi model razvoja kakav je do tad bio prisutan. Tada se više nije moglo kazati: ne znamo u kom pravcu idemo. Međutim, bez obzira na tu spoznaju i bez obzira na to da je nešto učinjeno, prije svega na smanjenju fiskalnog deficita, nije učinjeno dovoljno da se osnovne tendencije izmijene. Ja ne pravim razliku između jedne i druge političke vlasti, ali ako me na takav način baš pitate, mogu reći da je taj trend pokrenula Račanova vlada, a da je Sanaderova vlada došla u trenutku kada je bilo potpuno jasno o kakvom trendu je riječ i do čega može dovesti. Točno je i to da je Sanaderova vlada učinila neke korake da dio tih negativnih tendencija uspori, ali nije učinila dovoljno.
* A vlada Jadranke Kosor?
- Bez obzira na to čija je vlada u pitanju, odgovorna vlada će morati kad-tad početi bitno mijenjati tendencije, a to prije svega znači, bitno mijenjati svoje vlastito ekonomsko ponašanje.

Smanjeni manevarski prostor

* Ako sada ne promijeni to ponašanje, što se može dogoditi za godinu, dvije?
- To je zanimljivo pitanje. Godine 2003. isto sam ovdje u Opatiji govorio o tim negativnim tendencijama, ustvrdivši da više tako dalje ne možemo. Pokazalo se da sam bio u krivu. Jer, prošlo je šest godina, tendencije su nešto usporene, ali nisu zaustavljene. Došla je ova globalna kriza i - ipak nismo propali. Netko bi rekao da sam 2003. sijao paniku, a da se ipak nije dogodio najgori mogući scenarij. Je li to dobro? Bez obzira na to što smo i dalje živi, zato što nismo do sada imali snage da promijenimo te negativne tendencije, naš je život mnogo teži, nego što bi bio da smo već 2003. imali snage da nešto mijenjamo, i naravno da su svi rizici mnogo veći sada nego što su bili onda. Što se tiče HNB-a, neki mediji su prenijeli moju izjavu u Splitu na način kao da sam rekao da HNB više nema mogućnosti djelovanja, kao da smo ispucali municiju i potrošili rezerve, što nisam rekao na takav način, niti je to točno. Međutim, manevarski prostor je sada mnogo manji nego što je bio prije godinu dana. U tih godinu i nešto, kroz relaksaciju mjera središnje banke i reakciju poslovnih banaka na te mjere, u sustav je ubačena dodatna likvidnost od gotovo 5 milijardi eura. To ne znači da više u sustavu nema nikakvih rezervi likvidnosti. Manevra međutim uvijek ima, s tim da s obzirom na to da je prostor sužen, u slučaju neke nove krize bi i mjere morale biti teže nego što je do sada bio slučaj.

Aneli DRAGOJEVIĆ MIJATOVIĆ