• Gospodine Graniću, najavljena je velika smjena veleposlanika. Kao bivši ministar vanjskih poslova kako to komentirate, kao i cijelu atmosferu koja je oko toga stvorena?
- Smjene veleposlanika su uobičajene i dio su života diplomacije. Treba ih gledati kao jedan pozitivni kontinuitet u smislu izgrađivanja i stvaranja što bolje diplomacije. Od prošlog ljeta zbog bolesti predsjednika Tuđmana nije bilo promjena veleposlanika, ili ih je bilo minimalno, tako da je upravo zbog toga jednom broju veleposlanika istekao mandat. Kako su nakon toga došli izbori, a nova vlast dosada nije mijenjala veleposlanike, ta godina dana je logično povećala broj onih veleposlanika kojima istječe mandat. Sada moram nešto otkriti. Još u ljeto prošle godine u dogovoru s Predsjednikom napravio sam prijedlog o rotaciji ili povratku u MVP za 15 veleposlanika. Taj prijedlog nije proveden zbog Predsjednikove bolesti.
U Europi je prosjek da u diplomaciji bude sedamdeset do osamdeset posto karijernih veleposlanika u odnosu na dvadeset do trideset posto političkih. U tranzicijskim zemljama je taj odnos nešto malo više u korist političkih, a samo rijetke zemlje kao Velika Britanija ili Turska imaju isključivo profesionalnu, dakle, karijernu diplomaciju. Većina zemalja ima dobnu granicu nakon koje se ide u mirovinu, a to je obično sedamdeset godina, ali dobar dio zemalja koristi profesionalne diplomate ako im je to od interesa bez obzira na godine. Mi smo imali neke od najboljih veleposlanika i u toj dobi. Primjerice, Vraniczany, Rudolf, Škrabalo... Međutim, ako MVP uvede princip da će se čvrsto držati dobne granice, onda se tome nema što prigovoriti.
| Unutar koalicije postoje ne fiktivni nego stvarni sukobi. Na jesen će doći do potresa u šestorci, ali Vlada mora izdržati barem do lokalnih izbora koji će promijeniti političku scenu i tek tada će doći do pravih iskušenja za opstanak ove Vlade, kaže predsjednik Demokratskog centra Mate Granić |
Zatim, postoje veleposlanici kojima je mandat prošao iz objektivnih razloga jer zadnjih godinu dana nije bilo promjena osim vrlo rijetkih. Čini mi se da je samo za Iblera potpisao akademik Pavletić, a to je nešto što je s predsjednikom Tuđmanom bilo dogovoreno. Treća kategorija su veleposlanici postavljeni primarno po političkoj osnovi, što je legitimno i što je isto tako dio demokratske prakse. Ti ljudi dijele sudbinu ministra, zamjenika ministra.
Dakle, s promjenom vlasti i oni odlaze. Tako je, primjerice, Melady, američki veleposlanik pri Svetoj Stolici, uvijek bio veleposlanik kad su republikanci bili na vlasti, a nikad za razdoblja demokrata. I to je dio demokracije.
Što se tiče sadašnje smjene hrvatskih veleposlanika, najvažnija stvar će biti ne hoće li biti 35 promjena, nego koji ljudi će doći te što će biti s veleposlanicima koji bi po određenim standardima trebali ostati u hrvatskoj diplomaciji. Svoju ocjenu promjena moći ću dati ne kada vidim tko se povlači, takvih će biti i iz objektivnih razloga, nego kada vidim listu ljudi koji će doći i što će biti s onima koji bi prema svojim sposobnostima trebali nastaviti karijeru u diplomaciji. Prema našem zakonu o vanjskim poslovima, mandat veleposlanicima traje tri godine. Na prijedlog ministra Predsjednik mandat može produžiti i na četiri. A preko četiri godine može predsjednik Republike i sam odlučiti, kao što može i na prijedlog ministra, a temeljem određenih pretpostavki, i skratiti veleposlanički mandat.
• Što mislite o prijedlogu da se na hrvatskom teritoriju grade releji s kojih bi međunarodna zajednica emitirala program za demokratizaciju SR Jugoslavije? Vaš nasljednik je podržao takvu ideju?
- Republika Hrvatska je u ključnom trenutku pomogla NATO-u. Bila je pravi saveznik. Dala je zračni prostor, sva humanitarna pomoć u Crnu Goru išla je preko juga Hrvatske, razmjenjivala je važne informacije, dala je političku potporu toj akciji, bila je aktivna u Paktu o stabilnosti, sudjelovala je na svim sastancima zemalja »prve linije« (susjeda SR Jugoslavije) i od svih tih zemalja bila je najpouzdaniji saveznik. To su činjenice. S druge strane, potpora procesima demokratizacije i ukupnog jačanja stabilnosti područja je pozitivna. Međutim, sve države »prve linije«, dakle, Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Makedonija, Albanija i BiH imaju krajnji oprez prema takvim idejama jer je Jugoslavija njihov susjed, bez obzira što svi imaju podjednako mišljenje o Miloševiću. Uobičajena je praksa da se i u mirovne snage ne stavljaju pripadnici susjednih zemalja. Drugim riječima, jesmo za potporu demokratskim snagama. Međutim, oko ovako važnih stvari kao što je iznajmljivanje releja trebao bi biti konsenzus svih političkih stranaka.
• Podržali biste to ili ne?
- Bio bih za potporu jačanju demokratskih snaga u Srbiji, ali bih u slučaju releja tražio konsenzus.
• U svojim zadnjim komentarima izrazili ste i neke sumnje u vezi sa sastankom zemalja EU i »zapadnog Balkana« u Zagrebu?
- Kazao sam da je prije prihvaćanja ideje o sastanku Europske unije sa zemljama »zapadnog Balkana« trebalo dogovoriti i neke parametre oko tema, ciljeva i sudionika tog sastanka u Zagrebu. Znači, nisam protiv sastanka. Ja sam za sastanak i smatram da on jača i dinamizira vanjskopolitičku aktivnost Hrvatske. Ali, ako se sastanak prihvati prije nego što se znaju parametri, onda ste automatski u nepovoljnijoj poziciji. Tako sada ne znamo još točno tko će biti prisutan. Zna se da će biti Hrvatska, BiH, Makedonija, Albanija, vjerojatno Crna Gora i, kako se naziva, srpska oporba. Ne zna se tko će biti od zemalja u regiji. Nadalje, kaže se da će biti prisutni predstavnici svih zemalja EU. Ali, nitko nije rekao hoće li biti šefovi država ili predsjednici vlada. Ni sada hrvatska Vlada ne zna tko će sve biti prisutan. Ministar Picula dao je vrlo korektan intervju »Nacionalu« i obrazložio koji će biti ciljevi tog sastanka. Dobro je što je spomenuo sukcesiju. Ja bih je postavio još ultimativnije. Bez sukcesije taj sastanak nema pravog smisla. Isto tako, taj sastanak bi trebao čvrsto odlučiti da će pristup svih zemalja prema Europskoj uniji biti individualan. Naravno, nema strahova od nove Jugoslavije. To su budalaštine. Nema strahova od nekih zavjera protiv Hrvatske. Ali, mehanizmi rješavanja stabilnosti ovog prostora ne moraju uvijek biti sukladni interesima Hrvatske.
Interes Hrvatske je da što brže kao srednjoeuropska i mediteranska zemlja ide prema EU. Ali, da ima i odgovornost za događanja u regiji, to je jasno jer bez mira u susjedstvu nema pravog mira ni u vlastitoj zemlji. Sada se održavaju sastanci s predstavnicima Francuske koja predsjedava EU-om i koja hoće postići određeni vanjskopolitički uspjeh. Da se pregovaralo prije prihvaćanja te ideje, daleko više bi se moglo postići onih ciljeva koje Hrvatska želi. Vladajuća koalicija i predsjednik Republike imaju najveću odgovornost u vezi s tim, ali je jako važno dobiti potporu i konsenzus svih hrvatskih političkih snaga. Europske integracije, položaj i mjesto Hrvatske te regionalna stabilnost moraju biti stvar konsenzusa. Ovom sastanku treba dati snažnu europsku, a ne balkansku dimenziju.
• Jeste li za carinsku uniju zemalja bivše Jugoslavije bez Slovenije a s Albanijom?
- Apsolutno ne. Smatram da bi svaka carinska unija asocirala na jednu bivšu asocijaciju i osobno sam čvrsto protiv toga. Mislim da takve ideje Vlada treba energično odbaciti. Udruživanje treba biti jedino unutar EU.
• Treba li Glavni stožer biti pod Ministarstvom obrane?
- Demokratski centar i ja osobno zalagat ćemo se da se koriste iskustva članica NATO-a koje su sve demokratske zemlje. Budući da težimo NATO-u, želimo biti demokratska država, dobro bi bilo i kod nas primijeniti taj ustroj. Što se tiče depolitizacije, civilne kontrole i parlamentarnog nadzora nad vojskom, o tome nema dvojbe. S obzirom na moguće nejasnoće pa i različite koncepte kod nekih zemalja, bilo bi najkorisnije da se Hrvatska najdirektnije konzultira s NATO-om. Mi smo zato da predsjednik Republike bude zapovjednik u ratu i miru, ali što se tiče uloge Ministarstva obrane, držimo da treba konzultirati NATO i primijeniti ono što je na snazi u većini NATO zemalja.
• U vezi s preustrojem MORH-a je i dvojba treba li Hrvatska vojska ostati u Kninu?
- Mislim da je iz geostrateških razloga dobro da Hrvatska vojska bude u Kninu. Iako će to biti manje važno ako Hrvatska postane članicom NATO-a, a taj vojni savez je i u BiH. Međutim, po mom sudu, Knin je tako geostrateški položen da je u svakom slučaju prisustvo vojske iz tih razloga, vrlo značajno.
• Glasovanje Hrvata iz BiH na izborima u Hrvatskoj?
- Prema Daytonskom sporazumu to pitanje treba riješiti do iduće godine bilateralnim sporazumom o dvojnom državljanstvu.
• A dvojno državljanstvo?
- Dvojno državljanstvo će biti ukinuto u ovom obliku. Realno je da Hrvati iz BiH, koji su suveren i konstitutivan narod, neće moći imati pravo glasovanja na hrvatskim izborima. Što se tiče dijaspore, mi smo za glasovanje po nefiksnoj kvoti i po sadašnjem modelu. Mislimo da je to dobar model u smislu da je u okviru standarda onih zemalja koje imaju svoju dijasporu.
• Hoćete li primiti Zlatka Canjugu u stranku ako ga Časni sud HDZ-a, kako se najavljuje, izbaci iz stranke?
- Gospodin Canjuga je kazao da će se, u slučaju da ga izbace, ponovno upisati u HDZ. Prema tome, sasvim je sigurno da onda otpadaju i naše dileme.
• A neke druge zastupnike HDZ-a?
- Neke od zastupnika koji su sličnog političkog profila kao i mi, rado bismo vidjeli u DC-u. Ali, to mora biti njihova odluka.
• Pozicija DC-a u odnosu na vladajuću koaliciju? Biste li kao DC ušli u Vladu u slučaju izbijanja krize Vlade?
- Demokratski centar je oporbena stranka. Kada kažemo konstruktiva oporbena stranka, onda to znači da smatramo kako su problemi u državi veliki, da se država još izgrađuje i mi smo zainteresirani da se čim prije donesu neki zakoni vezani uz civilizacijske vrijednosti a poglavito zakoni vezani uz međunarodne institucije, Europsku uniju, itd. Nama u svakom slučaju odgovara oporbeni status do idućih lokalnih i županijskih izbora jer želimo ojačati profil i ustroj stranke po terenu. Smatramo da je odgovornost sadašnje koalicije koja je dobila povjerenje birača da koalicija izdrži barem do lokalnih izbora. To je njihova odgovornost prema biračima. Ali, s druge strane nam je jasno da je to najveća koalicija u Europi, i to u zemlji bez tradicije koaliranja. HDZ je imao većinu deset godina, a prije toga je bio jednopartijski sustav. Stoga su sukobi i napetosti koji se javljaju unutar koalicije za nas očekivani. Ti sukobi nisu fiktivni, oni su stvarni. Sve stranke se bore za svoj identitet. Gospodarska i socijalna situacija u jesen i zimu će odlučivati kolika će biti rekonstrukcija Vlade i koliki će biti stupanj napetosti.
Prema tome, u normalnim okolnostima nama ne odgovara ući u Vladu, ne odgovara nam mijenjati oporbeni status. Potpuno druga stvar je kada bi došlo do stvaranja izvanrednih situacija, Vlada nacionalnog spasa, i sl. Tada normalna pravila ne vrijede i u tom slučaju stranački interes mora biti strogo u funkciji općeg interesa. U jesen će, po mom sudu, biti potreba, ali će koalicija izdržati. Ali, vjerujem da će sljedeći lokalni i županijski izbori promijeniti političku scenu. Tek tada će biti prava iskušenja za ovu Vladu i opstanak ove Vlade.
• U kojem smislu će je promijeniti?
- Doći će do promjene odnosa snaga među strankama vladajuće koalicije. Stranke koje dobiju više, tražit će više, a one koje dobiju manje, nastojat će zadržati stečene pozicije, i tada će nastupiti napetosti.
• Hoće li, prema Vašim podacima, okosnica pobjednika opet biti među strankama šestorice?
- Ti izbori su za osam mjeseci, pa je još prerano govoriti, ali se politička scena mijenja. Definitivno se mijenja. SDP je još uvijek, prema svim istraživanjima, najjača stranka, ali mu isto tako snaga opada. HSLS je pao. Definitivno. HNS je porastao, ali je sada pitanje koji su dometi te stranke. HSS ima problem s identitetom u gradovima. LS ima veliko iskušenje a to je izborni sabor stranke, kada može doći do velikih potresa. IDS je ipak jaka lokalna stranka. Ključno pitanje je nova stranka DC koja, prema istraživanjima, sada vrijedi između 8 do 10 posto. Vjerujem da ćemo formiranjem stranke u cijeloj Hrvatskoj biti na razini od 10 do 12 posto a borit ćemo se za 15 posto na izborima. HDZ je bio pokret. Svi pokreti u Europi su stvoreni radi određenog cilja. U Poljskoj Solidarnost, u Mađarskoj Demokratski forum, u Bugarskoj Savez demokratskih snaga, DEMOS u Sloveniji, itd., i svaki od pokreta je nestao kada bi ostvario cilj. Hrvatska je imala specifikum da je do 1995. bila dijelom okupirana a zadnji strani vojnici su otišli u drugoj polovici 1998. Stoga je taj proces kod nas bio sporiji. Druga činjenica je bila karizmatska ličnost predsjednika Republike kao šefa države i stranke koja je ipak bitno utjecala da ne dođe do jačeg raslojavanja HDZ-a. Potpuno je jasno da HDZ doživljava sudbinu svih pokreta. To je povijesni proces. Stoga je stvoren DC koji je stranka umjerenog građanskog centra koji poštuje tradicionalne vrijednosti. Naša je želja da se HDZ transformira u ono što on želi. Međutim, još ima potresa u HDZ-u i sada je, prema istraživanjima, ta stranka na razini od 10 do 12 posto.
• Koje su stranke Vaši poželjni politički partneri?
- Na lokalnim izborima, lokalni DC-i će odlučivati o suradnji s drugim strankama. Sa svim demokratskim strankama na lokalnoj razini ići ćemo u koaliciju. Na nacionalnoj razini, poželjni koalicijski partneri su stranke centra.
• Koje?
- Kao stranka centra potpuno je jasno da možemo koalirati sa svim demokratskim strankama. Budući da ni s kim nikakve razgovore nismo vodili, u ovom trenutku to uopće nije za nas značajno pitanje. Mi želimo sada razvijati stranku. Ta pitanja će za nas postati aktualna tek u proljeće iduće godine.
• U razdoblju koje dolazi ne treba isključiti mogućnost da Vi i Vaš brat Goran budete kao pripadnici različitih stranaka članovi iste Vlade?
- To sada nije aktualno. HSLS je demokratska stranka koja teži biti strankom centra te je i takva kombinacija teoretski moguća, ali svakako ne u sadašnjem trenutku.
• Vjeronauk biste ostavili u školi ili biste ga mijenjali s religijskom kulturom?
- To sada ne treba mijenjati. Vjeronauk treba ostati u školi. Postoji sporazum s Vatikanom i ta četiri ugovora su jedan od temelja odnosa sa Svetom Stolicom. Većina građana Hrvatske bi to podržala i mislimo da to ne treba mijenjati. A što se tiče religijske kulture, mi nismo protiv toga, ali to može biti dodatno.
• Slučaj »Enron«. Američka termoelektrana i ruski plin. Kakvo je Vaše gledište?
- Ugovor s »Enronom«, kao i inače međunarodni ugovori koje je potpisala država, trebaju se poštovati. Bez obzira što će se u nekim ugovorima pokazati ili pronaći da su bili više ili manje pozitivni, više ili manje dobri. Ti ugovori se mogu mijenjati samo onako kako je predviđeno ugovorima. Legitiman je pokušaj da se izbore što povoljniji uvjeti, ali s druge strane, ugovori se trebaju poštivati jer o tome ovisi kredibilitet budućih ulaganja u Hrvatsku. Za ulaganja su najvažnija gospodarska i politička stabilnost, pravna država i poštivanje međunarodnih ugovora. Bio bih krajnje oprezan s mijenjanjem međunarodnih ugovora bez obzira o kojoj tvrtci i kojoj zemlji se radi.
• Kada ste zadnji put popili kavu sa Šeksom, Pašalićem ili Sanaderom?
- Sa Sanaderom i g. Škarom sam nedavno popio kavu kada je dogovoreno da HDZ plati troškove moje predsjedničke kampanje, te i da sam pripomognem u rješavanju spora između HDZ-a i agencije koja je vodila moju kampanju.
• Nema dalje?
- Nema. Drugih sastanaka nije bilo.
|
Vlada treba odgovarati samo parlamentu, a ne i Predsjedniku
• Na redu su ustavne promjene. Polemika se vodi treba li u preambuli Ustava stajati da je Hrvatska država građana ili, kao i dosada, da je ona nacionalna država hrvatskog naroda uz nabrajanje određenih nacionalnih manjina?
- Mislim da je sadašnja preambula dobra. Ona je postignuta konsenzusom i dobra je. Ustav je ozbiljna stvar i ne bi se smio mijenjati bez konsenzusa u ovom trenutku. Iako, naša stranka se zalaže da mi budemo što više građanska država s daljnjim razvijanjem mehanizama civilnog društva, ali što se tiče brzih promjena Ustava, ja sam konzervativan. Za bilo kakve promjene potreban je konsenzus, pa makar se i godinama pregovaralo o tome.
• Smanjivanje ovlasti Predsjednika, jačanje pozicije Vlade. Hoćete li to podržati?
- Mi se zalažemo za parlamentarnu demokraciju. Samo jedna stvar čvrsto definira što je to parlamentarna demokracija: kada Vlada odgovara isključivo i samo parlamentu, a ne predsjedniku Republike. To je ključno i to podržavamo. S druge strane, podržavamo jačanje uloge parlamenta i nadzor parlamenta nad obavještajnim službama i vojskom. Međutim, mi smo i protiv toga da Predsjednik postane »fikus«. Mi smo za to da Predsjednik ima svoje izvorne ovlasti unutar vanjskih poslova, obavještajne zajednice i vojske. Vidjet ćemo kakav će biti konačan prijedlog Vlade, tako da ovo načelno govorim. Vrlo je važno da se sve ove stvari potpuno jasno znaju. Naime, nitko ne može raditi izvan Ustava. U sadašnjoj situaciji, predsjednik Mesić ne koristi sve ovlasti koje ima, dok Vlada često prelazi određene okvire, jer su se tako dogovorili prije izbora. To može biti kratkotrajno, ali nije zdravo za dulje vrijeme. To stanje treba čim prije prevladati tako da svi djeluju u okvirima Ustava.
Američki Pakt o stabilnosti bolji od francuskog »zapadnog Balkana«
l Ima li istine u tvrdnjama da je sastanak EU - »zapadni Balkan« europska inicijativa koja baš i nije sukladna američkim regionalnim planovima za ovo područje?
- Rekao bih to malo drukčije. To je francuska inicijativa koju je prihvatila Europska unija. SAD u početku, koliko sam bio upoznat, nije bio uključen u tu inicijativu. SAD više podržava Pakt o stabilnosti i SECI kao sada jedan od mehanizama unutar tog Pakta. I ovaj okvir koji smo izborili unutar Pakta o stabilnosti je daleko bolji okvir nego ovaj što je unutar »zapadnog Balkana«. Potpuno je jasno da sada ministar Picula, hrvatska Vlada i predsjednik Mesić žele da se proširi krug zemalja sudionica, ali to ne nailazi na oduševljenje Francuske i nekih drugih zemalja EU-a. Ako, pak, dođe do proširenja sastanka, pitanje je tko će biti prisutan, jer nije svejedno hoće li se proširiti s rangom predsjednika, premijera, ministara vanjskih poslova ili pomoćnika ministara. Takva inicijativa ne znači obnovu Jugoslavije. Međutim, mehanizam rješavanja je očito takav da se ove zemlje čvrsto veže uz rješavanje problema u Jugoslaviji odnosno Srbiji.
• To je, po Vama, dobro ili nije?
- Po mom sudu, vezivanje za taj okvir nije dobro. Uopće nije dobro. Ako imamo okvir Pakta o stabilnosti, onda treba aktivno raditi unutar Pakta, gdje, doduše, ni između saveznika ne postoje jednake ocjene o njegovim dosadašnjim rezultatima.
• Nova parola bi mogla glasiti: Bolje Pakt nego »zapadni Balkan«?
- Bolje Pakt o stabilnosti u svakom slučaju bez obzira što ni on nije ispunio svoja očekivanja. Ali, on je dobar okvir za Hrvatsku. Što se tiče »zapadnog Balkana«, očito je da Hrvatskoj nije najpovoljniji okvir bivša Jugoslavija minus Slovenija a plus Albanija. Često se navodi da su »zapadni Balkan« zemlje koji su u procesu pridruživanja EU-u, a nisu još potpisale Sporazum. To je celofan. Pravi razlog je drukčiji. Želi se stabilnost Srbije, stabilnost područja, i to treba jasno reći. I naravno zajednička integracija tog područja u Europu. Hrvatska je u daleko najboljoj situaciji od svih ovih država. Mi se čvrsto moramo boriti za regionalnu stabilnost i surađivati sa svim susjedima. Naravno, sad je nemoguće s Miloševićem iz razumljivih razloga. Moramo imati aktivnu ulogu u suradnji jer smo najrazvijeniji, imamo najveće potencijale. Međutim, s druge strane, nama je u interesu da Hrvatska ne ovisi o tome kada će se postići stabilnost u Beogradu.
|
Marko Barišić |
