Uoči saborske rasprave o ustavnim promjenama, prije nego što je prihvatio inicijativu svoje stranke da se na dnevni red Sabora uvrsti i točka "Dignitet Domovinskog rata i djelovanje tijela državne vlasti Republike Hrvatske", predsjednik Hrvatskog državnog sabora Zlatko Tomčić u razgovoru za Nedjeljni Vjesnik prokomentirao je aktualne događaje u Hrvatskoj.

¤ U četvrtak su redakcije dobile pismo Kršćanskih demokrata Međimurja koji burno reagiraju na Vašu tvrdnju da je današnja vlast, neposredno nakon preuzimanja vlasti, trebala smijeniti sve čelnike državne uprave. Je li izjava doista motivirana revanšizmom prema HDZ-ovcima?
- Upravo suprotno, govorim o normalnim demokratskim postupcima svih demokratskih vlasti na kugli zemaljskoj. Kad se mijenja vlast, moraju se promijeniti oni ljudi u sustavu državne vlasti o kojima ovisi provedba određenog programa. I to nije nikakav revanšizam. Radi se o stjecanju uvjeta da vlast može provesti svoj program, koji je dobio podršku birača. Evidentno je da je, nakon provedbe parlamentarnih izbora, 3. siječnja, Hrvatska dobila novu Vladu, koja je izvršila promjene samo u jednom malom segmentu državne uprave. Evidentno je i da te promjene nisu ozbiljno zahvatile carinu, policijsku upravu, poresku upravu, mirovinske fondove i slične službe koje su pod državnom upravom i očito je da u dijelu tih službi postoji opstrukcija politike nove vlasti. Dakle, vlast je sigurno pogriješila što nije provela promjene, upravo radi toga da bi izbjegla opstrukciju i osigurala provedbu svog programa, ne zato da bi se ponašala revanšistički. Stvar je jednostavna, i tko hoće biti demokratičan, to će shvatiti. A tko hoće opstruirati, jasno da će kritizirati ovakve poteze.

¤ Gdje u ovome trenutku vidite primjere te opstrukcije?
- Dakako da se od predsjednika zakonodavnog tijela ne očekuju konkretni primjeri, iz vrlo jednostavnog razloga - to je posao Vlade i nije uobičajeno miješati se u njen posao. No, odgovorni ljudi i političari - ja govorim i kao predsjednik zakonodavnog tijela i kao predsjednik jedne od parlamentarnih stranaka koje obnašaju vlast - imaju pravo upozoravati na defekte u društvu. Po meni je to doista jedan ozbiljan defekt, o kojem sam razgovarao sa dužnosnicima izvršne vlasti. Bez ikakvih dvojbi, dobio sam podršku za takva razmišljanja. Dakle, nemojte očekivati konkretan odgovor na vaše pitanje, ali propusta ima, oni su uočeni i posve sam siguran da će izvršna vlast naći modele kako će ih ukloniti.

¤ Kršćanski demokrati Vašu izjavu komentiraju kao "dio programa SKJ iz 1974. godine". Budući da Vam je iz HDZ odaslan poziv da istupite iz Vlade šestorice i priključite se desnim strankama u osnivanju nove Vlade, te da ste svojedobno koketirali sa HDZ-om, neću Vas pitati hoćete li to učiniti, nego kada?
- I jedno i drugo vaše pitanje je iluzorno. Mislim da je Vaša konstatacija o koketiranju potpuno deplasirana. Nije bilo nikakvog koketiranja, bilo je samo pokušaja normalne suradnje. Koketiranje je ipak nešto drugo. Nisam čak ni zamijetio da su iz HDZ-a "službeno" nudili ništa slično, pročitao sam tek jedan intervju s gospodinom Miroslavom Tuđmanom, u kojem postoji takva izjava, ali to sam shvatio kao politički faul. Mislim da se radi o prozirnoj političkoj manipulaciji, stvaranju dezorjentacije u društvu i stvaranju nepovjerenja prema HSS-u. HSS je danas čvrst - kad bih htio biti jako pristojan, rekao bih 'jedan od najčvršćih' - oslonaca šestočlane koalicije i u politici HSS-a nema nikakvih promjena. Niti će ih biti tako dugo dok će šestočlana koalicija raditi na ostvarenju svog predizbornog programa i realizaciji koalicijskog ugovora. Naš temeljni cilj, kao stranke prije svega, je potpuno stabiliziranje i razvoj demokracije u Hrvatskoj, saniranje tragičnog gospodarskog stanja, vrlo lošeg socijalnog stanja i daljnji napredak međunarodne pozicije Republike Hrvatske. Tako dugo dok ćemo se kretati u tim koridorima, HSS-u ne pada na pamet da razmišlja o nikakvim promjenama.

¤ Koliko je današnja vlast uspjela napraviti korak u svim tim problemima?
- Na nekim smo područjima uspješniji, na nekima manje. Mislim da smo u zakonodavnoj sferi napravili značajni iskorak, da smo sanirali sve elemente "političke uvjetovanosti" međunarodne zajednice. Donijeli smo čitav niz zakona, među kojima treba istaknuti ustavni zakon o ljudskim pravima i pravima nacionalnih manjina. U realizaciji programa vlasti, dakako, moraju sudjelovati svi njeni elementi - prije svega mislim na zakonodavnu i izvršnu vlast. I tu postoji vrlo korektna usklađenost i međusobno uvažavanje, što je, zapravo, pretpostavka skladnog funkcioniranja koalicije.
Istaknuo bih bitan iskorak u međunarodnom repozicioniranju Hrvatske, usuđujem se reći neočekivanih dimenzija, radi toga što smo se odrekli taktike bivše vlasti - prihvaćati i potpisivati, a ne izvršavati ono što prihvatimo. Ono što mi obećamo, to i ispunimo. I na taj način je ugled Hrvatske i u međunarodnim okvirima bitno porastao i u tom smislu prema nama nema više rezerve. Hrvatskoj je, osim toga, namijenjena i posebna uloga u stabiliziranju ove regije. To je ono što bih istaknuo kao pozitivno. Uz zakonodavnu aktivnost i repozicioniranje u međunarodnim okvirima, mogli smo vjerojatno, a i trebali, više postići u sanaciji gospodarskog stanja. Koliko god će moja izjava biti krivo protumačena, ipak moram reći - stanje koje smo zatekli ipak je bilo puno teže nego što smo očekivali. Može nas se kritizirati da smo neke stvari mogli znati, no, to nije bilo objektivno. Nailazimo na stalne opstrukcije, političkog i drugog karaktera i to usporava taj proces. No, trajno je opredjeljenje nove hrvatske vlasti, putem demokratizacije odnosa unutar zemlje i napretka u međunarodnoj poziciji, stvoriti uvjete da vrlo brzo dođe i do gospodarskog napretka. On se, zapravo, već i vidi, iako nije dovoljan.
Statistike ipak pokazuju da je došlo do povećanja proizvodnje, stopa rasta proizvodnje ipak se kreće iznad tri posto, imali smo sreću da smo imali vrlo dobru turističku sezonu... Jasna stvar da taj pozitivan trend ima svoju dinamiku u prelijevanju na socijalnu sferu. To se još uvijek ne osjeća i to je temeljni problem ove vlasti. Čovjek po svojoj naravi ne živi od lijepih priča ili statistika, nego živi od onoga što ima u svome džepu, svoj kuhinji i svome želucu. I tu hrvatska vlast mora učiniti bitne pomake, kako bi olakšala uistinu nezavidan položaj hrvatskih građana.

¤ Koliko je nova vlast promijenila odnos prema Domovinskom ratu u odnosu na odnos prethodne vlasti, jesmo li doista suočeni s kriminalizacijom rata?
- Upravo je nevjerojatno da se o tome uopće može govoriti, jer doslovce nikome u ovoj vlasti ne pada na pamet kriminalizirati Domovinski rat. Mi samo želimo taj rat dići na onaj pijedestal koji mu objektivno pripada, jer su u njemu sudjelovali svi domoljubi Republike Hrvatske. Domovinski rat nije bio generalski rat, on je bio narodni rat za obranu od velikosrpske agresije i stvaranje države. Istraživanje nepodopština i nepravilnosti koje su se dogodile u Domovinskom ratu, u smislu kršenja međunarodnog humanitarnog ili vojnog prava, doprinosi upravo suprotnim efektima od kriminalizacije, tome da se Domovinski rat potpuno dekriminalizira i očisti od nepravilnosti kojih je eventualno bilo.
Naravno, unaprijed se suditi ne može i ako se sumnja i ako postoje određeni podatci o kršenju zakona i zločinima, onda to mora biti urađeno na način kako pravna država predviđa. Normalnim istragama i normalnim suđenjem. I svi oni koji eventualno nose određene grijehe na duši, bit će krivi tek onog momenta kada ih sud osudi, odnosno dokaže krivnju. Dakako da su moguće i određene greške u izjavama, da je moguće da se u trenutku silnih pritisaka i nekorektnog tumačenja pozicije današnje vlasti potkradu i neke greške u izjavama. Međutim, to nije plod sustava, ili namjere, nego potpune slučajnosti. Da zaključim: Domovinski rat je rat svih Hrvata i građana Republike Hrvatske za slobodu i stvaranje države. Nije diskreciono pravo bilo koje posebne grupacije, pa niti generala. I u tom smislu nitko nema pravo da se stavlja iznad svih onih koji su sudjelovali u Domovinskom ratu.

¤ Obzirom na to da su se neki potezi mogli i tako tumačiti, koliko je Hrvatska danas sigurna država, obzirom i na brojne udruge branitelja ili invalida koje osnivaju stožere i žestoko prijete?
- Da, no pitanje je tko napada. Imam pravo postaviti si to pitanje: Da li se radi samo o ljudima koji su na čelu tih udruga, ili blizu čela, i je li to težišno raspoloženje u tim udrugama. I mi imamo privatne kontakte, rodbinu i poznanstva... i možemo ocjenjivati to raspoloženje. Mislim da je težišno raspoloženje dragovoljaca Domovinskog rata upravo na činjenici da se sačuva dostojanstvo Domovinskog rata i ne okalja na bilo koji način, pa ni skrivanjem onih koji su počinili greške. Može se, jasna stvar, spekulirati oko toga zbog čega se onda pojavljuju javni otpor i pokušaji da se stvori neprijateljstvo prema današnjoj vlasti, pod tezom da kriminalizira Domovinski rat. Vjerojatno u tome postoje ili određeni politički ciljevi, ili pokušaj skrivanja onih koji su krivi. No, ne želim spekulirati oko toga, jednostavno želim da svi u ovoj državi shvate da će objektivnost istrage i suđenja biti ono što će definirati je li netko kriv ili nije. Sve ostalo su spekulacije koje nam u ovom trenutku nisu potrebne. Ni jedan dobronamjerni čovjek neće se baviti tim spekulacijama, jer Hrvatskoj u ovome trenutku treba mira, staloženosti i koncentracije na trošenje energije u rješavanju puno značajnijih pitanja nego što je pitanje da li netko kriminalizira Domovinski rat. Definitivno nitko.

¤ Tko onda ima takav osjećaj i zašto?
- Hm...

¤ Pitanje, zapravo, glasi: Proizlaze li tvrdnje o kriminalizaciji rata iz kriminala u Domovinskom ratu?
- Meni je potpuno jasno što je pitanje, no, ja sam svoj stav rekao. Bilo bi dobro pitati one koji stalno dižu halabuku, iz kog razloga to čine i što time žele postići. Mi koji ne stojimo na strani te halabuke možemo samo pretpostavljati. Moja je pretpostavka, rekao sam: Ili se radi o teškoj političkoj manipulaciji, ili skrivanju krivaca. Ne mislim da je sigurnost države ugrožena ili da može doći do nekakve vojne pobune, jer sam siguran da je težište raspoloženja i u vojsci, i u policiji, i u udrugama iz Domovinskog rata, upravo na ovoj strani s koje ja govorim.

¤ Kako komentirate činjenicu da su i biskupi ustali u zaštitu Domovinskog rata. I, uopće, kakav je danas odnos Crkve i vlasti?
- Govorio sam često o tome i prvo bih nešto rekao s osobne pozicije, pozicije vjernika. Nema sumnje da je Crkva, posebno katolička, za vrijeme komunizma odigrala izuzetno pozitivnu ulogu u očuvanju nacionalnog identiteta, pa ako hoćete i jezika i kulture, kao i permanentnog otpora prema svemu onome što je jugokomunistička vlast pokušavala učiniti na zatiranju hrvatskog identiteta. Ta pozitivna uloga Crkve ne može biti osporena nikad. Po naravi stvari Crkva ima svoje poslanje, propovijedanje evanđelja, koje meni kao vjerniku daje poticaje u izgrađivanju moralnog i etičkog odnosa prema životu i društvu. U tom smislu je Crkva svakako jedan od vrhovnih moralnih autoriteta, osobito obzirom na sastav stanovništva i pripadnost velikog postotka ljudi upravo toj Crkvi. Dakako, ta uloga se morala promijeniti onog momenta kad je Hrvatska postala samostalna država. I dalje je deklarirano da je Crkva odvojena od države, uz uvažavanje potrebe međusobnog sudjelovanja. U tom smislu, očekujem da odnos države i Crkve bude na bazi realizacije ugovora koje smo potpisali sa Svetom Stolicom. Crkva nije uspjela zaustaviti inerciju koju je imala u prošlom sustavu u tome da neke stvari politički ocjenjuje. Ne zamjeram ni nadbiskupu Bozaniću, ni biskupima, kada daju određene ocjene, uostalom, poznate su vrlo dobre i vrlo poticajne ocjene nadbiskupa Bozanića za nas političare. Vaše je pitanje, prije svega, koncentrirano na nedavno biskupsko priopćenje iz Poreča, iz Eufrazijeve bazilike, koje nije u potpunosti bilo u skladu s nekim ranijim izjavama nadbiskupa Bozanića. Ovog je puta biskupsko priopćenje otišlo korak dalje u svojoj emocionalnoj opredjeljenosti u zaštiti hrvatskog narodnog korpusa i identiteta.
Mislim da to nije bilo neophodno, jer to danas pripada politici, danas postoje političari koji se, posve sigurno na rigorozniji način nego Crkva, bore za zaštitu nacionalnih interesa. No, u tom smislu ne očekujem bilo kakvu eskalaciju loših odnosa između Crkve i države. Jasno je da i Crkva ima unutarnjih problema, kao što ima i politika. I Crkva se u svojoj hijerarhiji bori s tim problemima, pa je moguće da iz njenih redova iskoči poneki "falš" ton.

¤ Vratimo se Vašoj svakodnevici - ustavnim promjenama. Idemo ka većoj regionalizaciji Hrvatske, može li to doista dovesti i do kantonizacije zemlje, kao što neki predviđaju?
- Upravo je nevjerojatno koliko se oko nekih političkih tema u javnosti plasiraju pogrešne političke teze. Odgovorit ću vam, ali dopustite digresiju. Slušao sam jutros u automobilu vijesti i čuo da danas počinje rasprava o Vladinom prijedlogu Ustavnih promjena. A prijedlog teksta je utvrdio saborski Odbor za Ustav i poslovnik! Naravno da je i Vlada imala određeni utjecaj, pa i Predsjednik države, ali su svi zaboravili da su oni samo supotpisali prijedlog da se krene u ustavne promjene, a svi daljnji koraci napravljeni su u Hrvatskom državnom saboru. Radi li se o neznanju, ili pokušaju stvaranja animoziteta, ne znam, ali mi je žao kad se dogode takve pogrešne interpretacije. A to je jedan od razloga zašto se uopće postavlja pitanje federalizacije - nikom pametnom u ovoj državi ne pada na pamet da državu sada kantonizira ili federalizira. Mi kroz nove odredbe predlažemo da se redefinira pravo građana na samoupravu, koja bi imala tri stupnja: mjesnu samoupravu, lokalnu samoupravu i županijsku, odnosno regionalnu samoupravu. Kad kažem regija, ljudi često percipiraju taj izraz kao povijesne regije, ali to ne mora biti tako. Pitanje je, zapravo, kad bismo otvorili raspravu o povijesnim regijama, bismo li uopće dobili podršku naroda za to. Ne trebamo se odricati stava da je Slavonija jedinstvena regija, da je Dalmacija jedinstvena, ali treba li administrativno tako funkcionirati, na to pitanje dugo nećemo moći odgovoriti. Iz vrlo jednostavnog razloga - to nije pitanje politike, nego naroda. Mislim da pitanje regionalizacije države u smislu regionalizacije samouprave, ne uprave, nećemo moći riješiti bez ozbiljne konzultacije sa svim građanima Hrvatske. Mislim pritom na referendum, da li konzultativan ili obvezujući, to se u ovom trenutku ne može govoriti. Dakle, efekat unošenja tih odredbi u Ustav nije nikakva kantonizacija države, nego naprosto dio sadašnjih ovlasti središnje državne vlasti seli bliže građanima Hrvatske, kako bi o čitavom nizu aspekata svog života, o kojima je dosad odlučivala vlast, mogli odlučivati sami.

¤ Koliko predsjednik Stjepan Mesić s ustavnim promjenama gubi ovlasti koje je imao predsjednik Franjo Tuđman?
- Nisam spreman govoriti o predsjedniku Mesiću, ili predsjedniku Tuđmanu, nego o predsjedniku države. Ustav ne postoji - ni radi Mesića, ni radi Ivice Račana, ni radi Zlatka Tomčića, ili bilo koga drugog. Želimo projektirati Ustav koji će imati dugoročniji karakter nego neka dosadašnja rješenja. Svi oni koji su pomno pratili predizborne programe moraju zapaziti da smo se opredijelili za transformaciju polupredsjedničkog sustava u parlamentarni i za decentralizaciju države. Evidentno je da će predsjednik države, ako promjene koje predlažemo budu prihvaćene, imati nešto manje ovlasti. Recimo, dosad je imenovao predsjednika Vlade i ministre, mogao ih je razriješiti, mogao je sudjelovati u radu Vlade, imenovao je diplomate, vojne zapovjednike, šefove obavještajne zajednice... To jedan parlamentarni sustav ne dopušta. Međutim, predsjednik bi i po ovoj projekciji Ustava imao visoke ovlasti, a neke od bivših odgovornosti bile bi ubuduće svedene na tzv. suodgovornost, odnosno zahtijevale bi supotpis predsjednika Vlade. Vlada, na prvi pogled, dobiva puno veće ovlasti i izvršnu autonomiju. Mijenja se i položaj Hrvatskog državnog sabora koji uistinu postaje središnje mjesto političkih događanja i ima velike ingerencije u kontroli funkcioniranja Vlade.
Uzmimo za primjer odredbu prema kojoj bi Vlada pod određenim okolnostima mogla predložiti Predsjedniku da raspusti Sabor, čime se isključuje mogućnost samovolje.
Osim toga, kad Vlada predlaže raspuštanje Parlamenta, praktično predlaže i raspuštanje Vlade, jer je ona posljedica postojeće parlamentarne većine. Logično je da postoji ovakva dvostruka kombinacija između Vlade i Predsjednika države jer postoje moguće - ali ovo doista pod navodnicima - situacije u kojima država ne može funkcionirati. Recimo, da Parlament iz bilo kojih razloga ne donosi zakone, ne donese ni državni proračun, a sam se ne raspusti, Vlada nema druge mogućnosti nego da predloži raspuštanje Parlamenta da bi država mogla funkcionirati...

l Nedavno je gospodin Zdravko Tomac kazao da će se od Jugoslavije za primanje u međunarodnu zajednicu tražiti puno manje nego od Hrvatske. Postoji li ta mogućnost i kako komentirate današnju situaciju?
- Postoje određeni strahovi da će Jugoslavija imati nešto blaži tretman nego što je imala Hrvatska, što mogu razumjeti. Svijetu je dojadilo imati taj silni problem na Balkanu, koji se zove Srbija, Milošević, nedemokratičnost, totalitarizam... Zapravo cijela regija jugoistočne Europe koja se nalazi u tranzicijskim procesima, ne može biti stabilna ako bilo koja država u toj regiji nije stabilna. No, svakako zabrinjava činjenica, prema informacijama koje su mi dostupne, da se sprema posebna blagonaklonost međunarodne zajednice prema novom režimu u Beogradu. S takvim eventualnim stavom ne bih mogao biti zadovoljan. Prema tom ću pitanju biti tako dugo rezerviran dok međunarodna zajednica ne zatraži jasno isporuku Miloševića u Haag, a novi predsjednik Koštunica ne smogne snage da se ispriča hrvatskom narodu za sve što su učinili u agresiji na Hrvatsku. Pored toga, međunarodna zajednica bi morala imati kriterije prema Srbiji kao prema ostalim zemljama, uključivo i Hrvatsku. Mislim, dakako, na kriterije skidanja sankcija i pristupe integracijskim procesima.

¤ Kako predsjednik HSS-a komentira činjenicu da su seljaci i danas na cesti, jer im za pšenicu nije plaćeno. Hoće li o tom problemu Sabor uskoro raspravljati?
- Mislim da uopće nema potrebe da to ovog momenta dolazi na dnevni red Sabora, jer je evidentno da je novi ministar poljoprivrede napravio bitan zaokret u vođenju agrarne politike. Dakako, ne radi toga da bi se dodvorili seljacima, nego da bi se omogućilo prilagođavanje seljačke proizvodnje ulasku Hrvatske u sve integracije, posebno u WTO. Tu postoji samo jedna filozofija - da bi naši seljaci bili konkurentni, a njihov dohodak zaštićen, država mora sve više subvencionirati njihovu proizvodnju. Naravno da to nije postupak od tri dana ili tri mjeseca. Mi smo vrlo ozbiljno krenuli u tu prilagodbu, no postoje i određeni defekti, koji se zovu 'neblagovremena isplata pšenice'. Po meni, to je posljedica samo jedne stvari - da u Vladi ne postoji jedinstvena ingerencija nad ugovaranjem i isplatom otkupa i nad robnim zalihama. Ne može se nekoliko institucija miješati u jedan posao, jer to rezultira situacijom kakvu danas imamo. No, obzirom da je do sada isplaćeno 98 posto otkupljenih viškova pšenice, mislim da uistinu više nema razloga da očekujemo veće prosvjede seljaka, premda je njihov revolt, moram reći, opravdan. Obećano im je da će novac dobiti u roku od 30 dana, taj rok je ozbiljno "probijen" i nezadovoljstvo je opravdano.

¤ Izjavom pokazujete da ostajete vjerni svom biračkom tijelu.
- Nema sumnje, to je logičan slijed 96 godina funkcioniranja stranke u kontinuitetu, iako se nastojimo približiti i drugim slojevima, prije svega onima koji žive od vlastitoga rada i poduzetništva, ali i onima u radničkom ili činovničkom sloju. Koliko ćemo uspjeti u tome pokazat će lokalni izbori.

¤ Kad već spominjete izbore - koliko, prema Vašoj procjeni, na tim izborima šanse ima današnji HDZ i postoji li u HDZ-u čovjek koji može povesti stranku?
- Mislim da su u pravu oni koji govore o određenim turbulencijama u HDZ-u, no svaka stranka ima pravo uređivati odnose prema vlastitom nahođenju. Nije moje, dakle, da to komentiram na taj način. Mogu to jedino s aspekta utjecaja svake stranke na ukupne društvene okolnosti. Ovako disonantni stavovi i izjave u HDZ-u, ponekad i disonantna priopćenja, odnosno proglasi hrvatskom narodu, u kojima čak pokušavaju dijeliti nacionalni korpus - s jedne strane HDZ, Crkva i generali, a s druge ostali - to je nešto što je krajnje društveno neproduktivno, ne samo za društvo, nego i za njih kao stranku.

Marijana Matković