ZAGREB, 9. listopada - Saborska ratifikacija sporazuma o hrvatskom ulasku u Svjetsku trgovinsku organizaciju iznova je potakla rasprave o prednostima i manama toga članstva. Istodobno, pronijele su se vijesti kako Hrvatski fond za privatizaciju priprema masovni val stečajeva tvrtki u kojima sada radi 70.000 ljudi, te da će tek oko polovica od njih (možda) sačuvati radno mjesto. Šuška se i o «zamrzavanju» plaća u javnom sektoru... Ukratko, više je aktualnih povoda za razgovor s Gorankom Fižulićem, ministrom gospodarstva.

• Što donosi članstvo u WTO-u hrvatskom gospodarstvu, posebice izvoznicima, te kako će se i kada odraziti na cijene?
- Valjda je napokon jasno da je članstvo u WTO-u osnovni preduvjet da Hrvatska sklopi ugovore o slobodnoj trgovini s nizom zemalja, uključujući Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju Europskoj uniji. Hrvatska je dosad sklopila samo dva takva ugovora, sa Slovenijom i Makedonijom, a Slovenija ih je sklopila već - 32! Ugovori o slobodnoj trgovini temelj su proširenja izvozničkih mogućnosti svake zemlje i mamac za privlačenje stranih ulagača. Jer, kad ulagač bira između nekoliko zemalja, na odluku utječu lokalni porezni sustav, pogodnosti za strane investitore, pravna sigurnost, makroekonomska stabilnost i cijena rada, ali posebno je važan pristup tržištima za robe koje kani proizvesti. A roba proizvedena u Hrvatskoj do jučer, tako reći, nije imala nigdje slobodan pristup!
 

• Ako je od njih tolika korist, zašto ne ubrzamo pregovore i donošenje sporazuma o slobodnoj trgovini?
- Pregovori sa članicama CEFTA-e i EFTA-e održavaju se presporo jer s pojedinim zemljama Ministarstvo poljoprivrede teško postiže dogovore i ujednačava aranžmane. Već nekoliko mjeseci nema pomaka u pregovorima ni s Mađarskom. Prilikom sklapanja takvih ugovora, i jedna i druga strana traže određene ustupke. Ako želite slobodan pristup tuđem tržištu, morate drugoj strani omogućiti jednako slobodan pristup vlastitom tržištu. Ugovor o međusobnoj slobodnoj trgovini dovodi do snižavanja cijena jer dolaskom strane konkurencije domaći proizvođači, dosad zaštićeni carinskim barijerama, količinskim carinama i slično, moraju prihvatiti tržišnu utakmicu. To znači da cijene u Hrvatskoj moraju prilagoditi cijenama u Mađarskoj, Sloveniji, Italiji i drugim zemljama.

• Kad ćemo u našim prodavaonicama dočekati pojeftinjenja zbog sniženja carina, tj. pristupanja WTO-u?
- Carinske stope za industrijske proizvode snižene su 1. srpnja, sljedeće snižavanje nastupa s 1. siječnjem i tako će se postupno snižavati tijekom sljedećih pet godina. Između cijena industrijskih proizvoda u našim i stranim trgovinama ni sad nema bitnih razlika, osim onih uzrokovanih različitim stopama PDV-a ili još zadržanim specifičnim carinama. Za ovo posljednje primjer su tekstilni proizvodi, za koje je u Hrvatskoj carinska stopa 20 posto, bez obzira na zemlju porijekla. Ako te carinske stope nema u Sloveniji, Mađarskoj ili Austriji, logično je da su u tim zemljama isti proizvodi jeftiniji. Od 1. prosinca ove godine, pa još jednom, od 1. siječnja sljedeće godine, snižavaju se carine prehrambene proizvode. Carinska zaštita ostaje. Ali, za neke prehrambene proizvode, za koje je iznosila čak i 100 ili 70 posto, pada na 30 ili 40 posto. Za te grupe proizvoda moglo bi se očekivati određena pojeftinjenja i u prosincu i u siječnju, odnosno veljači. Da bi se drastično snizile cijene pet-šest ključnih grupa proizvoda, tj. za proizvode od šećera, čokolade, bombona i slično, za mlijeko i mliječne prerađevine, proizvode vezane uz ulje i uljni kompleks, meso i mesne proizvode, brašno i proizvode od njega i slično, treba učiniti dodatni napor. To znači novo smanjenje carinskih stopa poslije sklapanja ugovora o trgovini sa zemljama CEFT-e i EFTA-e. Sve to bit će provedeno uz istodobnu promjenu modela subvencioniranja u poljoprivredi. Subvencionirat će se primarni poljoprivredni proizvođači, tako da svoje proizvode mogu ponuditi prerađivačima po cijenama koje su iste ili slične onima na svjetskim burzama. Tada će proizvođači finalnih proizvoda, posebice kad se nađu u konkurenciji sa stranim tvrtkama, moći i morati uravnotežiti svoje cijene s takmacima na tržištu.

• Što još treba učiniti da ne bude paradoksa? U usporedbi s drugim tranzicijskim zemljama imamo veće plaće, ali za njih možemo kupiti manje živežnih namirnica.
- Do toga će doći kad Hrvatska bude imala svoje bilance poljoprivrednih proizvoda i kad bude subvencionirala samo količine potrebne za vlastitu potrošnju. Tada će prerađivači i finalisti u prehrambenom lancu izgubiti mogućnost da, zaštićeni carinama, svoju robu prodaju znatno skuplje domaćem tržištu, nego susjednim zemljama. Taj će proces potrajati. Ali, ne ovisi sve o Ministarstvu gospodarstva nego i o politici Ministarstva poljoprivrede te Ministarstva financija, odnosno o politici cijele Vlade. Inače, Ministarstvo gospodarstva priprema poseban radni materijal sa snimkom cijena u svim tranzicijskim zemljama. Tu su i naši prijedlozi kako ujednačiti cijenu potrošačke košare u Hrvatskoj s njezinom cijenom u nama najzanimljivijim tranzicijskim zemljama. To će omogućiti da hrvatska neto plaća vrijedi u prodavaonicama više nego sada.

• U nekim dnevnim novinama najavljen je val stečajeva koji, navodno, počinju već potkraj listopada.
- Nitko nije najavio nikakav val stečajeva. Slavko Linić, potpredsjednik Vlade koji se s tim u vezi spominje u jednom članku, nije izrekao rečenicu o stečajevima koja mu se pripisuje! Ponavljam, nikakvog posebnog vala stečajeva ne će biti! U svakoj tvrtki za koju se ocijeni da može stati na vlastite noge, Hrvatski fond za privatizaciju i upravljanje državnim portfeljem obavlja, ako je to neophodno, promjene u nadzornim odborima i upravama te pokušava utvrditi što u portfelju vrijedi i može krenuti naprijed. Ali, u normalnoj proceduri, kakva se provodila i dosad, neke će tvrtke u stečaj. Portfelj se mora očistiti od tvrtki bez budućnosti. Ali, na primjeru Diokoma, Name, Tiska ili Brodokomerca vidjelo se da stečaj ne znači likvidaciju i gubitak svih radnih mjesta. To je prilika za restrukturiranje i pokretanje proizvodnje za koju postoji tržište.

• I bez novih stečajeva imamo rekordnu nezaposlenost.
- Prvo bih rekao da službene brojke pokazuju znatno veću nezaposlenost, nego što je ona u stvarnosti. Priličan broj ljudi i ne traži posao, jer je već zaposlen »na crno« ili u sivoj ekonomiji. Zbog toga, prema procjenama Svjetske banke i nekih drugih financijskih institucija, stvarna nezaposlenost u Hrvatskoj iznosi 12-13 posto! Ali, bez obzira na stopu koja je, ma kako je mjerili, ipak visoka, glavni je problem struktura nezaposlenosti. Brodogradilišta na riječkom području imaju npr. teškoća s dovršetkom naručenih brodova i ne mogu primiti nove narudžbe, jer nema dovoljno radnika koji bi tražili posao u toj struci. Zbog manjka radnika određenih kvalifikacija i premale pokretljivosti radne snage u zemlji, morat ćemo zaposliti strance. To se odnosi i na turizam i građevinarstvo.

• Hrvatski je problem i previsoka bruto cijena rada. Šuška se da Vlada priprema zamrzavanje plaća.
- Usporedba Hrvatske i tranzicijskih zemalja pokazuje da je bruto cijena rada viša samo u Sloveniji i djelomično u Poljskoj. Ali, drugi smo, odnosno treći i po visini neto plaća! Postoji i problem dispariteta, jer prosječna plaća u neprivredi za 32 posto viša je nego u privredi! Problem je i u tome, što su bruto i neto cijene rada porasle ove godine za devet, odnosno 12 posto, a istodobno se nezaposlenost povećala. To pokazuje da u Hrvatskoj ne funkcionira tržište rada. Zamrzavanje? Ne znam kojim bi se to mehanizmom moglo provesti, jer to bi značilo i zamrzavanje plaća u privatnom sektoru. Sigurno je da sljedeće godine plaće neće rasti u državnoj upravi i javnim poduzećima jer za to nema osnove, a moglo bi potaknuti inflaciju. Naš je cilj da sadašnja plaća vrijedi više, a ne da nominalno raste, a da velikom broju ljudi standardna potrošačka košarica ostane nedohvatljiva. Vlada će i dalje rasterećivati plaće kao što je to učinila od 1. lipnja. Porezno rasterećenje ići će u smjeru uvođenja tri, umjesto sadašnje dvije porezne stope. Običnim riječima, bitno će se rasteretiti plaće koje su ispod ili na granici prosjeka, a porezom će se jače opteretiti više plaće.

Boris Petrović