Ivan Ninić |
|---|
 |
IVAN NINIĆ, PREDSJEDNIK SDP-a ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE, OBJAŠNJAVA ZAŠTO ODBIJA KOALIRATI SA HSLS-om
Ako je koalicija s HSLS-om strateški interes SDP-a, onda se tome ne protivim, ali to ne znači da sam promijenio svoju devizu – s HSLS-om da, s prevarantima ne. Kada bi ti ljudi iz HSLS-a bili na zajedničkim listama, to bi birači s pravom doživjeli kao još jednu pobjedu HDZ-ovskoga mentaliteta * Račan i te kako dobro zna kako smo krvavo stvarali ugled stranke, pogotovo ovdje u Šibeniku, gdje smo od nekadašnjih tri posto došli do današnjih 32 posto glasova birača. Račan isto tako zna da je nama u Šibeniku uoči prvih izbora najveći problem bio okupiti 12 hrabrih ljudi koji bi pristali da im se ime nađe na našoj listi. Bilo bi zaista suludo sve to riskirati ulaskom u koaliciju s ljudima koji u Šibeniku više nemaju politički dignitet
Mora se priznati da je upornost Dražena Budiše u branjenju svih njegovih ljudi, od Zorića i Heraka pa do zadarskih i šibenskih konvertita, upravo zadivljujuća
Već su me zvali neki naši članovi, najavljujući čak i vraćanje stranačkih iskaznica ako dođe do koalicije s HSLS-om na lokalnoj razini
Premda je, igrajući u ranoj mladosti nogomet u Šibeniku i Dinamu, navikao na grube startove svih vrsta, Ivan Ninić, predsjednik SDP-a Šibensko-kninske županije i zastupnik u Županijskome domu Sabora, ne krije svoje čuđenje zbog napada kojima je izložen nakon što se javno usprotivio mogućoj koaliciji šibenskoga SDP-a s lokalnim HSLS-om. Njegovo je čuđenje to veće što, kako kaže, ni jedan građanin Šibenika s kojim je razgovarao o toj temi ne misli da bi SDP mogao pobijediti na izborima u koaliciji s tamošnjim HSLS-ovcima, istima koji su nakon posljednjih izbora ušli u koaliciju s HDZ-om, i tako mu produžili vladajući vijek u Šibeniku. Zato Ninić - iako je u međuvremenu demantirao izjavu koja mu je pripisana u prošlome broju Globusa da je, naime, koaliciju između SDP-a i HSLS-a iniciralo američko veleposlanstvo - i dalje ostaje pri stavu o nepouzdanosti HSLS-a kao partnera na lokalnoj razini. A ako je suditi po prvim reakcijama iz HSLS-a, Ninićev stav mogao bi se primjetno odraziti na suradnju tih dviju stranaka i na državnoj razini.
---tekst
* posljednje trzavice i novi val prozivki među oporbenom šestoricom upućuju na to da bi se Tuđmanove pogrdne kvalifikacije “neprirodne koalicije” mogle pokazati upravo vizionarskima? Smije li oporba još jednom sebi dopustiti takav luksuz?
- Možda ću vas iznenaditi, ali ja zaista ne mislim da će se to dogoditi. Uvjeren sam da će šestorica ovaj put ipak smoći snage da HDZ, dakle stranku koja je Hrvatsku uništila do neprepoznatljivosti, pošalje u oporbu. To je ipak cilj koji stoji iznad svih međusobnih razilaženja i trzavica u oporbi. Ako bismo propustili tu priliku, koja iduće izbore uistinu čini sudbonosnima za Hrvatsku, zaista ne bismo zasluživali trenutačno povjerenje građana.
HTV CENZURA
* Vaš je stav jasan: HSLS da, ali prevaranti iz te stranke ne. Ostali ste pri tome i nakon što ste demantirali izjavu objavljenu u Globusu, da se protivite koaliciji SDP-a i HSLS-a ako iza nje stoji američko veleposlanstvo.
- Za tu izjavu sam saznao preko novina, a kada sam je demantirao pred kamerama HTV-a, to nije i objavljeno. Uostalom, sve da sam to i rekao, to se u bitnome ne bi razlikovalo od stava vodstva stranke, jer ne vjerujem da bi itko u SDP-u dopustio da nam se bilo tko, pa makar to bile i Sjedinjene Države, miješa u stranačku aktivnost. Što se tiče mojega stava prema lokalnim koalicijama s HSLS-om u Dalmaciji, on je nepromijenjen. Iskustvo iz Zadra, s kojim bismo se po svemu sudeći mogli naći u istoj izbornoj jedinici, te ovdašnje šibensko iskustvo s HSLS-ovcima, odnosno njihovom sklonošću HDZ-u, bilo je dovoljno poučno. Spreman sam prihvatiti stav Glavnog odbora stranke o koaliranju s HSLS-om na razini države, ali mislim da zaista nikome u SDP-u ne pada na pamet da se naši ovdašnji kandidati nađu na zajedničkim listama s ljudima koji su se kompromitirali suradnjom s HDZ-om, i tako izdali interese ljudi koji su ih izabrali.
* Je li ovakav, očito donekle ublažen stav o koaliranju s HSLS-om posljedica djelovanja stranačke stege, odnosno ograđivanja predsjednika Račana od vaše prvotne izjave?
- Ne. Moj stav je nepromijenjen, a to znači da sam i dalje apsolutno protiv koaliranja s ljudima koji su prevarili birače, pruživši ruku HDZ-u kada je on bio gotovo poražen, pogotovo ovdje u Šibeniku. Jer, HSLS je svojih nepunih devet posto glasova “pridružio” HDZ-u u trenutku kada ga je oporba već prešla po broju ukupnih glasova, i time mu omogućio da, na štetu građana Šibenika, ostane na vlasti! Naglašavam: ako je koalicija s HSLS-om strateški interes stranke, onda se tome ne protivim, ali to ne znači da sam promijenio svoju devizu – s HSLS-om da, s prevarantima ne.
KRVAVA BORBA ZA GLASOVE
* Što o svemu tome zapravo misli Ivica Račan može li se govoriti o nekakvom razilaženju u stranci oko pitanja koaliranja s HSLS-om?
- Vjerujte, predsjednik Račan i te kako dobro zna kako smo krvavo stvarali ugled stranke, pogotovo ovdje u Šibeniku, gdje smo od nekadašnjih tri posto došli do današnjih 32 posto glasova birača. Prema nekim istraživanjima samostalna lista SDP-a u ovome bi trenutku na području Šibenika dobila pedesetpostotnu podršku. S tim se nije igrati! Račan isto tako zna da je nama u Šibeniku uoči prvih izbora najveći problem bio okupiti 12 hrabrih ljudi koji bi pristali da im se ime nađe na našoj listi. Bilo bi zaista suludo sve to riskirati ulaskom u koaliciju s ljudima u Šibeniku koji više nemaju politički dignitet.
* No, što ćete poduzeti ako HSLS, uvjetujući svoju suradnju sa SDP-om na državnoj razini, ne pristane na skidanje “kompromitiranih” kandidata u Šibeniku i Zadru, ponajprije zato što drugih kandidata za izbore i nema?
- Mene su ovih dana već zvali neki naši članovi, najavljujući čak i vraćanje stranačkih iskaznica ako do takve koalicije na lokalnoj razini dođe. Takvo što od nas može zatražiti samo netko tko ne živi u Šibeniku, tko zbilja – kao recimo Dražen Budiša – ne poznaje ovdašnju situaciju. Jer, ovdašnja koalicija HSLS-a s HDZ-om nije nastala zbog navodne brige o dobrobiti grada, kako se to često zna reći, nego zbog čistog karijerizma, dakle, zbog mjesta u nadzornim odborima, funkcija u Poglavarstvu i drugih sitnih interesa lokalnih HSLS-ovaca.
* Kakav je stav županijske organizacije vaše stranke u vezi s izjavama Dražena Budiše da se vaše ime neće naći na zajedničkoj predizbornoj listi?
- Nitko ovdje takve najave ne uzima ozbiljno, premda se mora priznati da je upornost Dražena Budiše u branjenju svih svojih ljudi, od Zorića i Heraka (Damir Zorić, Ivan Herak - admin)pa do zadarskih i šibenskih konvertita, upravo zadivljujuća. I Radoš i Budiša (Jozo Radoš, Dražen Budiša) naglašavaju kako se nitko, ni u primisli, nema pravo miješati u unutrašnje stvari liberala, a istodobno sebi daju za pravo miješati se u unutrašnje stvari budućeg koalicijskog partnera. Evo, nakon zahtjeva za mojim izuzećem stigao je zahtjev za izuzećem Romana Meštrovića, predsjednika SDP-a Zadarske županije. I to samo zato što je Meštrović uzvratio istom mjerom na Budišinu ocjenu zadarskih SDP-ovaca, koje je nazvao diletantima. Dakle, imamo miješanje dosljednosti i poštenja s političkim nepoštenjem, što se najbolje vidi u Budišinoj ocjeni onih koji su ukazivali na to nepoštenje i konvertitstvo. Takvi su za njega, naime, nepodobni.
HDZ-ova KUHINJA
* Što ako Budiša ustraje na zahtjevu za vašim izuzećem s eventualno zajedničkih izbornih lista?
- Na to mogu reći tek to da će ime Ivana Ninića biti na izbornoj listi SDP-a, jer to traže naši birači! Ma nije problem u meni: stvar je u onima koji se napadima na mene otvoreno svrstavaju uz HDZ-ovu kuhinju razbijanja SDP-a, kako ovdje u Šibeniku, tako i u Zadru. A to su isti oni kojima ne samo da smeta moja kritika HSLS-a nego je očito da se takvima ne sviđaju ni neki drugi moji politički principi, kao što je zalaganje za promicanje tekovina antifašizma i nedvosmisleno ograđivanje od ustaštva i drugih pojava hrvatskog fašizma, zbog čega sam toliko puta etiketiran kao komunist. Takvima, i u HDZ-u i u oporbi, poručujem da se ponosim europskim civilizacijskim dosezima, baš kao i obiteljskom antifašističkom tradicijom.
* Je li koaliranje SDP-a s HSLS-om stvaranje svojevrsnog alibija pred očekivano agresivnu kampanju vladajuće stranke protiv SDP-a, kojeg će se opet nastojati povezati s “povratkom crvenih na vlast” i “vraćanjem povijesti unatrag”?
- Ne bih se s time složio. Ne trebaju nama ni liberali ni Budiša za nacionalnu legitimaciju stranke. SDP je agresivno napadan još od prvih izbora, ponajviše zbog onoga što se događalo u komunizmu. No, budući da smo se sve ovo vrijeme manje bavili prošlošću, a više problemima stvarnog života, građani na to očito nisu nasjeli. Čini mi se da su ljudi napokon progledali i da sve jasnije razlikuju one koji se samo nabacuju riječima od onih koji se i ponašaju u skladu s izrečenim. Ne bojimo se ni HDZ-ove propagande, jer je činjenica da SDP ima četrdeset posto članova mlađih od 30 godina, a tek dvadeset posto čine bivši članovi SKH. Zato je zanimljivo primijetiti da su svi ovi koji me danas najžešće napadaju, od Mateše, Škegre, Penića i Aralice, (Zlatko Mateša, Borislav Škegro, Ivan Penić, Ivan Aralica - admin) pa do šibenskih liberala Marija Kovača i Nikole Raka, bili članovi iste te partije, čije metode i povijest sada pripisuju meni i SDP-u.
LJETNA STANKA
* Oporbi se zamjera i napuštanje žive političke djelatnosti u predizbornom razdoblju, budući da se većina vremena i energije troši na rasprave o izbornom zakonu i transformaciji HRT-a u javnu televiziju. U međuvremenu se politički život sve više počinje događati na ulicama.
- Djelomično ste u pravu, bez obzira što je nedostatak žive političke djelatnosti stranaka i posljedica ljetne stanke u Saboru. No, ako mislite na prigovore o navodnoj netaktičnosti oporbe prema sve većem nezadovoljstvu naroda, koje se sve češće artikulira na ulicama, onda moram kazati da to i nije naš posao. Mi možemo podržati takav vid iskazivanja nezadovoljstva, ali to je, u osnovi, posao sindikata. Nadalje, kao legalisti, mi u SDP-u i nismo za to da se politika vodi na ulicama. Upravo je zato naš zadatak poticanje građana da u što većem broju izađu na izbore i na taj način, dakle posve legalno, izbore sve traženije promjene.
* Koliko su opravdani prigovori upućeni opoziciji kako gubi vrijeme inzistirajući na Zakonu o HRT-u, budući da je ipak nerealno očekivati transformaciju HRT-a u javnu televiziju prije promjene vlasti?
- U pravu ste, ali upravo ovaj moj “slučaj” pokazuje koliko je Televizija bitna u cijeloj predizbornoj priči. Ne možemo očekivati poštene izbore bez javne televizije. I zato, iako smo svjesni da potpuna preobrazba HRT-a neće biti moguća prije izbora, ne možemo ni pomisliti na bilo kakvo ublažavanje zahtjeva za demokratizaciju Televizije, koja će, u to sam uvjeren, uslijediti tek nakon izbora.
* Ipak, nije li raspodjela ministarskih fotelja među strankama oporbe pomalo preuranjena, odnosno još jedan račun bez krčmara, koji još uvijek drži svu vlast u svojim rukama? Navodno je vama namijenjena funkcija ministra unutarnjih poslova?
- To su ipak preuranjene priče. Koliko poznajem Ivicu Račana, siguran sam da se u SDP-u nije ozbiljno razgovaralo o tome, pa ni neslužbeno. Imamo mi u ovom trenutku daleko ozbiljnijih poslova, kako bismo uistinu napokon smijenili HDZ s vlasti. A to zahtijeva izradu kvalitetnih programa i stvaranje preduvjeta za otvaranje novih radnih mjesta i vraćanje dostojanstva radu i radnicima, baš kao i svim ostalim građanima ove pokradene zemlje.
VODA DO GRLA
* Vi dakle doista vjerujete da se, unatoč najnovijim nesuglasicama, neće ponoviti scenarij razjedinjavanja oporbe uoči samih izbora, čime je oporba dosad više puta zapravo pobijedila samu sebe?
- Mislim da se to, unatoč svim nesuglasicama, ovaj put neće dogoditi, zbog nezadovoljstva građana, kojima je voda, štono se kaže, došla do grla. Promjene su neizbježne. A na opoziciji je da preuzme tu odgovornost na sebe i da angažira sve demokratske snage, dakle i one izvan šestorice, na obnovi društva i države. To pogotovo vrijedi za Šibensku županiju, jer aktualna lokalna vlast snosi dobar dio krivnje za katastrofalno stanje na ovom prostoru. To su oni koji ne znaju odgovor na pitanje gdje je 14 milijuna maraka koje su građani skupili samodoprinosom za obnovu zgrade Kirurgije, a koje je onda lokalna vlast, tobože s namjerom očuvanja tih sredstava, posuđivala ovdašnjim manjim firmama koje su u međuvremenu - propale. I nikome ništa! Baš kao i nakon gašenja TEF-a i 1700 radnih mjesta, pod izlikom navodnog vođenja brige o okolišu. Nadalje, danas u Šibeniku na jednog zaposlenog dolazi jedan i po nezaposleni, što je, s obzirom na nekakav normativ od jednog nezaposlenog na trojicu zaposlenih, podatak za Guinnessovu knjigu rekorda. I može li se onda očekivati da će šibenski birači, od kojih čak dvanaest tisuća njih ima socijalne iskaznice, glasati za listu na kojoj bi se našli i oni koji su za takvu situaciju i osobno suodgovorni?!
AUTOR: Hrvoje Prnjak
|
|||||
