Neovisni kandidat za predsjednika Republike Nadan Vidošević u razgovoru za Vjesnik kaže da su ovi izbori prijelomni za Hrvatsku te kako se nada da će ljudi shvatiti ozbiljnost situacije i neće dopustiti da im jeftina demagogija i populizam oduzmu budućnost. Na pitanje je li zadovoljan dosadašnjom kampanjom i najnovijim anketama odgovara:
»Veoma sam zadovoljan i to mi daje veliki optimizam. Naravno, preda mnom je golem posao afirmiranja mojih ideja, jer za razliku od svih ostalih kandidata dolazim iz svijeta gospodarstva, a Hrvatska je danas ekonomski ugrožena«.

• Nije li to što dolazite iz svijeta gospodarstva na neki način hendikep, jer predsjednik Republike gotovo da i nema ovlasti na području gospodarstva?
- Tu se ne bih mogao složiti s vama jer znam da poslije francuskog predsjednika Sarkozyja najveće ovlasti među predsjednicima u Europi ima naš predsjednik Mesić. Njegove ovlasti su velike i dovoljne za ono što je potrebno Hrvatskoj danas. Prije svega, predsjednik Republike je odgovoran za funkcioniranje državne vlasti, što znači da on mora biti odgovoran tamo gdje je državna vlast ugrožena. A ona je sad ugrožena na ekonomskom planu. Hrvatska u ovom trenutku nije u stanju financirati niti vlastite kamate po kreditima. To govori o dubini krize i opasnosti koja prijeti našoj zemlji. Također, predsjednik Republike može u tehničkom smislu predlagati sazivanje tematske sjednice Vlade, što će biti očito potrebno u vremenu koje je pred nama.
Kad govorimo o ulozi obavještajnog odnosno diplomatskog sustava u prošlim vremenima, onda je to bila obrana od unutarnjeg i vanjskog neprijatelja, a uloga diplomacije je bila promocija ili afirmacija hrvatske borbe za slobodu prema svijetu u ratnoj fazi. U mandatu predsjednika Mesića to je bila potreba da Hrvatska izađe iz političke izolacije i da se nađe u krugu zemalja nestalnih članica Vijeća sigurnosti.
 

• Kakva bi, prema vašem mišljenju, trebala biti uloga naše diplomacije danas?
- Jedna i jedina, a ta je da proda hrvatsku robu i uslugu. I ništa drugo. Nemamo vanjsku ugrozu, nemamo neprijatelja u svijetu, stabilizirali smo naš položaj kroz članstvo u NATO-u, dakle, nama je temeljni zadatak prodaja proizvoda i usluga.
To, uostalom, rade i diplomacije svih razvijenih zemalja svijeta. Obavještajni sustav mora podupirati diplomatsku aktivnost prema vani. Devedeset posto svjetske špijunaže danas se odvija u sferi gospodarske špijunaže. Taj sustav koji već imamo mora sada ostvarivati novu ulogu u izazovima ovog vremena. I treći segment, za koji smatram da je notorno mjesto u poticanju gospodarske aktivnosti, jest vojni sektor. Imamo veliku količinu imovine koja nije privedena svrsi, imamo modernizaciju oružanih snaga koja je uvijek poticajna za izvoz vlastite robe i usluge, kao kontra isporuku na ono što će te uvoziti za modernizaciju oružanih snaga. U svemu tome vidim veliku ulogu predsjednika Republike, i on to mora do kraja iskoristiti.
• Znači, smatrate da predsjednik Republike ima velike ovlasti, samo ih treba znati koristiti?
- Tako je. Uza sve to, predsjednik Republike je osoba koja je izvan dogovora ovih, koje ja nazivam partitokracijom u Hrvatskoj. Ako ste primijetili, sve afere koje izbijaju su rezultat djelovanja izvan institucija sustava stranačkih struktura. Ako ne biste imali jednu snažnu neovisnu osobu na čelu države koja može to nadzirati, uvenuli bismo kao što stablo uvene od bršljana. Taj bršljan raste pomalo, guši ga, sve dok jedan dan ne uguši to stablo. Upravo to se događa hrvatskom sustavu. Krunski dokaz tome je da kandidati dvaju najvećih političkih stranaka u Hrvatskoj danas ni jednu, ali baš ni jednu ružnu riječ nisu izgovorili jedan o drugome. To govori o prešutnom dogovoru u kojem bi i jedni i drugi bili sretni da se ne dogodi netko novi koji bi potpuno na drugi način otvorio perspektivu Hrvatskoj. A ja vjerujem da će se dogoditi promjena jednostavno stoga što ovako dalje ne može. Alternativa je dužničko ropstvo u kojem bi nam vjerovnici upravljali zemljom.
• Nedavno ste izjavili da su ovi izbori, na neki način, prijelomni za budućnost Hrvatske. Zbog čega?
- Kao što smo 1990. imali referendum na kojem smo se izjasnili da hoćemo Hrvatsku, danas se moramo izjasniti o tome kakvu Hrvatsku hoćemo. Budem li izabran za predsjednika Republike, odmah ću pokušati dovesti za isti stol šest ključnih ljudi u državi kako bi zajednički definirali nacionalnu razvojnu strategiju koja bi morala biti raspravljena u najširim društvenim strukturama. Upravo ta nacionalna razvojna strategija morala bi biti predmet drugog referenduma. Tu je uloga predsjednika Republike apsolutno nezamjenjiva.
• Da biste sve to ostvarili morate dobiti većinsku potporu hrvatskih građana. Na koje biračko tijelo računate?
- Moje biračko tijelo je vrlo heterogeno. Kad se promatralo kako bi pojedine stranačke strukture od lijevog do desnog centra glasovale za nekog drugoga, u tim ocjenama ja u pravilu stojim jako visoko. To mi je drago zbog toga jer znači da ovo o čemu govorim pomalo se probija prema ljudima u širokom spektru. Ne nastupam s lijevog, desnog, muškog, ženskog, krupnog, sitnog kapitala, nego govorim o hrvatskom nacionalnom prostoru i zaokretu koji je nužan da bismo započeli živjeti od vlastitoga rada.
• Plašite li se da bi na raspoloženje vaših potencijalnih birača mogle utjecati brojne afere, od Dalmacijacementa i Hajduka, koje vas prate još iz prošlosti?
- Što se tiče spomenutih afera, odmah bih raščistio neke stvari. Dalmacijacement sam preuzeo u stečaju u svojoj tridesetoj godini, zatvorio sam stečaj bez otpuštanja i jednog radnika, nikad radnička plaća nije zakasnila i posljednjih deset godina ta je tvrtka među pet najuspješnijih u Hrvatskoj. Naravno da mi taj uspjeh nisu mogli oprostiti oni koji su pokopali tisuće hrvatskih poduzeća i stotine tisuća hrvatskih radnika bacili na ulice. Kad sam bio u nogometu, Hajduk je bio tamo gdje, na žalost, kasnije više nije uspio doći. To je i dalje njegov najveći klupski uspjeh. Prvi odlazak na veliko nogometno natjecanje sam ja organizirao kao predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, gdje je, zapravo, i krenula priča o »Vatrenima«. Bio sam na čelu rješavanja projekta energetske krize u Dalmaciji, koja je u to ratno vrijeme prijetila slomu Dalmacije. Sve je to završilo, a nisam imao ni 35 godina. Da ne govorim o tome da sam dogovorio Ceftu kao ministar gospodarstva i da je tadašnji politički vrh Hrvatske srušio taj koncept, zbog čega danas na koljenima ulazimo u Europu, a mogli smo ući veličanstveno. Dakle, napravio sam mnogo toga dobroga i naravno da vam to neki nikako ne mogu oprostiti.
• No, mnogi u Hrvatskoj još nisu načisto s tim kako ste vi i vaša uža obitelj stekli toliko bogatstvo. Naime, vaša imovina zapela je za oko i predsjedničkom kandidatu Damiru Kajinu, koji kaže da bi polovicu predsjedničkih kandidata trebalo pohapsiti? Možete li dokumentirati svaku kunu iz imovinske kartice?
- Što se tiče moje imovine zbog koje me prozivaju, čista obraza mogu reći da je svaka lipa onoga što imam zarađena u Hrvatskoj. Na sve je plaćen porez i sva je imovina u Hrvatskoj, osim jednog zemljišta na kupreškom polju u Bosni i Hercegovini. I sve je to dostupno, nemam tajne račune vani, nemam imovinu izvan Hrvatske i ono što ću donijeti Hrvatskoj s ovim izborima, bez obzira na uspjeh, a naravno da vjerujem u uspjeh, jest to da će prvi put netko čisto ući u kampanju i kazati: »Ja imam, znao sam za sebe stvoriti, pošteno sam zaradio i to isto hoću za vlastitu djecu i vlastiti narod«. Da se ne dogodi ono da kad gledate imovinske kartice kandidata na ključnim političkim mjestima u Hrvatskoj i mislite da bi oni, po tim karticama, mogli biti kandidati za pučke kuhinje. To je hipokrizija, to je prevara birača, a kroz tu prevaru se gradi deformirani politički sustav.
• I dok vas s jedne strane optužuju za razne afere i silno bogatstvo, ima i onih koji vas hvale. Tako vas je nedavno legendarni Ćiro Blažević javno pohvalio da ste ga sredinom devedesetih kao čelni čovjek HNS-a spasili od sigurne smjene s mjesta izbornika, kada je većina članova Saveza bila za Tomislava Ivića, te da ste ga zaštitili od linča kada je boravio u zatvoru u Francuskoj. Je li to točno?
- Prije svega, drago mi je da je to Ćiro rekao i sve to govori da je on velika osoba. Znači da ima ono što drugi ljudi često nemaju, a to je osjećaj zahvalnosti. Doista sam pomogao i Ćiri, a kroz njega i hrvatskom nogometu. U Danteovom paklu na dnu vam stoje nezahvalnici. Prema tome, Ćiro se sigurno iskupio od bilo kakvih opasnosti da se ne nađe u raju. I dok su svi bili za Ivića, znao sam da Ćiro ima tu energiju, strast koja je potrebna da se »Vatrene« dovede do vrha. U jednom trenutku kada se Ćiro našao u zatvoru u Francuskoj, onda su mu htjeli skidati glavu i ja sam to spriječio. Nikad u životu nisam nikoga ostavio.
• Ako uđete u drugi krug, kojeg biste protukandidata potajno priželjkivali?
- Da budem iskren, sasvim mi je svejedno. Jer ovo što ja govorim je sasvim drukčije od retorike bilo kojeg drugog kandidata. Ako ljudima uspijem nametnuti ove teme i da mi počnu vjerovati, siguran sam da ću pobijediti bez obzira na protukandidata. Ako se ne uspijem probiti do ljudi i ako ljudi ne prihvate izazov koji nudim, onda me može pobijediti bilo tko.
• Koji bi bio vaš prvi potez kao predsjednika države, u slučaju da pobijedite?
- Bila bi to dva poteza koja su neodvojiva. Prvo bi sazvao operativni sastanak šest ključnih ljudi u državi, a to su, uz predsjednika Republike, predsjednik Sabora, predsjednica Vlade, guverner HNB-a, predsjednici Ustavnog i Vrhovnog suda i s njima dogovorio izradu nacionalne razvojne strategije. Inzistirao bih da u tome moraju svi sudjelovati. Druga stvar koju bih poduzeo bila bi sazivanje sjednice Vlade na kojoj bih iznio ključne elemente za koje smatram da su bitni za Hrvatsku. Time bih želio pokazati da Vlada u novom predsjedniku ima prijatelja, ako želi raditi odlučne reformske poteze. Jer jedino zajedničkom akcijom možemo isplivati iz ove teške ekonomske krize. Nitko se od nas ne smije štedjeti u toj borbi. Tu jednostavno moramo uspjeti.

Zoran Milanović