Ivan Kolar |
|---|
 |
IVAN KOLAR, PREDSJEDNIK HRVATSKOGA SELJAČKOG SAVEZA I SABORSKI ZASTUPNIK HSS-a O NOVIM VLADINIM PODVALAMA
Matešine i Škegrine izjave uvreda su za seljake, kojima se i dalje ruši već temeljito narušeno dostojanstvo. Laž je da seljaci ne plaćaju zdravstveno i mirovinsko osiguranje l “Velebni traktori” o kojima govori Škegro uglavnom su kupljeni najkasnije u osamdesetima, dakle u vrijeme “kad ništa nije valjalo”, no ljudi su se snašli i uspjeli nabaviti mehanizaciju. No danas je jedva održavaju, a gorivo je preskupo l Grijeh ove države je da seljaka tjera na proizvodnju koja mu ne osigurava dobit. U sjetvu je trebalo ići zaštitnom cijenom pšenice od jedne kune, PDV na repromaterijal trebalo je svesti na najviše deset posto, a pogonsko gorivo nabavljati po proizvođačkoj cijeni. Što još reći nego da poticaje zovemo “spoticaji”
“Vladajuća struktura osjeća strah i nema povjerenja u svoje građanstvo.”
tekst
* na sjednici Vlade održanoj neposredno nakon prosvjeda slavonskih seljaka, ministar Borislav Škegro i premijer Zlatko Mateša izjavili su da su seljaci najprivilegiraniji dio društva, jer ne plaćaju porez na katastarski prihod, te “jedini imaju državnu mirovinu i besplatno zdravstveno osiguranje, bez obzira na kuće i vikendice”.
- To je odraz nepoznavanja stanja na terenu i nezainteresiranosti za sustavno bavljenje problemima sela. Te su izjave uvreda za seljake, kojima se i dalje ruši već temeljito narušeno dostojanstvo. Istina je da seljak više ne plaća porez na katastarski dohodak, no kao supstitut uveden je PDV. U stvari, to je bila jedna velika prijevara, jer je uvođenjem PDV-a došlo do višestrukog povećanja plaćanja poreza.
Laž je da seljaci ne plaćaju zdravstveno i mirovinsko. Osim toga, državne penzije su jad i muka. Svi oni koji su otišli u mirovinu prije donošenja posljednjega mirovinskog zakona, imaju 300 do 400 kuna mirovine, a, uz to, osnovica im se nije povećavala. A seljaci obuhvaćeni Zakonom, kojim je predviđeno državno sufinanciranje, imaju mirovine od oko 800 kuna. Ne znam ni jednog seljaka koji je od devedesete do danas uspio napraviti vikendicu.
* Ministar Škegro bio je prilikom prosvjeda impresioniran i “velebnim traktorima koji se pojavljuju na cestama”, pa je zaključio: “To nije siromašan seljak!”
- Kamo sreće da su to bogati seljaci, jer bi onda i država bila bogata. Da se Vlada potrudila, mogla je provjeriti koliko se novih traktora kupuje i na koji način. Čak i branitelji koji su mogli kupiti traktore na kredit, sada traže odgodu plaćanja kredita. Svi ti viđeni traktori uglavnom su kupljeni najkasnije u osamdesetima, dakle u vrijeme “kad ništa nije valjalo”, no, ljudi su se snašli i uspjeli nabaviti mehanizaciju. No danas je jedva održavaju, a gorivo je preskupo. Seljak je prisiljen uzimati kredite, dok s druge strane nema sigurnost proizvodnje i plasmana svojih proizvoda.
NISKI UDARCI
* Prosvjed je organiziran jer Vlada nije održala obećanje da će do 25. kolovoza biti isplaćen ovogodišnji urod pšenice. Kakve je rezultate ova akcija postigla?
- Nemamo razloga za likovanje jer ulažemo previše truda da dobijemo ono što nam pripada. No očito je da je pritisak bio potreban, i da je rezultat akcije primjeren. Akcija je bila ograničenog karaktera, na području Slavonije, gdje su problemi s isplatama bili najveći. Naime, Vlada nije odgovarala na naša upozorenja da isplate jako kasne, nego je tvrdila da je sve plaćeno. Kao i nakon lipanjskih prosvjeda, kad su seljaci dobili oko 300 milijuna kuna na ime zaostalih potraživanja, i ovaj put rezultat akcije je, doduše sa zakašnjenjem od mjesec-dva, gotovo potpuna isplata dugova.
Neisplaćivanje naknada za pšenicu nije bio jedini povod prosvjedu, željeli smo iskazati i naše nezadovoljstvo vođenjem agrarne politike. Teško ćemo se sporazumijevati ako Vlada nastavi ovako “kuhati kašu”, odnosno samo ostavljati dojam da je isplatila sve dugove, a zapravo malo isplaćuje dio za 1998., pa malo počne s isplatama za 1999., potom isplati dio naknada za mlijeko... Treba spomenuti da još nije u cijelosti isplaćen drugi dio poticaja za pšenicu od 1998.!
* “Onaj tko izaziva kaos, mora biti svjestan posljedica”, izjavio je ministar poljoprivrede Ivan Đurkić. Očekujete li da će, kao i prilikom prošle “ture” prosvjeda, policija i ovaj put podnijeti prijave protiv seljaka?
- Prošli su put podnesene prekršajne prijave i nekoliko kaznenih prijava. Ovaj put ih još nije bilo, ali to ne znači i da ih policija neće podnijeti. Ocjene o “ugrožavanju života građana” svakako su preuveličane, ovaj je prosvjed k tome bio puno manjeg opsega. Ni na kraj pameti nam nije proizvodnja kaosa. Ovakve izjave za mene su niski udarci. Oni koji tako govore, očito snose odgovornost ili se osjećaju krivima i boje se posljedica. Neka nam ne spočitavaju namjere rušenja državne vlasti, jer mi samo govorimo što se treba popraviti.
Vladajuća struktura osjeća strah i nema povjerenja u svoje građanstvo. Građani pak primjećuju da jedan dio te strukture želi dati svima do znanja kako je spreman upotrijebiti bilo koju opciju. Više bismo postigli tolerancijom, dogovorom, a ne neprimjerenim reakcijama, poput onih koje su pokazali premijer i ministar u slučaju našeg prosvjeda.
SELJACI NA CESTI
* Spomenuti dvojac dovodi u pitanje i vaše pravo da zastupate interese seljaka, budući da “postoji više različitih ravnopravnih udruga”?
- Premijeru Mateši i ministru Đurkiću dostupni su mediji pomoću kojih pokušavaju stvoriti privid da na hrvatskoj interesnoj seljačkoj sceni postoji više različitih udruga koje imaju isti cilj: poboljšanje stanja na selu i rješavanje samog seljačkog pitanja. Odgovorno tvrdim da su udruge koje spominju osnovane ili od strane vladajuće stranke ili su im bliske i “švercanjem” uz njih žele osvojiti svoje mjesto na sceni. Dok se ministar poziva na sve udruge, on stvara u javnosti privid: dio seljaka se s Vladom slaže, a samo se jedna udruga, eto, ne slaže.
Htjeli smo nezadovoljstvo seljaka izreći na autentični način, za razliku od onih koji bi unedogled razgovarali i pregovarali. Želimo ubrzati proces: ako idemo na razgovore, želimo da se dogovoreno poštuje, pa onda idemo dalje. Sada nam se opet pokušava nametnuti da razgovaramo o starom sporazumu. No, o njemu nemamo što razgovarati jer nije proveden dogovorenom dinamikom. Sad je to gotovo, trebamo se baviti drugim stvarima, zaštitom domaće proizvodnje, sjetvom. Ovako će nam se pred žetvu dogodine dogoditi isto: imat ćemo nezadovoljnog seljaka na cesti, koji će se buniti, kojem nisu isplaćeni poticaji, a nitko mu neće kupiti pšenicu ili je neće platiti.
* Kako teče jesenska sjetva?
- Ne ide tempom kojim bi trebala: sjetva bi morala biti gotova do Svih svetih, a procjenjujemo da je obavljeno 50-60 posto sjetve. Na tržištu je nestalo sjemenske pšenice... Sve u svemu, seljaku nije osigurana ekonomska opravdanost tog posla. Čak i ako sve napravi, uspije prodati robu i naplatiti je, po ovoj cijeni i pod ovim uvjetima može biti sretan ako ne bude na gubitku. Grijeh ove države je da seljaka tjera na proizvodnju koja mu ne osigurava dobit. Svi znaju da nema profitabilnosti, ali se mora proizvoditi. U sjetvu se trebalo ići zaštitnom cijenom pšenice od jedne kune, PDV na repromaterijal trebalo je svesti na najviše deset posto, a pogonsko gorivo nabavljati po proizvođačkoj cijeni. Što još reći nego da poticaje zovemo “spoticaji”, jer im se repovi vuku još od prošle godine, dok je ove cijela procedura još kompliciranija.
MANJAK DOBRE VOLJE
* Najavljeno je da Hrvatski seljački savez neće prestati s akcijama dok Vlada ne ispuni obaveze i ne prihvati razgovor o katastrofi u poljoprivredi. Koji su vaši sljedeći potezi?
- Mi ne prestajemo s aktivnostima. Osnivamo podružnice i ogranke Hrvatskoga seljačkog saveza. U sklopu 4. koraka prosvjeda, naša povjerenstva po županijama prikupljaju podatke o neplaćanju pojedinih firmi, radimo inventuru koje firme nisu isplatile otkupljene proizvode. Gdje ima problema, Savez šalje izaslanstvo da ih pokuša riješiti, a zatim, ako treba, organizira blokade. Vjerujem da će Vlada nastaviti s razgovorima, odnosno da nam ide u prilog predizborno vrijeme.
* Što mora poduzeti onaj tko dođe na vlast nakon izbora?
- Ako dođe nova vlast, ona neće moći odmah riješiti probleme. Pozitivan pomak bio bi i dobra volja koju ne vidim sada, kad vlast seljaku prilazi s arogancijom i srditošću. Novi ministar trebao bi napraviti plan, odrediti koje količine proizvoda su nam potrebne, gdje ćemo ih i pod kojim uvjetima proizvoditi, koliki će biti PDV. Na kraju, treba shvatiti da seljačko pitanje nije socijalni problem, jer ako se tako gleda na njega, država nikad neće imati dosta novca, niti će ikad biti razvoja.
Iva Karabaić
|
||||
