U vezi s nedavnim uhićenjima osoba osumnjičenih za ratne zločine, spominje
se i svojedobna abolicija Srba koji su sudjelovali u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske. O tome razgovaramo s Vesnom Škare-Ožbolt, u to vrijeme predsjednicom Nacionalnog odbora za uspostavu povjerenja, a danas potpredsjednicom Demokratskog centra.

• Kako je došlo do abolicije i koga se ticala?
- Abolicija je bila jedan od uvjeta za završetak mandata UNTAES-a. Ticala se samo onih koji su sudjelovali u oružanoj pobuni, ali ne i onih koji su ubijali i ne onih koji su počinili ratni zločin. Nitko nije mogao donijeti oprost za ratni zločin, jer je to protiv hrvatskog zakonodavstva i međunarodnog prava. Ratni zločin ne zastarijeva. Stoga je kasnije, bez obzira na aboliciju, bilo uhićenja pojedinih osoba za koje se ustanovilo da su činili zločine ili kaznena djela.

• Koji su kriteriji bili za aboliciju?
- Bila su dva kriterija za aboliciju. Prvi, da su osuđeni na teritoriju RH, odnosno u Podunavlju, i drugi da je hrvatski državljanin. Od toga su bile izuzete osobe koje su pravomoćno bile osuđene za ratni zločin. Tako je i tzv. šodolovačkoj skupini bilo ponovljeno suđenje, jer im je suđeno u odsutnosti i presuda suda na kraju je bila oslobađajuća.

• U vezi s time spominjali su se i neki popisi?
- Bio je popis ljudi koje se teretilo u fazi istrage, a najviše ih je bilo u fazi policijskih prijava. Na tome je sve bilo stalo, jer se nikakvi daljnji postupci nisu poduzimali. Načelni stav je, ponavljam, bio da se abolicija tiče onih koji su sudjelovali u oružanoj pobuni, a nisu činili ratne zločine, ubojstva, paljenja ili druga kaznena djela.

• Ipak, na kojem je broju na kraju završio taj popis?
- Koliko se sjećam, na broju 25 pravomoćno presuđenih.

• Kako gledate na posljednju akciju uhićenja?
- Pravna država treba funkcionirati bez obzira na to je li riječ o ubojstvima, kriminalu, raspačavanju droge ili o ratnim zločinima. Ono što smo zamjerili uhićenjima je način na koji se to radilo. Primarno tu mislim na premijerove izjave da je riječ o okrivljenima za ratni zločin. Tako je sud već došao pod jednu vrstu političkog pritiska, što je nedopustivo.

• Što mislite o stožerima za obranu digniteta Domovinskog rata?
- Ti su stožeri očito znak da se ljudi boje kriminalizacije Domovinskog rata. Vjerujem da ni jedan čovjek u stožeru neće stati u obranu kriminalca ili osobe osumnjičene za zločin. Uz to, čini mi se da vlast nije dovoljno jasno reagirala na proces kriminalizacije Domovinskog rata.

• To nije učinila dovoljno jasno?
- Nije. Domovinski rat je svetinja. Pojedinci koji su palili kuće, ubijali starce, krali, ne mogu biti zaštitni znak Domovinskog rata. Ali se zbog njih Domovinski rat ne smije kriminalizirati.

• Što je potrebno učiniti?
- Vlast mora prema udrugama proizišlim iz Domovinskog rata zauzeti drukčiji stav. Treba sjesti i razgovarati, uspostaviti dijalog. Atmosfera u državi je vrlo ozbiljna, iako to neki iz vladajućih struktura žele minorizirati.

Marko Barišić