• Gospodine Tomčiću, nedavno je Luka Trconić izrazio svoje nezadovoljstvo odnosom nekih medija prema HSS-u. Što je razlog tomu?
– HSS već čitav niz godina upozorava i nemilosrdno o tome govori da je kao stranka zapostavljen u čitavom nizu medija. Nemamo nikakvih dvojbi oko toga na koji se način stvara javno mišljenje. Znamo da onih koji su prisutni u medijima, bez obzira radi li se o tiskanima ili televiziji, ima i u političkoj javnosti, a onih koji nisu prisutni nema. Na taj način se vrlo često, perfidno, određene političke snage guraju na margine, a druge, pak, uzdižu u orbitu i stvara se dojam o njihovoj sveopćoj prisutnosti. Jedna smo od rijetkih stranki koja nema svoj medij, bilo da se radi o elektronskim ili tiskanim medijima. Tvrdo poštujući univerzalne vrijednosti slobode medija, nećemo nikad pokušati imati nekog od novinara vezanog za sebe ili bilo koji medij. Ali znamo kako se to radi. Znamo da postoji čitav niz mogućnosti da se ljudi za sebe vežu ili ideološki ili materijalno. Mi to ne radimo, niti ćemo raditi, a oni koji to rade neka im bude na čast.
Ali nije samo HSS kao stranka zapostavljen. Isto se događa i s članovima HSS-a koji obnašaju državne dužnosti. Tako se sve češće događa da pojedini vrlo značajni događaji budu prešućeni. Ne znam na koji način, primjerice, Jutarnji list može objasniti činjenicu da predsjednik Hrvatskog državnog sabora, koji sam igrom slučaja ja, bude u dvodnevnom posjetu Bundestagu, dakle, parlamentu jedne europske zemlje koja je sasvim sigurno gotovo najznačajniji partner Hrvatske, i da o tome u tom dnevnom listu ne bude ni jedno jedino slovo. To je za mene vrlo indikativno. Indikativno mi je, recimo, da Večernji list o govoru lorda Russela Johnstona u Hrvatskom državnom saboru izvijesti u nekoliko crtica. Dakle, očito je da se radi o selekciji vijesti i o selekciji osoba i očito se na taj način želi utjecati na formiranje javnog mišljenja. To za mene nije sloboda medija. Sloboda medija je za mene u okvirima etike struke, pravovremenog i istinitog informiranja javnosti o svemu što se događa. Komentari su nešto drugo. Tu novinari imaju potpuno otvorene ruke da temeljem svojih spoznaja komentiraju određene političke događaje.
 

• Spomenuli ste Jutarnji i Večernji, a HTV niste. Znači li to da ste s HTV-om zadovoljni?
– Ne, to ne znači da sam zadovoljan. Moram reći da je HTV napravio jedan određeni napredak nakon što je došlo do određenih kadrovskih promjena na televiziji. Međutim, isto tako sam vrlo često i u direktnim kontaktima, ali i javno govorio o tome da se HTV još uvijek nije snašao. Da još uvijek imaju stranke i pojedince koji dobivaju značajniji prostor neproporcionalno vrijednosti nekog događaja. Nije moje da ocjenjujem što je za novinara ili za kuću vrijednost događaja, ali smatram da određene međunarodne aktivnosti hrvatskih dužnosnika moraju na neki način biti ravnomjerno popraćene. Evidentno je da i tiskani i elektronski mediji, a posebno televizija i ovdje imaju vrlo jasnu selekciju. Ponovno naglašavam, igra je slučaja da sam ja predsjednik Hrvatskog državnog sabora. Ne mislim da televizija prema meni ima neki posebni rigorozan stav. Ali ima očito zapostavljajući stav prema Hrvatskom državnom saboru.
• Zapostavljajući?
– Da, zapostavljajući. Očito da je u glavama novinara i urednika s televizije centar političkih događanja u državi Vlada. Mislim da to naprosto nije dobro. To je posljedica i određenih starih navika i očito da i današnja televizija ima, rekao bih, otklon prema ravnoteži praćenja tih događaja. Dakako i televizija mora mijenjati svoje navike ako smo već deklarirali da zakonodavna vlast, dakle, Sabor bude središte političkih događanja. Možda će to biti zornije onog trenutka kada provedemo ustavne promjene i kada bude posve jasno da je Hrvatski državni sabor središnje mjesto političkih događanja, gdje se donose strategije i određuje zakonodavstvo, a da je Vlada samo izvršno tijelo koje odgovara parlamentu. Jasna mi je i činjenica da mediji ponekad traže određene atraktivnosti. Razumijem da ponekad nije atraktivno ono što se događa u Hrvatskom državnom saboru. Neki potezi Vlade pragmatične naravi vjerojatno imaju veću medijsku zanimljivost. Moramo se, međutim, svi toga odviknuti. Zato sam jasno rekao gospodinu Mirku Galiću da nije još napravio ono što treba napraviti. To je moje pravo kao predsjednika Sabora da komentiram, a njegovo je da skupa sa svojim suradnicima uzme u obzir ono što čuje ili ne uzme. Ali, dakako, da mora voditi računa da će ga Hrvatski državni sabor ocjenjivati kao i sveukupna hrvatska javnost. Mislim da nema više potrebe da bilo koji medij prema bilo kojoj stranci ili tijelu izvršne, zakonodavne ili neke treće vlasti, ili prema bilo kom pojedincu bude više ili manje blagonaklon. Kad eliminiramo te elemente, tog trenutka ćemo moći reći da imamo dobru televiziju, dobre novine i dobre druge elektronske medije.
• Kako komentirate Budišinu izjavu da HTV favorizira najjaču stranku iz vladajuće koalicije?
– Pažljivo sam pročitao vijesti koje su to objavile ali sam pažljivo iščitao i njegove reakcije. Vrlo sam sklon povjerovati njegovom objašnjenju, više nego u interpretaciju vijesti. Mislim da je Dražen Budiša želio upozoriti na nedovoljno snažno započet proces transformacije televizije i da nije želio komparirati sebe i Ivicu Račana, odnosno svoju stranku i SDP, nego da je naprosto govorio o, kako je rekao, osrednjosti Hrvatske televizije. Mislim da njegovu izjavu ne treba na bilo koji drugi način interpretirati nego kao želju da i televizija shvati da je podložna kritikama i da ćemo je kritizirati ako držimo da imamo mogućnost, pravo ali i razloge za kritiku.
• Je li istina da je na Ivana Lončara stavljen veto?
– Ne, bar koliko ja znam. Tijekom razgovora koji su se vodili u mojoj prisutnosti, što ne isključuje da su se možda i negdje drugdje još neki dodatni vodili, nije bilo nikakvog veta na Lončara. Meni je uistinu žao s obzirom da Lončara cijenim kao izuzetno kvalitetnog, otvorenog i dobrog novinara, kreativnog koji nema previše dlaka na jeziku, koji zna kamerom i mikrofonom pogoditi u srž problema. Posebno je to dobro činio svojevremeno u okviru svoje emisije Plodovi zemlje. Žao mi je da takav čovjek nije dobio mjesto u prvoj ekipi na Hrvatskoj televiziji. No, nije rečeno da je neće ni dobiti. Pretpostavljam da ćemo izmjenama zakona o HRT-u uspostaviti i neke nove običaje i pravila imenovanja i direktora i uprave ali i glavnih urednika. Ako će biti temeljni kriterij novinarska vrijednost i program kojeg će taj novinar na određenoj poziciji na HTV-u provoditi, onda sam siguran da će Ivo Lončar dobiti svoje mjesto. Ako će biti suprotno onda ću početi sumnjati da se radi o bojkotu Ive Lončara.
• Znači li to da se nakon usvajanja izmjena Zakona o HRT-u može očekivati i kadrovsko »osvježenje« u vodstvu HRT-a?
– Ne da je moguće nego mislim da je poželjno i nužno i vjerujem da će do toga doći. Iz prostog razloga što će Zakon sasvim sigurno predvidjeti i neke nove modele imenovanja ili biranja pojedinih ljudi na određene pozicije, a dobra je demokratska praksa da se nakon donošenja novog zakona ta pravila počnu odmah primjenjivati. Praktički očekujem raspisivanje natječaja ili nekog drugog modela ovisno kako će to zakon definirati, i za izbor glavnog direktora (sada je to Mirko Galić, op. a.), i za izbor uprave i za izbor određenog uredničkog tima. To je za mene temeljna pretpostavka realizacije novog zakona o HRT-u.
• Kada se očekuje usvajanje tog zakona?
– Imali smo ambicija da to donesemo prije ljeta, međutim, s obzirom da smo o spomenutom zakonu proveli samo opću raspravu nisam siguran da prije kraja ljeta možemo imati provedeno prvo i drugo čitanje. Možda ćemo naći neki model da završimo tu priču do ljetnih praznika na izvanrednoj sjednici Sabora koja će sasvim sigurno potrajati cijeli sedmi mjesec.
• Hoće li HSS nakon usvajanja Zakona i raspisivanja natječaja podržati eventualni reizbor Mirka Galića za glavnog urednika HRT-a?
– O tome ćemo govoriti kada bude aktualno!
• Nakon Zagreba održano je nekoliko lokalnih izbora. Kakvi su rezultati sa stajališta HSS-a?
– Evidentno je da je HSS doživio svojevrsni fijasko na izborima u Zagrebu. Vlastite greške smo priznali, a od birača i od javnosti smo dobili »batine« koje smo zaslužili. Međutim, vrlo brzo smo našli model izlaska iz takve jedne krize, brzo smo pojačali intenzitet vlastitog rada u svim dijelovima Hrvatske posebno u onim općinama koje su u zadnja dva mjeseca imale izvanredne lokalne izbore. Evidentno je da smo u Velikoj Gorici, Otočcu, Ivanić Gradu, Vrbovcu, Samoboru, Novoj Gradiški, Murteru, Gornjoj Rijeci, usuđujem se reći postigli izvanredne rezultate. U ovih osam jedinica lokalne samouprave birano je 186 vijećnika od čega je HSS osvojio 49. Prva stranka do HSS-a je HDZ s 35 vijećnika, druga SDP sa 32, itd. Dakle, očito je da je HSS najjača stranka u ovim sredinama. Nigdje tu vijest niste mogli iščitati, nigdje to na ovako korektan način niste mogli uočiti. Ni na televiziji, ni u drugim elektronskim medijima, ni u bilo kojem drugom tiskanom mediju. Uvijek se govori o, recimo, fantastičnom uspjehu DC-a u Samoboru, a ne želi se govoriti o ukupnim rezultatima u tih devet jedinica lokalne samouprave. Povezujem to sa Zagrebom. Ako smo bili spremni priznati svoju grešku i primiti kritike u vezi s Zagrebom, ne vidim nikakvog razloga da ti isti mediji koji su nas spremni šibati, s pravom, radi loših rezultata, nisu u stanju priznati HSS-u da je postigao izvanredno dobar rezultat. Dakako, sada se može analizirati je li HSS možda jači u manjim sredinama ili ruralnim područjima, nego u velikim gradovima. Neka se svi bave tim analizama, ali ja govorim isključivo o činjenicama koje su bile prešućene.

Koalicija s HDZ-om?

• Koalicije na tim lokalnim razinama stvarat će se po modelu s državne razine ili ćete dopustiti i samostalnost ograncima u izboru partnera?
– HSS tu ima posve jasne stavove. Naše generalno političko opredjeljenje je da se gdje je god to moguće poštuje koalicijska praksa i model koji imamo na državnoj razini. Međutim, pravila našeg funkcioniranja su takva da se središnjica HSS-a ima pravo miješati u prvu nižu razinu, a to su županijske skupštine. Ingerenciju, pak, nad istim tim postupkom u općinama i gradovima imaju isključivo županijske organizacije HSS-a. Čim je razina niža HSS tu ima, rekao bih, labavije političke stavove i maksimalno pokušavamo omogućiti našim ljudima na terenu, u određenoj općini ili gradu, da uspostave one koalicijske odnose za koje oni procjenjuju da su najdjelotvorniji i za stranku ali i za tu lokalnu sredinu. Hoće li se dogoditi negdje u ovim sredinama gdje su nedavno održani izbori odstupanje od generalnog koalicijskog stava, uistinu ovog momenta niti imam informacija niti se želim za to propitivati. Želim da to bude isključivo i posao i odgovornost naših nadležnih županijskih organizacija i tih jedinica lokalne samouprave.
• Iz središnjice HSS-a neće dakle dolaziti naputci za zabranu koaliranja s nekim strankama na lokalnoj razini, i u slučajevima poput Otočca gdje se špekulira o mogućoj koaliciji HSS-a i s HDZ-om?
– Apsolutno ne.
• Kako je Vaše stajalište o objavljivanju stenograma?
– Prvo ću iznijeti svoj osobni stav koji nema nikakve veze ni s kućom u kojoj sjedim ni sa strankom kojoj sam predsjednik. Mislim da je loša praksa objavljivanja stenograma iz vrlo jednostavnog razloga što oni potpuno nepotrebno uzvitlavaju strasti u javnosti. To objavljivanje me podsjeća na onu poslovicu narodu dati »kruha i igara« pa neka se zabavlja. S druge strane, objavljivanje stenograma vrlo grubo onemogućava onim državnim tijelima koja su za to zadužena, da vode jednu suptilniju istragu. Svako objavljivanje stvara zapravo jedan potpuno nepotrebni pritisak na ta tijela, i na MUP, i na Financijsku policiju, koje onda rade pod potpuno neprirodnim uvjetima. Zato se protivim tome.
• Treba li zakonski regulirati objavljivanja stenograma?
– S obzirom da u javnosti pa i među državnim dužnosnicima postoji izuzetno naglašena različitost po tom pitanju, mislim da bi bilo dobro zakonski regulirati objavljivanje stenograma, pa onako kako Hrvatski državni sabor donese, nadglasavanjem ili konsenzusom, tako ćemo se morati svi ponašati.
• Što bi se dogodilo kada bi se u javnosti pojavio stenogram Vašeg ili, primjerice, Budišinog ili Račanovog razgovora s pokojnim predsjednikom?
– Ništa ne bi bilo. Govorim u svoje ime, čovjek sam koji uvijek, privatno ili službeno, o istoj temi govorim uvijek na isti način. Nemam baš nikakvog straha da bi se u tim stenogramima moglo naći nešto što bi na mene moglo baciti nekakvu drukčiju sliku. Prema tome, ako netko ima potrebu da ih objavi i ako ti stenogrami postoje, nemam ništa protiv.
• Svojevremena opaska iz Ureda predsjednika, kako ti stenogrami neće ići u javnost da se ne bi vidjelo tko se »ulizivao« predsjedniku Franji Tuđmanu, je bespredmetna?
– Što se mene tiče je bespredmetna. Moj predzadnji razgovor s predsjednikom Tuđmanom završio je na jedan relativno grub način. Neću reći da sam istjeran iz Ureda, ali gotovo da je bilo tako.
• Vaše mišljenje o dodjeljivanju trga Franji Tuđmanu u Splitu?
– Imenovanje jednog trga u Splitu imenom Franje Tuđmana u svakom slučaju je, najblaže rečeno, preuranjeno. Ovoj Hrvatskoj danas treba mira, čim više skladnosti između različitih političkih opcija, iznalaženja modela izlaska iz katastrofalne gospodarske situacije, repozicioniranja Hrvatske u međunarodnim okvirima, i rasprave poput imenovanja ulica i trgova ovog momenta su potpuno neproduktivne za ovu sadašnju hrvatsku situaciju. Na koncu, povijesno gledano, za ovakvo valoriziranje nečije uloge je ipak potrebna nešto veća vremenska distanca. Zato mislim da je naprosto preuranjena odluka koja je donešena o imenovanju jednog trga imenom dr. Franje Tuđmana.
• Desni radikalizam. Treba li i na koji način zakonom zabraniti uporabu simbola tog radikalizma?
– Po naravi svoje političke filozofije protivim se svim totalitarizmima i svim radikalizmima. I lijevim, i desnim. I fašističkim, i neofašističkim, i komunističkim, i boljševičkim. Dakle, svi radikalizmi su opasna pojava za jedno društvo koje pretendira da uistinu bude demokratsko, i da se okrene svojoj budućnosti jer, rasprave o prošlosti, to sam nekoliko puta naglašavao, nisu dobar suputnik u hrvatsku budućnost. Ako svi skupa želimo dobro ovoj državi i ovom narodu, moramo naći model kako ćemo izbjeći rasprave o svojim povijesnim opterećenjima, a mi Hrvati imamo ih i previše, i okrenuti se projektima budućnosti kako bi naš narod počeo kvalitetnije i bolje živjeti i biti čim više uvažavan u demokratskim i gospodarski uspješnim zemljama. Radikalizmi i totalitarizmi bilo koje vrste naprosto nisu dobri suputnici za takav model funkcioniranja Hrvatske.
• Iz lijevih krugova bi Vas optužili da stalno pravite balans koji po njima ne postoji. Oni tvrde da postoji opasnost od desnog radikalizma, dok od lijevog, na kojeg ukazuje i Stanko Lasić, baš i ne?
– Neka me optužuju. Spreman sam sve te optužbe ponijeti na svojim leđima. Svjestan sam činjenice da postoje određeni elementi desnih radikalizama koji su nešto ekspliciraniji ovog momenta nego lijevi, ali isto tako sam uvjeren, i to znam prepoznati kroz određene pojmove koji se ponovno lansiraju, kroz određena imena, kroz određene rasprave o prošlosti, da postoje i lijevi radikalizmi. Po naravi svoje političke filozofije, ponavljam, uvijek sam se protivio i jednim i drugim radikalizmima, i ne pravim nikakvu razliku i svjestan sam da su opasni i jedni i drugi za normalan razvoj društva. Oni koji me žele kritizirati neka to čine, ali ja kao čovjek koji se nalazi na ovoj funkciji predsjednika Hrvatskog državnog sabora moram o toj temi otvoreno govoriti i tu nema mjesta nikakvim kalkulacijama.
• Digla se velika bura oko objavljivanja imena tzv. lažnih invalida čija je imena ministar Pančić pročitao na televiziji?
– Mislim da je Komisija za utvrđivanje nepravilnosti oko stjecanja i stupnja invaliditeta, radila krajnje savjesno, ali mislim da su rezultati tih istražnih postupaka na jedan vrlo grub način prezentirani. Mislim da bi bilo mudrije da su sačekali još jedno izvjesno vrijeme, da su se kompletirale sve kockice u tom vrlo osjetljivom mozaiku. Danas je vrlo opasna stvar neopravdano optuživati bilo kojeg branitelja da je kriminalac. To može stvoriti vrlo negativno raspoloženje među onim ljudima koji su stvarali ovu državu i koji su najviše doprinijeli da ona nastane. Isto tako sam siguran da se jednim suptilnim pristupom tom problemu s otkrivanjem onih koji su stvarno zloporabili i Domovinski rat i svoju poziciju u Domovinskom ratu, može puno više postići u sankcioniranju nepravilnosti. Tu nikakvih dvojbi nemam. Žao mi je ako je bilo tko osobno povrijeđen, ali vjerujem da će i Pančić i njegova ekipa naći model da saniraju one greške koje su eventualno učinili.
• Dosta se špekulira u medijima da bi se šestorka mogla smanjiti na četvorku, trojku, itd? Kakvo je Vaše stajalište o tome?
– Hvala Bogu, ne primjećujem da se moje ime ili ime naše stranke vezuje uz te kombinacije, osim u onom dijelu da bi HSS eventualno ostao u tom užem krugu. Mislim da ni jedna moja izjava, ni jedan moj postupak nije dao razlog za takve špekulacije. Evidentno je da su neke bube ušle pojedincima u uho, da stvaraju nesnosnu buku i da očito pojedinci zbog te buke daju i neoprezne izjave koje nisu dobar model daljnjeg razvijanja suradnje unutar šestorice. Temeljem svog političkog uvjerenja i temeljem svog stava o perspektivnosti šestorke, usuđujem se reći da je to jedna ciklična pojava koja se pojavila u momentu nekakve nepotrebne nervoze, a možda i nemoći da neke stvari u ovoj državi puno brže rješavamo nego što smo htjeli. Osobno držim da su šestorica stabilna koalicija, da je stabilna i u parlamentu, ali što nužno ne podrazumijeva da ne može doći i do određenih promjena u sastavu Vlade. I to onih ljudi koji bez obzira na stranačku pripadnost ne ispunjavaju svoje funkcije. No, to nije moja stvar nego premijera Račana da uoči i da eventualno predloži neke promjene. Primjećuju se povremeno i pojedinačni nastupi zastupnika iz pojedinih stranaka koji odudaraju od zajedničke politike šestorice. Svi oni koji tako nastupaju prije svega imaju pravo tako nastupati ako je to u skladu s uvjerenjem. Ali to njihovo pravo podrazmijeva i odgovornost za zajedništvo unutar šestorice. Držim da je to jedna prolazna nevera i da zapravo bitnih promjena u šestorici neće biti.
• Za kraj jedno hipotetsko pitanje koje je vezano uz kritike lijevih krugova na HSLS. Dakle, hipotetski gledano, kada bi HSLS ispao iz Vlade, bi li HSS ostao u takvoj Vladi?
– To je uistinu nezahvalno pitanje, jer ono može stvoriti neku novu zabunu u javnosti, ali ću odgovoriti. HSS je ušao u koalicijski odnos s preostalih pet stranaka na vrlo jasnom programu. Predizbornom, na zajedničkoj Deklaraciji ali i na zajednički potpisanom koalicijskom ugovoru. Dok god smo u okviru tog koalicijskog ugovora, dok god šestorica na temelju toga funkcioniraju, HSS nema baš nikakvog razloga da razmišlja o izlasku iz Vlade. Dakako, ako bi došlo do grubog kršenja naše koalicije, HSS ne bi imao nikakvih kompleksa da u tom slučaju objavi svoj izlazak iz Vlade. Tako dugo dok smo u tim okvirima, nema razloga o tome razmišljati.

Marko Barišić