ZAGREB, 16. siječnja - Radimo kao da sutra predstoji »predaja« posla stručnjacima koje će postaviti nova vlast, ali i kao da će stari sastav stručnjaka ostati i nakon konstituiranja nove Vlade, prokomentirali su u liftu suradnici ravnateljice Zavoda za mirovinsko osiguranje Dunje Vidošević novinarsko pitanje o tome vjeruju li da ona ostaje u Zavodu i nakon promjene vlasti.
»Ne razumijem što mislite pitanjem bih li mogla surađivati s novom vlašću ako mi ponude ostati na ovome mjestu? Ne bih htjela da netko kaže kako mi je svejedno tko je na vlasti, iako nisam daleko ni od toga. Ja sam profesionalac, mene zanima samo posao. Jasno, moram provoditi politiku Vlade«, odgovorila je, pak, na to pitanje sama Dunja Vidošević. U razgovoru smo stoga krenuli od argumenata za njezin ostanak, odnosno od stanja u mirovinskoj blagajni u 1999. godini.

• Kakvi rezultati stoje iza Dunje Vidošević?
- U Zavodu me dočekalo oko 850 milijuna kuna kumuliranog gubitka i predviđanja da će manjak u mirovinskoj blagajni u 1999. godini biti oko 2,1 milijarde kuna. Bilo je jasno da s tolikim manjkom ne bismo mogli isplaćivati mirovine, pa je trebalo izvršiti pritisak na Vladu da riješi dugove za doprinos poduzeća u sanaciji iz prošlih godina. U rebalansu proračuna Zavod je »izborio« 1,5 milijardu kuna, kreditom Hrvatskoga mirovinskog osiguranja pokrili smo još oko 560 milijuna kuna i ukupno je, iz 1998. godine, ostalo oko 379 milijuna kuna gubitka bez pokrića. U prvih šest mjeseci 1999. godine gubitak je Zavoda iznosio još oko 640 milijuna kuna, a prema najnovijim podacima, manjak u toj godini sveli smo na 100 do 150 milijuna kuna. Mislim da je to dobar rezultat, do kojega smo, prije svega, došli doista strogom kontrolom naplate doprinosa.
 

• Koliko se naplata doprinosa povećala u posljednju godinu dana?
- Naplata od fizičkih osoba povećana je u prosjeku oko 23 posto u odnosu na prošlu godinu, a kod poduzeća se povećanje kretalo između pet i šest posto. Važno je da smo uspjeli povećati tu prihodovnu stranu, jer je odmah u početku bilo jasno da se kod rashodovne strane ne može puno učiniti s obzirom na stečena prava umirovljenika.
• Je li naplaćeno išta od četiri milijarde kuna, na koliko je procijenjen iznos neplaćenih doprinosa iz prošlih godina?
- Nemamo spektakularne rezultate jer su dužnici uglavnom tvrtke u stečaju ili tvrtke s velikim problemima od kojih je dug nemoguće naplatiti. Uspjeli smo naplatiti oko 469 milijuna kuna, od čega se 43 milijuna kuna odnosi na namirenje duga dionicama, a 426 milijuna kuna namireno je djelomično zakonskim mjerama naplate, a djelomično otkupom potraživanja Ministarstva gospodarstva, odnosno uračunat je u 1,5 milijardu kuna koje je Zavod dobio rebalansom proračuna.
• Kakva je situacija s kreditima kojima se osigurava redovita isplata mirovina?
- Zadržali smo se na prosječnom iznosu od oko 500 milijuna kuna mjesečno, što je normalno, s obzirom na razliku u vremenu od dana kad se isplaćuju mirovine do naplate doprinosa. Ostvarili smo plan i u pitanju udjela sredstava iz doprinosa u isplati mirovina. Očekivali smo da će to biti nešto više od 69 posto, a uspjeli ostvariti 68 posto. Morate znati da je cijelo vrijeme broj umirovljenika rastao po prosječnoj stopi šest, sedam posto mjesečno, a broj aktivnih osiguranika padao po stopi od pet posto. U toj situaciji naši su prihodi u 1999. godini u odnosu na '98. porasli za 6,4 posto.
• Da se, prema Vašoj ocjeni, netko ranije uhvatio ukoštac s problemima u Zavodu na ovakav način, da li se mogao izbjeći manjak od 2,1 milijarde kuna u 1998. godini, četiri milijarde nenaplaćenih doprinosa iz prošloga razdoblja...?
- Ne bih špekulirala o tome, ne mogu reći ni da ni ne. Neke su se stvari vjerojatno mogle učiniti.
• Zašto se nije činilo?
- Pitajte one koji su ovdje bili prije mene. Mi smo iz dana u dan pratili naplatu doprinosa i u svakom smo trenutku morali znati zašto ona podbacuje. Zahtijevala sam da nam područni uredi dostavljaju izvještaje o radu u kojima stoje njihove procjene razloga. No mi nismo imali izbora, morali smo situaciju staviti pod kontrolu.
• Kad ste preuzeli dužnost ravnateljice Zavoda, vrlo ste kritično govorili o poslovanju dionicama u njegovu vlasništvu, kao i o vrijednosti samog portfelja. Kakvo je danas stanje u portfelju?
- To je jedini segment s kojim nisam zadovoljna i za koji mogu reći da smo ostvarili tek deset posto od onoga što sam očekivala. No kad je riječ o upravljanju dionicama, ravnatelj i Upravno vijeće Zavoda i nemaju puno utjecaja na poslovanje, jer je aktima utvrđeno da Hrvatskim mirovinskim osiguranjem, društvom za upravljanje dionicama, upravlja poseban Nadzorni odbor, a ne Dunja Vidošević. Upravno vijeće to zna i mogli su dati inicijativu da se to promijeni.
• Jeste li proveli analizu portfelja koju ste najavili po dolasku u Zavod?
- Na žalost, ne detaljno. Uspjela sam jedino organizirati HMO, ekipirati ih i dovesti do toga da se sada uspostavlja ono što se trebalo uspostaviti još 1992. godine, kad je Zavod dobio dionice. Sada se osniva registar, rade se ugovori... U ovom je trenutku tamo i Državna revizija.
• Je li ustanovljena strategija upravljanja portfeljem? Na koji biste način Vi upravljali njime?
- Mislim da tim dionicama trebaju upravljati profesionalci, fond manageri, kao što je to u našem zatvorenom investicijskom fondu HMID. Kod portfelja koji imamo u HMO-u nominalna je vrijednost od 1992. godine do danas smanjena gotovo napola. No ja se ne bih bavila nominalnom vrijednošću, ona ionako ništa ne znači. Trebalo bi utvrditi stvarnu vrijednost portfelja. Postoje određene dinamičke metode kojima se može utvrditi barem približna tržišna vrijednost. Ona danas, vjerojatno, iznosi tek trećinu nominale.
• Zašto je vrijednost portfelja tako mala?
- Riječ je uglavnom o društvima iz turističke djelatnosti i građevinarstva, koja posluju s gubicima, društvima u koja se godinama nije investiralo i u kojima je zaduženost imovine preko 50 posto. Upravljanje tim društvima bilo je loše, no za dobro upravljanje, odnosno restrukturiranje tog portfelja treba novac, kojega nema. Nemamo velikih pomaka, jer smo se ponajviše bavili saniranjem gubitaka u Zavodu kako bismo osigurali mirovine. U međuvremenu smo, doduše, napravili prijedloge strategije upravljanja dionicama, i to čak tri prijedloga, ali o njima nismo mogli ozbiljno raspravljati bez očitovanja Vlade. Vlada se trebala očitovati o tome koji su njezini strateški ciljevi, hoće li dionice turističkih društava prijeći u Ministarstvo turizma, hoće li dionicama Zavoda upravljati državna agencija... Stalno smo čekali da Vlada donese neku koncepciju i zato nema strategije poslovanja dionicama u Zavodu. Isto će pitanje biti i pred novom Vladom.
• Bilo je natječaja za prodaju imovine, kakvi su rezultati?
- Od pet natječaja, prodana su dva društva, a najveći je uspjeh tih prodaja to što sam uspjela natjerati suradnike u HMO-u da počnu pisati izvještaje o radu. Drago mi je što sam uspjela nametnuti mišljenje da društva ne treba prodavati po svaku cijenu ili mijenjati dionice bez strategije. Time smo možda i izgubili u nekim slučajevima, ali vjerujem i izbjegli neke krupnije greške, što mi je bio cilj.
• Ministar rada Joso Škara u vrijeme kada je u javnosti odjeknulo da se dionicama u portfelju Zavoda poslovalo neprimjereno osnovao je posebno povjerenstvo za reviziju toga poslovanja. Imate li informacija o tome da je Vlada vidjela izvještaj toga povjerenstva?
- Ne, nemam.
• Jeste li Vi vidjeli rezultate rada toga povjerenstva?
- Nisam. I moram priznati da mi baš nije posve jasno što su ti ljudi trebali napraviti. Znam da je Upravno vijeće Zavoda tražilo to izvješće, ali ja ga nisam vidjela.

Marijana Matković