ZAGREB, 26. rujna - Loše stanje našega gospodarstva ozbiljno je pokrenulo sve institucije društva, na sve strane se raspravlja i nude rješenja. Među inim, ovih je dana i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić najavio gospodarski zaokret koji bi, eventualno, uključio devalvaciju kune i promjenu monetarne politke. O uzrocima lošega gospodarskog stanja i mogućem izlasku iz krize, Vjesnik je pitao prof. dr. Zvonimira Baletića, znanstvenog savjetnika Ekonomskog instituta u Zagrebu i redovnog profesor ekonomije na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

• Zašto je gospodarsko stanje loše?
- Zato što skoro dva desetljeća nemamo razvoja. Imali smo osamdesetih godina manje-više stagnaciju, pa smo onda imali pad i od 1992. nismo se uspjeli oporaviti, jer su uvjeti nametnuti gospodarstvu bili nepovoljni, jer smo vodili pogrešnu makroekonomsku politiku, koja nije favorizirala razvoj, nego neke druge političke i političko-socijalne ciljeve pri čemu je gospodarski rast i oživljavanje gospodarstva stavljeno u drugi plan. Dakle, nismo učinili ono što je trebalo činiti, nismo prilagodili makroekonomsku politiku ciljevima rasta. U pretvorbi smo izgubili dio kapitala i proizvodnih kapciteta, tehnološki smo i institucionalno zaostali, jer institucionalni sustav, njegova reforma i strukturne promjene nisu do kraja provedene. Umjesto da smo vodili aktivnu politiku brzog oporavka, brzog rasta, mi smo se, po nečijim sugestijama iz zemlje, a i iz inozemstva, usmjerili na promjenu vlasničkih odnosa. Pokazalo se da su, bez rasta i u situaciji stagnacije, procesi pretvorbe, institucionalnoga i vlasničkog prestrukturiranja i dalje umrtvljivali gospodarsku dinamiku, a nisu joj pomagali. Sada tražimo izlaz, ali, sudeći po aktualnoj gospodarskoj politici, ne vidim da smo na putu iznalaska efikasnog i brzog oporavka. Nikako da se skrati lutanje i nadoknadi gubitak vremena.
 

• Osim političara, rata i izvanjskih čimbenika, valjda su za to zaostajanje krivi i ekonomisti?
- Djelomično jesu, struka je podbacila i povela se za nametnutim političkim ciljevima i prioritetima. Morala je jasno reći da se gospodarstvo ne može prestrukturirati, efikasno i socijalno prihvatljivo, u recesiji u kakvu smo zapali, da je prevladavanje recesije morao biti prioritet. U tom pogledu, struka nije imala jasnu koncepciju, a nije bila ni spremna sustavno pred politikom braniti svoje mišljenje.

• Što znači Vaša nedavna izjava da kunu treba devalvirati za 30 posto?
- Znači da treba prekinuti sadašnje stanje stagnacije. Jer, u toj stagnaciji, s ovom makroekonomskom politkom, ne može se pokrenuti gospodarstvo. Treba se okrenuti pokretanju razvojnih procesa, a uz sadašnju monetarnu politiku, koja prije svega stavlja naglasak na stabilnost cijena i čijom obranom se financijski iscrpljuje država nema razvoja, a ni stabilnosti. Jedini pravi, prvi potez, potez koji su sve države u takvoj situaciji činile je devalvacija. Naš novac treba svesti na ono koliko zaista vrijedi.

• Iz Hrvatske narodne banke (HNB) poručuju da devalvacije neće biti. Ali, istodobno se poručuje da se smanjuju obvezne rezerve i HNB-a i ostalih banaka. Što to znači?
- Smanjivanje obveznih rezervi u kunama može biti dobra mjera, ako HNB na toj osnovi poveća opseg kreditiranja poslovnih banaka. Time bi se povećala i aktivna monetarna masa. Pitanje je, dakle, za što će se te oslobođene rezerve koristiti: za razvojne programe ili za kreditiranje potrošnje?

• Znači li to da devalvacije ne bi trebalo biti?
- Ne! To ne može biti zamjena za devalvaciju, jer devalvacija se mora učiniti da bi se uspostavio zdraviji, normalni odnos cijena. Naših cijena prema vanjskima. Prvo, devalvacijom se prije svega preraspodjeljuje dohodak u korist proizvodnje i izvoznog sektora, a protiv neodmjerene poplave uvoznih proizvoda. I, drugo, daje se jasan signal izvoznom sektoru i općenito proizvodnji da može računati na aktivnu državnu podršku. Dosadašnja politika je favorizirala uvoz, a ne domaću proizvodnju, izvoz i zaposlenost.

• Osim već navedenih mjera, koje još treba učiniti da bi se prevladalo sadašnje stanje?
- Dakle, prvo bi trebalo doći do devalvacije, samo je pitanje da li jednokratne ili postupne, klizajuće. Ja smatram da je jednokratna jasnija i čišća mjera, da njome dobivamo na vremenu. Druga mjera je osigurati uvjete da ne dođe do brzog porasta cijena, da se efekti devalvacije što dulje održe, da se ne pogorša likvidnost. Onda bi slijedio niz mjera u poticanju investicija, za brži rast izvoza, pa brže zapošljavanje i brži povratak domaćeg proizvođača na domaće tržište. Tu su i mjere za privlačenje stranoga kapitala za proizvodne namjene i za prestrukturiranje. Bez devalvacije, ni drugi procesi ne mogu se provesti, ne mogu se pokrenuti, kao što to potvrđuje najnovije rusko iskustvo.

• Što bi trebala biti gospodarska strategija razvoja Hrvatske?
- Najprije bi se moralo sagledati aktualno stanje da saznamo jesmo li na normalnoj putanji razvoja ili smo u stagnaciji. Tek se u posljednje vrijeme otovoreno govori o recesiji, o stagnaciji. Ako priznajemo da je recesija, strategiju treba prilagoditi recesijskim uvjetima. To je antirecesijska politika bržeg oživljavanja gospodarstva, boljeg korištenja kapaciteta, povećanja zaposlenosti, svega što sam već rekao. Ali, prije svega izvozom i povratkom domaćega tržišta.

• Što i kome izvoziti, ako je naš proizvod skup?
- Ne smije biti skup. On je zasad umjetno skup.

Andrija Tunjić