O sanaciji i stečajevima u prerađivačkim tvrtkama koje su u državnom vlasništvu, prosvjedima seljaka, namjeri Vlade da ove godine ponudi seljacima za deset posto niže otkupne cijene, te strahu domaćih proizvođača hrane od ulaska Hrvatske u Svjetsku trgovačku organizaciju (WTO) razgovarali smo s Tomislavom Ledićem, zamjenikom ministra poljoprivrede i šumarstva.

• Što će biti s PIK-om »Vrbovec« i drugim gubitašima u državnom vlasništvu?
- Postoji niz tvrtki prehrambene industrije koje su u izuzetno teškoj situaciji, i taj se problem mora što prije riješiti. Napravljena je procjena za svaku od njih i postoje razne varijante, od sanacije do pokretanja stečaja, kako bi tr tvrtke opet stale na svoje noge. Nema ni govora o likvidaciji bilo koje tvrtke jer, na primjer, PIK »Vrbovec« pokriva 30 posto domaćeg tržišta i ima dobar izvozni program. A što se tiče navodnih otkaza višku radnika, o tome nije bilo riječi u Ministarstvu, već je pogrešno interpretirana jedna moja izjava.
• Novoj se vlasti predbacuje da, kao ni stara vlast, nema definiranu agrarnu politiku?
- Ova Vlada ima i već konkretno provodi svoju politiku u poljoprivredi, a radi se i na koncipiranju dugoročnog razvoja agrara. Planovima proizvodnje i subvencijama potiče se proizvodnja proizvoda koje Hrvatska uvozi. Proizvođači dobrim dijelom, ipak, imaju osigurane kupce za svoje proizvode. Ali, kako su ove godine novčani poticaji uvećani 30 posto, mogu se očekivati niže otkupne cijene za poljoprivredne proizvode ovogodišnjega roda u prosjeku 10 posto.
• Kako će država stati na kraj odbijanju mljekara da povećaju otkupnu cijenu mlijeka, zbog čega su seljaci već najavili prosvjede?
- U tržišnom gospodarstvu država se ne može miješati u određivanje otkupne cijene. Kod proizvodnje mlijeka nema zaštitne cijene, već se radi o ugovornom odnosu proizvođača s mljekarama. Državi je, naravno, stalo do što veće proizvodnje mlijeka, čiji poticaji za ovu godinu iznose više od 300 milijuna kuna, kako bi se stalo na kraj njegovu uvozu i kako bi bile što niže maloprodajne cijene.
• Ipak, seljaci tvrde da »vrhnje beru« prerađivači i da je to neodrživo.
- Nažalost, ni kod jednih ni kod drugih nema previše »vrhnja«. Jasno da proizvođači i prerađivači imaju zajedničke interese, a i posebne koje bi trebali usklađivati. Kad je riječ o organizatorima proizvodnje, moguće je da oni zakidaju proizvođače visokim maržama, povećanjem cijene repromaterijala, zakasnjelim plaćanjem... Zakon definira proizvođače kao nositelje subvencija, a pravilnikom o poticajima onemogućit ćemo neke nepravilnosti.
• Što je sa strategijom razvoja hrvatske poljoprivrede koju je Sabor prihvatio još 1995.?
- Neprihvatljiva je teza da svaka nova vlast i svaka stranka moraju imati svoju strategiju razvoja agrara. Ova se vlast nije odrekla postojeće strategije, ali priprema korekcije kako bi ju poboljšala. Pitanje je zašto bivša vlast nije provodila »svoju« strategiju, s obzirom na to da Hrvatska ima sve uvjete da uz obilje hrane za svoje građane prehrani još jednu zemlju veličine Hrvatske. Ali, za to treba više znanja, htijenja i odgovornosti.
• Koliko je opravdan strah domaćih proizvođača hrane od WTO-a?
- Taj strah nije bez razloga. Vlada i Ministarstvo pripremaju niz obrambenih mjera za zaštitu domaću proizvodnju. To pokazuje i povećanje subvencija za 80 posto u odnosu na lani. Proizvođači moraju povećati proizvodnju, smanjiti troškove i boljom kvalitetom odoljeti većoj konkurenciji unutar WTO-a.

Marinko Petković