• U posljednjim javnim istupima zauzeli ste se za osnivanje vlade nacionalnog jedinstva. Zbog čega smatrate da je Hrvatskoj potrebna takva vlada?
– Postojeća je vlada je pokazala prilično nekompetentnosti i nesnalaženja. Očito je da među strankama šestorice, a time i u samoj Vladi, postoje velike razlike u razmišljanju, posebice ideološke. Ne postoji nikakva strategija razvoja, a vanjske politike uopće nema, osim ako pod vanjskom politikom ne smatramo ispunjavanje naredbi koje dolaze iz SAD-a. Kriza je sve izraženija. Problemi se guraju pod tepih, a svima je jasno da se tako ne može dugo izdržati. Dok se vodio Domovinski rat, strategija je bila jasna – obrana zemlje. Sada bi osnovni cilj trebao biti izlazak iz gospodarske krize, a šestorica predlažu stečajeve kao najbolji način za prevladavanje krize. Stoga držim da bi Hrvatska trebala napraviti isto ono što je napravila i Irska prije dvadesetak godina, kada su se okupili predstavnici svih parlamentarnih stranaka i dogovorili osnovne ciljeve strategije kojih su se svi pridržavali. Neka takva vlada traje godinu, ili samo pola godine, samo da zajednički odredimo prioritete koje će vlast ostvarivati, bez obzira na to koje će stranke odnijeti pobjedu na izborima.
• Koje bi stranke trebale činiti takvu vladu?
– Sve parlamentarne stranke, ovisno o kadrovima s kojima raspolažu. Najvažnije je da u nju uđu stručnjaci, bez obzira na njihovu stranačku opredijeljenost. Mogu biti i neovisni. Treba pobjeći od dosadašnjeg modela Vlade koju čine predsjednici stranaka. Postojeća koalicijska Vlada ne radi dobro, a zajedničkim određivanjem temeljnih ciljeva spriječili bi se mogući socijalni nemiri do kojih bi moglo doći na jesen.
• Bi li se time zanemarili rezultati posljednjih parlamentarnih izbora?
– Rezultati izbora 3. siječnja su bili takvi da nijedna stranka ne bi smjela imati prevlast. Međutim, SDP se ipak izborio za prvu poziciju. Prije devet godina osnovana je Vlada demokratskog jedinstva, a HDZ, tada većinska stranka, nije zbog toga ništa izgubio. Naprotiv, šestorica bi takvim potezom pokazala svu širinu.
• Sa sličnom inicijativom u ime DC-a nedavno je izašao Mate Granić. Mislite li da će šestorica prihvatiti vašu ideju?
– Takav ishod bi bilo nerealno očekivati, jer se šestorica ponašaju kao partijski komitet. Sve što se dopušta je samokritika, ali u određenim granicama. Najbolji primjer za to je politika prema Haaškom sudu. Čim netko kritički progovori o njoj, bez obzira na to što je rekao, odmah ga se proglasi ekstremistom, kao što je to rekao predsjednik Stipe Mesić. Slično je i s politikom ulaska u Europsku uniju. U drugim se državama vode žestoke javne polemike, a kod nas je to pitanje pretvoreno u dogmu, a u politici ne bi smjelo biti dogmi.
• Tvrdite da je trenutačno HSP jedina alternativa šestorici?
– Točno, budući da HSP svojim angažmanom jedini može okupiti sve kvalitetne ljude unutar korpusa hrvatskog naroda. Ne mislim pritom da bi HSP trebao imati i većinu ministara, iako smo i na to spremni, nego na okupljanje stručnjaka koji bi napokon pomaknuli stvar s mrtve točke. Unatoč velikim predizbornim obećanjima, Hrvatska u 2000. godini umjesto da napreduje ona nazaduje, što se najbolje vidi u povećanju broja nezaposlenih, kao i vanjskoj politici koja nas sve više približava Balkanu. HSP može prevladati sve razlike koje postoje i pobijediti one snage koje su dobile izbore ustrajanjem na regionalnim razlikama, tako da su se glasovi dobivali na račun Hercegovaca.

GORAN BORKOVIĆ