Iako o prvih 100 dana Vlade nije želio govoriti prije službenog predstavljanja projekta u ponedjeljak, s potpredsjednikom Vlade zaduženim za gospodarstvo Slavkom Linićem, razgovarali smo o nekim najznačajnijim događajima iz dosadašnjeg razdoblja te onome što tek slijedi.

• Jednim od najznačajnijih poteza vlade na gospodarskom planu procjenjuje se vraćanje dugova gospodarstvu. Kakvi su trenutni pokazatelji, što je učinjeno na rješavanju problema likvidnosti?
- Vjerujem da će rezultati tek biti vidljivi i to zato što smo još uvijek u provedbi te odluke. Treba nam oko mjesec dana da bi do kraja odradili uplate i izdavanje vrijednosnih papira vezanih uz 9,5 milijardi kuna duga proračuna i proračunskih korisnika. U praksi još uvijek nije moguće nešto konkretnije vidjeti, jer je to tek jedna od mjera popravljanja stanja likvidnosti u državi.
Drugi dio svakako će biti naš napor da u trgovačkim društvima u kojima je država pretežiti ili jedan od većinskih vlasnika kroz nagodbe, otpise dugova, otvaranje stečaja i pa i dodatno osiguravanje novca konsolidiranim tvrtkama, osiguramo plaćanje vjerovnika i isplatu plaća.
Treći dio, za koji ne vjerujem da će završiti prije ljeta su veliki sustavi u kojima je država većinski vlasnik - Hrvatske željeznice, Ina, HEP... Riječ je o opsežnom poslu za koji mjere pripremamo za drugu polovicu godine.
 

• Vi ste više puta naglasili da je država loš vlasnik. Iz rečenoga je vidljivo da se država priprema riješiti tog vlasničkog udjela i gospodarstvo u većoj mjeri prepusti privatnom sektoru...
- To je zaista točno. Sve aktivnosti ćemo ubrzati kod tvrtki za koje možemo naći potencijalne vlasnike, bez obzira hoće li to biti mali dioničari, radnici, domaći ili strani investitori... Tu ćemo što prije pokušati pronaći rješenja svjesni činjenice da dugovi koji postoje možda predstavljaju smetnju za privatizaciju. Vlada će nastojati riješiti financijske dubioze i omogućiti privatizaciju.
Jer, uvjereni smo da će privatno poduzetništvo podnijeti teret otvaranja novih radnih mjesta, ali i jače financijske discipline, što je za ozdravljenje hrvatskog gospodarstva nužno.
• To je jedan način na koji se može doći do otvaranja novih radnih mjesta. Koje su druge mjere koje se mogu poduzeti?
- Vjerojatno već do kraja ovog mjeseca bit će dovršeni neki zakonski projekti vezani uz izmjene poreza na dohodak, poreza na dobit, poticanja ulaganja i otvaranja radnih mjesta. To su projekti koji će imati učinke, ali ne tako velike i to zato što dio takvih poreznih i financijskih potpora ne mogu razriješiti pitanje strukturnih promjena u mirovinskoj i zdravstvenoj reformi. To su u biti dva najveća opterećenja koja značajno podižu cijenu rada u Hrvatskoj. Nema dvojbe da bez reformi i jednog i drugog sustava veće promjene u cijeni rada i većih zamaha u zapošljavanju kvalificirane, visoko obrazovane radne snage u Hrvatskoj neće biti.
No, i pored tako visokih doprinosa na plaće, iz proračuna još uvijek odlazi mnogo novca da bi oba fonda mogla funkcionirati. Analizirajući u posljednjih četiri ili pet godina rast plaća i rast sredstava u mirovinskim i zdravstvenim fondovima možemo zaključiti da i pored porasta stopa imamo dvostruko manji rast prihoda u Fondovima. To upućuje na golemi promašaj u politici ranije Vlade da vjerojatno 50 posto obveznika, nezakonitim odlukama oslobodi od uplate doprinosa.
Time su nanesene goleme štete i jednom i drugom fondu, ali se izravno utjecalo i na nelojalnu tržišnu utakmicu.
Nekome je omogućeno da diskrecionim odlukama pojedinaca ili Vlade stječe povoljnije pozicije na tržištu. Naime, sposobnim i kvalitetnim tvrtkama cijena rada je bila veća zbog toga što su plaćali veće doprinose koji su poslužili da na neki način nadoknade sve ono što se drugima opraštalo. Tu je i odgovor o tome koliko je priča o sanacijama opravdana ili neopravdana i koliko u biti sanaciju ne provodi Vlada, nego uspješne tvrtke sanirajući svoju konkurenciju, a da im se istodobno umanjuje konkurentnost na europskom ili svjetskom tržištu.
Sve mjere koje će tijekom ovog mjeseca biti donesene, potaknut će ili, ako ništa drugo, zaustaviti trend otpuštanja i trend povećanja nezaposlenih na Zavodu. No bez bitnijih reformi nećemo moći i nešto bitnije učiniti.
• Reforma zdravstvenog i mirovinskog sustava je jedno. No, kako ići u rješavanje duga umirovljenicima?
- Taj dug je stvar proračuna, a ne mirovinskog fonda. Dio se rješava i rješavat će se i iz dijela daljnjih prodaja udjela u trgovačkim društvima u vlasništvu države. Tako već sada, prilikom prodaje dodatnih 21 posto dionica Hrvatskih telekomunikacija razmišljamo i o vraćanju duga umirovljenicima. Prodaja INA-e, Croatia osiguranja, HEP-a također će u sebi imati i dobar dio obveze vraćanja tog duga. To je segment koji je najveće opterećenje, a opterećivat će i buduće proračune. Stoga moramo iskoristiti priliku gdje možemo da privatizacijom dijela državne imovine pronađemo rješenje.
U cijeloj priči velik problem predstavlja i činjenica da vrijednost dobivena od prodaje državne imovine ne ide u razvoj, ne ide u stvaranje nove vrijednosti nego u pokrivanje dugova. To je posljedica činjenice da netko tko je bio zadužen za razvoj ranije, nije razmišljao o razvoju već je nemilice trošio, a usput nije ni podmirivao svoje dugove. Nažalost, sve to je nešto što će građani ove države, a i dio gospodarstva osjetiti na svojim leđima.
• Što je s tvrtkama na koje upućuje Svjetska banka, a koje trenutačno možda nisu spremne za privatizaciju poput Croatia Airlinesa, Croatia Linea...
- Njihova prodaja te kroz to uključivanje u rješavanje navedenih problema ovisit će o razvoju gospodarskih aktivnosti. Polazim od toga da će ova turistička sezona nešto značiti za Croatia Airlines. Jača sezona, jača privatizacija hotela, jača prisutnost stranih investitora u hotelima značit će i jačanje gospodarske aktivnosti Croatia Airlinesa i u tom trenutku zainteresirat će se i investitori pa mislim da s tom privatizacijom nećemo imati nikakvih problema.
Očito, privatizacija je jedini izlaz i država je trenutno vlasnik, jer tako mora biti ako želi poduprijeti ovu gospodarsku granu koja ima svoju važnu ulogu od turizma pa nadalje.
• Kad već govorimo o turizmu, najavljivana je i prodaja turističkih tvrtki...
- Česte kritike o 'rasprodaji hotelskih kapaciteta, rasprodaji hrvatskih bisera' ne možemo prihvatiti. U Rijeci je, primjerice, ulagač iz Velike Britanije uložio u hotel Bonaviu. Ne vjerujem da smo prodali biser Rijeke. Ono što sada imamo može biti biser, a uvjeren sam da će vlasnik učiniti sve da što više Britanaca dođe u njegov hotel, a to su i putnici Croatia Airlinesa, korisnici ostale turističke ponude... U tome su odgovori. Podizanjem gospodarske aktivnosti moći ćemo odahnuti, dobit ćemo financijere za ulaganje u takve tvrtke i prihode u proračun. Nama treba gospodarska aktivnost, trebaju nam investitori, trebaju nam u mnogim djelatnostima vlasnici koji imaju spoznaje o svjetskom tržištu i načinu na koji se posluje sa svijetom.
• Sve je veće zanimanje za nas, simpatije međunarodne zajednice se iz političke sfere prebacuju i u gospodarsku...
- Kad u poslovnom svijetu naznačite da ćete poreznom politikom i nekim zakonima omogućiti povoljnije uvjete trgovačkim društvima u Hrvatskoj, povoljnije opterećivanje poreza na dobit, da ćete odustati od oporezivanja u slučaju otvaranja novih radnih mjesta, onda je to zanimljivo. No gledajući prečesto van, znamo zaboraviti trgovačka društva u Hrvatskoj koja su odahnula jer neće više morati sanirati svoju konkurenciju. Sve te porezne olakšice idu i tim trgovačkim društvima. Svaki uspješni gospodarstvenik u Hrvatskoj je prepoznao u najavljenim i već aktiviranim mjerama svoju budućnost i olakšice što je vrlo važno uoči potpisivanja sporazuma s EFTA-om i CEFTA-om te ugovora o slobodnoj trgovini. Tada će svi biti izloženiji jačoj konkurenciji, ali isto tako znaju da će i oni biti konkurentniji u zemljama Europe i svijeta. Ovi porezni troškovi njima znače manje ulazne troškove i veću efikasnost.
• Kako će u svemu tome, na međunarodnom financijskom tržištu odjeknuti problemi koje imamo s nekim koncesijskim projektima u Hrvatskoj, posebno kad je riječ o kapitalnim infrastrukturnim objektima, koji su možda povezani uz loše ugovore, ali ugovori ipak stoje?
- U svemu tome ima podosta našeg vječitog problema korupcije, neodgovornosti, stravičnog utjecaja politike na stručnost u državnim institucijama i državnim službama. To je utjecalo da iako nemamo studije opravdanosti koje bi ukazivale na isplativost, ulazili smo u koncesijske ugovore prepuštali većinske udjele, čak i tamo gdje smo imali veće dionice izgrađene. U primjeru Astaldija smo i imovinski bili veći, a upravljanje smo prepustili Talijanima, pa sada imamo apsurd da vlasnika tuži njegova uprava. Ono što je dovelo do toga zove se zločin, naziva se gospodarskim kriminalom i sve to je, vrlo vjerojatno, posljedica određenih korupcija. Ostaje problem sve to dokazati.
Naravno, kad govorimo o studijama isplativosti, suočavamo se s velikim problemom da smo u projekte ušli s kreditima na pet ili osam godina, a kapitalna infrastruktura financira se uz ročnost od 20 i više godina. Tada se može pokazati da će gospodarska aktivnost na tom projektu donijeti dovoljno prihoda da proračun i porezni obveznici neće morati dodatno ulagati u privatna ili mješovita trgovačka društva. No, oni koji su potpisivali ugovore morali su znati koliko godina za nešto treba i nisu smjeli potpisivati takve ugovore. Ugovor je ugovor i mi ga moramo poštovati, ali jednako tako imamo pravo i mogućnost pregovarati.
• Jeste li kroz rad Koordinacije za gospodarski kriminal došli do kakvih konkretnijih saznanja?
- Onim čime se bavila Koordinacija, u dijelu u kojem je to mogla, došli smo do frapantnih saznanja vezanih uz projektiranje ovakvih kapitalnih projekata, o enormnim cijenama, nezakonitim dodjelama posla projektiranja, nezakonitim dodjelama posla izvođenja radova, odabiru, netransparentnosti... S ovakvim poslovima zamjerili smo se mnogim stranim investitorima, bankama, građevinskim tvrtkama. Jer su takvi poslovi bili prepušteni osobnom interesu, koristoljublju, a u mnogočemu se zaboravilo na zakonske odredbe i potrebu da budemo jasni i transparentniji prema stranom poslovnom svijetu. U tome možda i možemo dobiti odgovore na pitanje zašto nam je kilometar ceste skuplji nego bilo gdje u Europi. Odgovornost na projektnim kućama u Hrvatskoj je velika i to ne samo profesionalna već i osobna, a time će se i te kako baviti institucije hrvatske države jer tu moramo puno toga promijeniti.
• Gledajući proračun, mnogi sa strane procjenjuju da je u ovom proračunu mnogo više projekata sa sumnjivom prošlošću nego što ih je bilo u prethodnim proračunima...
- Ne procjenjuju to samo promatrači sa strane. Svi mi koji smo analizirali proračun jasno poručujemo. To što smo pronašli na krupnim kapitalnim projektima ukazuje da svi oni koji su otišli u siječnju su dobro pripremili svoj odlazak, ali u mnogočemu ćemo im poremetiti tu njihovu sigurnost i planove.
Pripremiti proračun u trideset dana u ožujku ne može se nazvati ni kvalitetnim niti se može normalno izvesti. Uvijek je normalno da proračun sastavi Vlada koja je čak i na odlasku. Bilo bi profesionalno da je bivša Vlada sastavila proračun u rokovima u kojima to zakon predviđa, krajem godine i da se dolaskom nove Vlade ostavi dovoljno vremena da se kvalitetno pripreme analize, procjene i da se u lipnju pokaže mogućnost nove porezne politike, i određene aktivnosti novog programa. Kad se radi na brzinu, što smo mi morali, onda određene projekte ili unosite ili ne unosite u proračun i nemate vremena utvrditi je li netko u projektiranju »pojeo« 30 posto investicije... No, svime time pozabavit će se u miru mjerodavni, što će omogućiti mirniji i stručniji rad na pravim, razvojnim projektima.

Mladen Jambrović