Ministarstvo zdravstva svakako je među ministarstvima s vrućom foteljom za ministra. Gospođa prof. dr. sc. Ana Stavljenić Rukavina, nova čelnica tog ministarstva, dala je Vjesniku svoj prvi intervju za medije.

• Jeste li bili iznenađeni ponudom da prihvatite položaj ministrice zdravstva?
- Da, prijedlog me je iznenadio. Istodobno sam to primila kao priznanje za dugogodišnji stručni i znanstveni rad u zdravstvu.
• Od dvojice Vaših prethodnika jedan je bio dužnosnik HDZ-a, a drugi član HDZ-a. Jeste li Vi član neke stranke?
- Nisam član ni jedne stranke i mjesto ministra zdravstva prihvatila sam prije svega kao stručnu funkciju.
• Jeste li zamrznuli ili napustili dosadašnju funkciju u Kliničkom bolničkom centru na Rebru?
- Funkciju predstojnika Kliničkog zavoda za laboratorijsku dijagnostiku Kliničkog bolničkog centra i Zavoda za kemiju i biokemiju Medicinskog fakulteta, stavila sam u mirovanje, ali, uz obvezu kontinuirane konzultacije s prof. dr. sc. Dubravkom Čvoriščec, koja me zamjenjuje na KBC Rebro, odnosno prof. dr. sc. Markom Mesarićem, na Zavodu za kemiju i biokemiju Medicinskog fakulteta. Dakako, dok primam dužnosničku plaću, ostale poslove obavljam kao volonter.
• Nakon što je u studenome prošle godine Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje podmirio manji dio dugova ljekarnama, bolnicama i drugim vjerovnicima, od tada do danas dugovi su ponovo porasli i opet su u prvi plan izbili financijski problemi. Kakav izlaz vidite iz te krizne situacije?
- Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje financira se najvećim dijelom doprinosom iz plaća zaposlenih radnika. Teška gospodarska situacija tijekom 1999. godine direktno je utjecala na smanjenje uplata tih doprinosa, a isti su uzroci bili da je i proračun dostavio manje sredstava od planiranih. Drugim riječima, Zavod je bio u konstantnom nedostatku potrebnih sredstava i nije mogao podmiriti ukupne obveze osiguranika.
 

• Ipak je nekako funkcionirala opskrba lijekovima?
- Redovitost opskrbe lijekovima osiguravala se dogovorno s farmaceutskom tvrtkom Pliva, kao najvećim dobavljačem. Naime, krajem rujna 1999. ljekarne su ustupile djelomično svoja potraživanja od Zavoda veledrogerijama, a one Plivi. Tako je do kraja 1999. Plivi doznačen dio novca, a ostatak je Zavod izdao u mjenicama kao beskamatni dug Plivi s rokom dospjeća od siječnja do svibnja 2000. godine.
• U ljekarnama već nema nekih lijekova, nedostaje i neke opreme, a rastu i dugovi bolnicama i drugim vjerovnicima. Kako mislite riješiti taj problem?
- Unatoč financijskim teškoćama, HZZO će u cilju redovite opskrbe tržišta lijekovima i smanjenja duga ljekarnama, moći funkcionirati uz dodatna sredstva zatražena od državnog proračuna u Prijedlogu financijskog plana za 2000. godinu. Prema saznanju HZZO-a, većih nedostataka u opskrbi lijekovima nema, ali je moguća poremetnja nabavke lijekova inozemnih proizvođača neposredno vezanih za tečaj američkog dolara ili britanske funte, čija se vrijednost u odnosu na kunu promijenila do 20 posto. Kunska vrijednost lijekova nije se mijenjala od studenoga 1998. godine. Zbog tih i sličnih problema nastojat ćemo jasnim obrazloženjem situacije, naći razumijevanje Vlade i Ministarstva financija da redovitim ispunjenjem obveza prema HZZO-u ublaže tešku financijsku situaciju. Upravo je u tijeku snimanje stanja opskrbe i dugovanja bolnicama, te će se nakon detaljne analize moći postaviti adekvatna rješenja za lijekove i za opremu.
• Kako gledate na prijedloge radne skupine bivše Vlade za reformu zdravstva da se doprinos za zdravstvo smanji s 18 na 10 posto?
- Smanjenje doprinosa jedna je od ponuđenih varijanti u dugoročnom planiranju financiranja zdravstva, jer model nije provediv u kratkom roku. Nijedna ideja o reformi zdravstvenog sustava nije definitivno prihvaćena niti odbačena, jer sve mora biti temeljito proučeno i analizirano sa ekspertima i stručnim društvima (HLZ, HSD, HKMB, HFD) u skladu s odlukom Vlade RH. Globalni modeli financiranja zdravstvene zaštite bit će ponuđeni na višemjesečnu javnu raspravu, jer je potreban opći koncenzus. Pri tome želim naglasiti da je zdravstvena zaštita u Republici Hrvatskoj na znatno višoj razini nego što nam dozvoljava bruto nacionalni dohodak: imamo dobro educirane kadrove i bogatu mrežu ustanova, koje su relativno dobro opremljene. Sve to zahtijeva stabilno financiranje.
• Što je s prijedlogom o ukidanju PDV-a zdravstvenim ustanovama, te ukidanju carina na lijekove i opremu koja se u nas ne proizvodi?
- Ministarstvo zdravstva predložit će ukidanje PDV-a zdravstvenim ustanovama na sve troškove i maksimalno će se zalagati za uvođenje »nulte« stope na kompletnu medicinsku opremu. Primjenom »nulte« stope PDV-a, a ne ukidanjem PDV-a, postiže se isti financijski efekt, a zadržava daleko veća mogućnost kontrole i onemogućuje zlouporaba. Sličnu je inicijativu bio poduzeo i prijašnji ministar zdravstva, ali nije prihvaćena od bivše Vlade RH, odnosno Ministarstva financija (Škegro). Isto tako zalagat ćemo se za ukidanje carina na lijekove i opremu koja se u nas ne proizvodi.
• Do kraja siječnja ove godine trebala je završiti privatizacija liječničkih ordinacija primarne zaštite. Dokle se u tome stiglo. Liječnici iz tih ordinacija tvrde da po »glavi« bolesnika primaju mjesečno od 9 do 20 kuna, što je, kako kažu, neodrživo niska svota za pokriće režija. Niske su i plaće liječnika i drugog medicinskog osoblja u tim ordinacijama. Što kažete na to?
- Privatizirano je 85 posto planiranih jedinica zakupa. Većina domova u urbanim sredinama provela je privatizaciju, dok je postupak u tijeku na novooslobođenim područjima. Mali postotak nerealizirane privatizacije odnosi se na neraščišćene imovinske odnose između domova zdravlja i vlasnika prostora u kojima rade liječnici primarne zaštite.
• Što kažete o plaćama tih liječnika i osoblja?
- To se provodi sukladno financijskim mogućnostima HZZO-a na socijalnim principima. Ustanovljeno je da svaki osiguranik koristi usluge liječnika prosječno pet puta godišnje, odnosno na ustanovljeni standard od 1700 stanovnika po timu primarne zdravstvene zaštite uslugu koristi nešto više od 10 posto osiguranika. Jasno je da postoje varijacije koje mogu znatnije odstupati od prosjeka kao, primjerice, vrlo staro stanovništvo i sl. Upravo zbog toga učinjene su četiri kategorije plaćanja po dobnim skupinama. Standard je 1700 osiguranika po timu, a dozvoljen je raspon od 500 do 2500 osiguranika. Detaljna razrada plaćanja određena je odgovarajućim Pravilnikom za razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka 2000. godine.
• Prijedlog da liječnici zaposleni u bolnicama i klinikama, a to su obično profesori i vodeći liječnici, ne mogu raditi u privatnim ordinacijama, izazvao je dosta rasprava u javnosti. Kakav je stav vašeg Ministarstva?
- Današnji Zakon omogućava da liječnici zaposleni u bolnicama i kliničkim bolnicama rade u privatnim ordinacijama. Prigodom izmjene tog zakona provesti će se opsežna rasprava o tome.
• Kakvo je Vaše viđenje programa reforme hrvatskog zdravstva o čemu se raspravlja već dvije godine, a nije se puno odmaklo od početka. Navodno bi cijeli taj projekt stajao oko 40 milijuna dolara, od čega bi Svjetska banka dala 29, a Hrvatska 11 milijuna dolara. Što je u tome točno?
- Reforma zdravstva jest strateški i evolucijski program, koji se mora provoditi više godina. U njezinu kreiranju sudjelovale su sve parlamentarne stranke bivšeg sastava Hrvatskog državnog sabora, ali se u prijašnjoj Vladi nije uspjelo postići konsezus o tome. Najkrupniji dio je pitanje financiranja. Iz svjetskog iskustva poznato nam je nekoliko modela rješavanja te izrazito složene materije, te će biti možda potrebno učiniti nekoliko pilot studija prije donošenja modela prihvatljiva za naše prilike. Točno je da je projekt vrijedan 40 milijuna dolara, ali Svjetska banka ne financira projekt sa 29 milijuna dolara, nego nam daje kredit u tu namjenu, dok Hrvatska daje 11 milijuna dolara iz vlastitih sredstava. To drugim riječima znači da Hrvatska sama snosi troškove reforme uz pomoć kredita Svjetske banke, a u izradi projekta uz naše stručnjake sudjeluju i suradnici Svjetske banke.

Salih Zvizdić