HDZ-ov predsjednički kandidat Andrija Hebrang od svih je kandidata za trećeg hrvatskog predsjednika prikupio najviše potpisa građana koji su podržali njegovu kandidaturu, njih 140.600. Svoj program pod nazivom »Za europsku i ponosnu Hrvatsku« u posljednjih je 35 dana predstavljao diljem Hrvatske, a s time nastavlja i nakon službenog početka kampanje.
Hebrang u razgovoru za Vjesnik kaže da je zadovoljan rezultatima svoje dosadašnje kampanje, a rekordan broj potpisa smatra važnim pokazateljem da su njegove šanse na izborima bolje nego što mu prognoziraju ankete i dio političkih analitičara.

»Koliko je to važno vidim i po tome da su visokotiražni mediji, koji nisu skloni HDZ-ovu kandidatu, taj podatak vrlo brzo sklonili pod tepih pa ga više uopće ne spominju. Zapravo, borio sam se za ove potpise da bih pokazao kako su ankete bespredmetne. Ja 20 godina gubim u anketama, a dobivam na izborima. Ovih 140.600 potpisa su odgovor na njihove ankete«, ističe Hebrang.

• Kakvi su vam dojmovi nakon dosadašnjeg dijela izborne promidžbe?
- Na terenu vidim da zapravo vrlo malo kandidata izlazi van sa svojim programom, nego kampanju pretvaraju u svojevrsnu cirkusijadu, pa imate kandidate za predsjednika koji se veru po ljestvama da bi došli na krov pozdraviti krovopokrivača, imate ih koji se odijevaju u narodne nošnje, treći idu kupovati na Hrelić, a najstrašnija od svega je zloporaba invalida s kojima se slikaju. Očito se u ovoj kampanji neće birati sredstva. Ja neću prihvatiti cirkusijadu. Ja idem sa svojim programom. Neću se retuširati na slikama, nego ću se ponuditi onakav kakav jesam i neću zbog kampanje mijenjati svoje političke stavove. Jer mislim da bi to bila prevara birača.
 

• Prema vašem mišljenju, kakvog predsjednika Hrvatska treba u sljedećih pet godina?
- Mislim da je pred Hrvatskom vrlo ozbiljan petogodišnji mandat jer u tih pet godina ulazimo u EU. Pozicioniranje u EU u samom startu će odrediti našu sudbinu. Hoćemo li od EU-a dobiti poticaje za gospodarstvo ili ne, i hoće li se povisiti standard, ovisi o nama. Cijelo društvo se mora upregnuti u taj stroj koji se zove preobrazba za standarde EU-a. Zato sam u programu odredio da budući predsjednik mora biti ozbiljan političar, koji ima viziju svih velikih reformi koje moramo napraviti da bi hrvatski proizvod bio konkurentan, a to znači nova radna mjesta i viši standard svih naših građana. Da bi taj proizvod postao konkurentan, čekaju nas bolne reforme. Predsjednik je jedan od onih koji mora pokušati postići konsenzus svih stranaka da bi velike reforme prošle, i zato to dajem u zadatak predsjedniku. On može na temelju članka 101. Ustava Vladi predložiti tematske sjednice, prema tome i kreativno predlagati rješenja. On može okupiti stručnjake i ljevice i desnice, pa i one iz inozemstva. Zato sam u programu predložio rješenja koja su moji prvi prijedlozi za velike reforme.
• Koje reforme smatrate najvažnijima?
- Tu je prvo reforma poreza, doprinosa, parafiskalnih nameta i socijalnih osiguranja, reforma poticaja u poljoprivredi i reforma pravosuđa u onom dijelu gdje se štiti investirani kapital i otklanjaju birokratske barijere i nastavlja borba protiv korupcije. Ako to sve ne učinimo do ulaska u EU, onda nećemo moći uzeti ono što nam se tamo na 'taci' nudi, a to je 3,5 milijardi eura ili više od 26 milijardi kuna za te velike reforme i projekte. Treba učiti i od zemalja koje su to iskoristile, ali i od onih koje nisu uspjele. Mislim da imam dobar pregled situacije i iz toga je i proistekao ovaj program. Osnovni cilj preobrazbe koju predlažem, a koja mora proći stručnu i političku verifikaciju, jest da se proračun ne puni toliko iz proizvoda nego da ga se rastereti, da ga se više puni iz nekretnina i da se ne puni toliko iz nižih primanja, jer to sprječava poslodavca u prijavi radne snage i prema tome smanjuje proračun. Predlažem da se proračun temelji na manjem oporezivanju nižih plaća, što znači ukupno veće porezne priljeve, jer će onda svi prijavljivati svoju crnu radnu snagu. Zalažem se i za ukidanje svih parafiskalnih nameta na proizvod zbog toga što se nakon toga povećava kupnja i proizvodnja, pa se proračun puni bolje. Predlažem potpuno stavljanje na tržište HGK i u tome paketu važna je reforma sustava doprinosa.
• U sustavu doprinosa zalažete se za meksički model?
- Da. Dakle, sada doprinos iz proizvodnje i plaće ide izravno u socijalnu potrošnju - u zdravstvo, mirovine i socijalnu skrb, a po ovom modelu se smanjuje doprinos i pojeftinjuje proizvod, povećava se plaća, više se kupuje i proizvodi i više se puni proračun. Time se novac koji se izdvaja za socijalnu potrošnju uključuje u lanac proizvodnje i na taj način je potiče. To su osnovne stvari.
Naravno da je predsjednik taj koji mora pokrenuti društvenu i političku klimu za reforme i mobilizirati sve stručnjake koji će nadopuniti ove prijedloge.
• Predlažete promjene u provedbi javnih nabava prema modelu koji ste uveli kao ministar.
- Točno. Sad je u Ministarstvu zdravstva jedan veliki natječaj u tijeku i zamolili su predsjednika Transparency internationala da komentira sve korake, bez prava glasa. To sam ja uveo u Ministarstvo još prije desetak godina. Riječ je o korektoru, članu Povjerenstva koji nema pravo odlučivanja i koji je izabran iz redova uglednih građana na prijedlog lokalne uprave ili iz redova Transparency internationala. On ima zadatak pratiti javnu nabavu od prvog do zadnjeg koraka i kad primijeti nepravilnost onda je obznanjuje i javna nabava se prekida. U tom trenutku ministar mora provjeriti ispravnost, a ne čekati posljedicu. Tu bi se moglo uštedjeti dvije do četiri milijarde kuna godišnje.
• Od svih kandidata imate najdulji staž u politici i najbogatije iskustvo u obavljanju državnih dužnosti. Koliko je iskustvo u visokoj politici važno za budućeg predsjednika?
- Mislim da je jako važno, jer predsjednik izravno odlučuje o obrani i sigurnosti, a ja sam bio ministar obrane. Predsjednik zajedno s Vladom odlučuje o vanjskoj politici, ali predsjednik mora imati i veliki i istančani osjećaj za poticanje gospodarstva, kao i za socijalne resore, a bio sam potpredsjednik za gospodarstvo i ministar zdravstva i socijalne skrbi. Mislim da je ta harmonija interesa i iskustva silno važna za predsjednika u ovom osjetljivom petogodišnjem razdoblju ulaska u EU, jer tih pet godina je posljednji ispit koji još možemo položiti a da stignemo razvoj europskih zemalja. Hrvatska sad ima samo 63 posto od srednjeg standarda EU-a i da bismo ga postigli trebamo još mnogo reformi i rada. Ni Slovenija još nema srednji standard, oni su negdje na 98 posto. Zato mislim da je sljedeći mandat posebno važan i ako se predsjednik ne uključi u to i ne bude netko tko je dao programe za tih pet godina, bojim se da ćemo protratiti prvih pet godina i da nećemo iskoristiti te 3,5 milijarde eura koje nam stoje na tanjuru.
• S obzirom na to da su među kandidatima još dva donedavna člana HDZ-a, ne bojite li se da će vam uzeti dio HDZ-ovog biračkog tijela?
- Što se tiče kandidata iz HDZ-a, ja sam to pokušao izbjeći tako što sam na Predsjedništvu predložio ponovo unutarstranačke izbore kako bismo dali jednog kandidata i pokazali da smo stranka koja ima članove odlučne da žive u okvirima postojećih propisa. Primorac je sjedio za stolom dok sam to predlagao i odbio je, a Vidošević nije ni odgovorio. To znači da su se u HDZ-u iznjedrila dva člana kojima je osobni interes ispred interesa stranke. Onaj tko se ne zna ponašati u okviru jedne stranke i ne može poštivati njezin statut, kako će sutra poštivati Ustav i zakone Hrvatske? Onaj koji je iznevjerio svoju stranku, neće li sutra iznevjeriti svoje birače? Mislim da je riječ o dvojici kandidata koji su zloupotrijebili stranku i pokazali da su političari kojima je osobni interes jedini životni cilj.
• No, Nadan Vidošević i Dragan Primorac to što više nisu članovi stranke ističu kao svoju prednost.
- Da su Vidošević i Primorac dali ostavku na članstvo u HDZ-u i kandidirali se kao izvanstranački kandidati, onda bi to imalo političkog temelja jer bi se to moglo protumačiti kao neslaganje s politikom njihove stranke. Međutim, oni su bili punopravni članovi, a uz to je Primorac bio i član Predsjedništva, i oni nisu dali ostavku na članstvo i time izrazili neslaganje sa svojom strankom. Oni su se sa strankom slagali, ali važnije od stranke i politike Vlade koju stranka vodi i važnije od države bio im je njihov osobni interes, i time su dali svoju sliku o sebi.
• Očekujete li da će vam neki od protukandidata, poput Milana Bandića i Primorca, uzeti značajan dio glasova u iseljeništvu i BiH?
- Mislim da će naši ljudi u inozemstvu, što očekujem i od onih kod kuće, postaviti pitanje koji je od kandidata stavio glavu na panj kad je Hrvatskoj bilo najteže. Ja sam jedini bio dragovoljac Domovinskog rata i proveo niz mjeseci u BiH na temelju međunarodnog ugovora o humanitarnoj suradnji. Boravio sam na svim ratištima Hercegovine, srednje Bosne, dolazio sam više puta u Novu Bilu u potpunom okruženju, bio sam u Posavini i svugdje sam spašavao živote, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest. Desetke i desetke tisuća ranjenika i bolesnika smo evakuirali prema hrvatskim bolnicama, i tu spašavali živote. Nadam se da će ti ljudi to prepoznati. A što je bilo s mojim protukandidatima u Domovinskom ratu? Zašto u njihovim biografijama opisi prestaju 1991.? Zato jer su pobjegli. Primorac je pobjegao čak u Ameriku u kolovozu 1991. i tamo ostao devet godina. Vidošević je pobjegao na političku funkciju, a Bandić se nije ni prijavio u obranu. On je, kako kaže, intenzivno skupljao pomoć, a to su mogli skupljati i oni koji nisu fizički spremni za obranu zemlje, a on je to bio. Prema tome, ljudi će si u BiH i drugdje u inozemstvu postaviti pitanje tko nam je pomogao kad nam je bio najteže. Nadam se da će to pitanje postaviti i veći dio birača u hrvatskoj.
• Najavljujete vraćanje državotvornog ponosa Hrvatskoj. Na koji način?
- Moramo Hrvatskoj dati onoliko državotvornog ponosa koliko ga imaju druge europske države, inače u EU ulazimo pognute glave i neravnopravni. Zalagat ću se za obnovu vrijednosti državnih obilježja, prije svega upotrebu zastava za Dan državnosti, kojih ima u svim europskim gradovima osim kod nas, te za uspostavu Oltara domovine koji imaju sve zemlje osim nas. Zatim su tu počasna garda i predsjednička lenta, što postoji u svim zemljama Europe, i ugled branitelja, utemeljitelja hrvatske države, jer sve zemlje štuju svoje branitelje, a u Hrvatskoj je u posljednjih deset godina to potpuno minorizirano.

Marijan Lipovac