ZAGREB, 6. rujna - U posljednje vrijeme u javnosti se sve više govori o mogućim zločinima koji su počinjeni za vrijeme i poslije vojno-redarstvene akcije »Oluje«. Tim povodom smo razgovarali s bivšim ministrom obrane i saborskim zastupnikom DC-a Pavlom Miljavcem.

• U novom broju sarajevskog tjednika »Slobodna Bosna« objavljen je intervju s prvim ministrom obrane Republike Hrvatske Martinom Špegeljom u kojem on tvrdi da su dijelovi četiriju brigada Hrvatske vojske 1993. godine, i to bez znanja Glavnog stožera Oružanih snaga RH, ušle u BiH s namjerom osvajanja teritorija od Mostara, preko Glamoča do Bihaća. Špegelj je taj HV-ov potez okarakterizirao kao »agresiju oslabljenog HVO-a i HV-a na BiH«. Kako to komentirate?
- Moramo znati da je pomaganje u ratu u BiH išlo u nekoliko faza. Činjenica je da je upravo preko Hrvatske išlo dosta pomoći Armiji BiH, a posebice vojnog materijala. Prema tome, da je Hrvatska bila agresor u BiH ne bi istodobno davala oružje istoj toj Armiji. To je opće poznato kao i čiji avioni su se gdje spuštali i kojim putem su se transportirali. Osim toga, ima dosta ljudi koji su iz BiH, a bili su u našim postrojabama za vrijeme Domovinskog rata. Kad je tamo došlo do opasnosti i otvorenih sukoba, oni su se počeli vraćati u BiH, ali ne kao pripadnici HV-a, nego kao dobrovoljci. I, treće, nakon sporazuma Tuđman-Izetbegović o pomoći Hrvatske u vođenju operacija za sprječavanje srpske agresije u BiH, te posebno nakon tzv. Splitske deklaracije, mogle su sudjelovati i službene postrojbe HV-a. Riječ je o nekoliko stupnjeva izravne pomoći ili sudjelovanja naših postrojbi, ali ne u smislu agresije, nego čuvanja od agresije. To što neko smatra ili misli da je moglo doći do podjele BiH, nešto je sasvim drugo. U politici se razmišlja o raznim opcijama, ali ovo o čemu govorim je realnost. Prema tome, ne treba izvrtati tezu i ne treba Hrvatskoj pripisivati ono što se nije radilo. Teza da je Hrvatska napravila agresiju na BiH je vrlo opasna, posebno zato što je naša zemlja također bila pogođena agresijom, a pomagala je BiH.
 

• U zadnje vrijeme se dosta govori o mogućim zločinima koji su napravljeni za vrijeme akcije »Oluja«. Imate li vi, kao koordinator te akcije u Glavnom stožeru Oružanih snaga, kakvih spoznaja o tome?
- U »Oluji« sam bio šef operativnog A-tima za provođenje operacije. To je bilo tijelo koje je praktički u ime Glavnog stožera koordiniralo izvođenje operacije u prostoru tzv. republike srpske krajine.
• U javnosti se spominju različit broj ubijenih civila, uglavnom srpske nacionalnosti. HHO je nedavno objavio drugi dio izvješća o zločinima za vrijeme i poslije »Oluje«, koji se odnosi na bivši UN-ov Sektor sjever. Aktivisti HHO-a govore o nekoliko stotina ubijenih. Što o tome možete reći?
- Počinjeni zločini, a posebno u Sektoru sjever se pripisuju HV-u, a HV ih nije počinio. Bilo je nekoliko faza operacije. Jedno je planiranje, drugo provođenje, a treće ono što se događalo poslije operacije. Planiranje operacije je izvedeno po najvišim standardima. Civili su mogli stradati tijekom borbenih operacija, ali nije bilo nikakvih planiranja niti etničkog čišćenja ili mogućenosti da su zapovjednici donosili takve odluke zbog kojih je moglo doći do stradavanja deset ili više civila. Možemo govoriti o razdoblju poslije »Oluje«. U svakom ratu ima onoga što ne spada ni u rat niti u normalne norme ponašanja. To se događalo u svim ratovima, a naročito kod nas. Bilo je tu ljudi koji su se vraćali u svoja spaljena sela i kad su to vidjeli, reakcije su znale biti potresne. Manje-više svi pojedinačni zločini su i evidentirani. Zato se ne može govriti da je »Oluja« bila operacija s ciljem etničkog čišćenja ili s namjerom da se napravi zločin. Trebalo bi izvaditi sve dokumente i dati ih na uvid stručnom timu. Moramo biti precizni u donošenju takvih ocjena. HHO očito na temelju istraživanja srpskog centra Veritas, koji je analizirao stradanja civila u Sektoru sjever navodi različite brojke.
• Postoji li mogućnost da su zapovjednici na nižim razinama naređivali ili možda zatvarali oči pred ubojstvima civila ili pak pred paljenjem njihovih kuća? Tko je utvrđivao odgovornost za zločine?
- Ono što je spadalo u procesuiranje i istraživanje, preuzela je Vojna policija, koja je bila pod Ministarstvom obrane i ona je praktički bila odgovorna za sve te događaje, odnosno eventalne kriminalne radnje. Moram reći da je Vojna policija i reagirala. Naravno da poslije toga dolazi dokazivanje, procesuiranje i kazne. Znate da ima i nekoliko stotina, pa čak i više slučajeva nedopuštenih kriminalnih radnji. Također ima i procesuiranih. Ne ulazim u to jesu li kazne adekvatne. Ja to ne mogu ocijeniti.
Ali, sada se želi dokazati da je »Oluja« bila planirana s ciljem etničkog čišćenja, što naprosto nije točno. Mi smo čak u Korenici našli dokumente, načinjene na nižoj razini srpskih snaga, u kojima je unaprijed isplanirano kuda će se koje selo ili postrojba izvlačiti. Postojao je plan evakuacije. Prema tome, sami Srbi su planirali da će se cijeli prostor očistiti. To nije radila Hrvatska.

Bio sam protiv toga da general Petković svjedoči u Haagu

• U nekim se medijima tvrdi se da ste bili osobno nazočni kada je generalu Milivoju Petkoviću izdan nalog da pred Haaškim sudom mora svjedočiti isključivo u korist »hrvatske državne politike«.
- Riječ je o pogrešnoj interpretaciji i izvlačenju iz konteksta. Bio sam nazočan sastanku kad se razgovaralo o svjedočenju generala Petkovića u Haagu i tada sam načelno rekao da sam protiv toga da on svjedoči.
• Zašto?
- Zato što je on hrvatski general, a svjedočenje hrvatskih generala u Haagu je ujedno i otvaranje pitanja Domovinskog rata. Prije svega je potrebno definirati strategiju, s koje pozicije će Hrvatska nastupati pred Haaškim sudom, te riješiti pitanja poput onoga treba li dopustiti odlazak generala u Haag ili ne. Ne smije se dogoditi da se generale poziva selektivno, pa da se preko noći stvori automatizam i da na kraju svi budu pozvani pred Haaški sud. Time bi se dovela u pitanje kompletna organizacija oružane sile kao i sudjelovanje u Domovinskom ratu. Druga je stvar pitanje svjedočenja generala Petkovića o događajima u BiH, kojima je prisustovao. Svjedočenje o tome sam prihvatio i odobrio mu da može svjedočiti video-linkom iz Zagreba.
• Je li Vam poznato da je Petković dobio upute o tome kako će svjedoči i od koga ih je dobio?
- Normalno je da se Petković morao interesirati o događajima u kojima je dijelom i sudjelovao kao načelnik stožera. Najviše pozornosti je posvetio ekspertnom izlaganju admirala Domazeta u Haagu o događajima i transformacijama u vojsci, kao i uzrocima nastanka rata na ovim prostorima, posebno u BiH, te odnosima među vojskama u toj državi. Ne možemo govoriti ni o kakavom posebnom pripremanju, jer je nemoguće znati sva pitanja koje će postaviti tužiteljstvo, obrana, pa i sam Sud. Posebice zato što je svjedočenje trajalo čak šest sati.

Pogrešna je teza da se u oslobodilačkom ratu ne može napraviti ratni zločin

• Zagovornici teze o tome da je »Oluja«, zapravo, bila plod dogovora Zagreba i Beograda upravo koriste činjenicu da su se Srbi dva dana prije početka »Oluje« počeli povlačiti.
- Po tome ispada da je i Drugi svjetski rat dogovoren. Pa i svi drugi ratovi. Mislim da je osnovni problem u velikoj politizaciji te akcije. Previše se o tome piše i raspravlja, a to rade i kompetentni i nekompetentni ljudi. Jednostavnije je da se stvari istraže i da se konkretno upre prstom u ljude i da se konačno na to stavi točka. Ne možemo o tome raspravljati idućih 50 godina.
• Pa, zašto se to nije i napravilo u prošlih pet godina?
- Mislim da je bio u pitanju jedan zamah. Prevladavalo je mišljenje da se u oslobodilačkom ratu ne može napraviti zločin. A, to je bila pogrešna teza. Bolje bismo prošli da smo jedan drugome pogledali u lice i rekli: »Ti si prekoračio ovlasti i napravio to i to. Nisi smio i nisi imao ovlasti. Tko ti je to dopustio?« Jer, ovo sada ne vodi ničemu. Jednoga generala se proziva danas, drugog se sutra pribija na križ. Ti ljudi više ne žive normalno! Gdje je tome kraj!?
• Bojite li se Haaškog suda?
- Ne, nemam se čega bojati.
• Hrvatsku je nedavno potresla afera Stipetić.
- Smatram da je ta afera bila za unutarnju političku borbu. I to također nije u redu. Mnogi su bili u uredima i pomagali Domovinski rat i vojsku, ali nisu osjetili teret neizvjesnosti, smrti i rata. Neki od tih se danas okreću i, slažući različite konstrukcije na račun ljudi koje su prije podržavali, pokušavaju skupiti političke poene.
• Možete li reći njihova imena?
- Ne bih želio sada u to ulaziti. Tko i malo prati medije, može vidjeti što se i kako radi.

Goran Borković