ZAGREB, 11. listopada - Povod za razgovor s prof. dr. Miloradom Pupovcem, predsjednikom Srpskog narodnog vijeća, nedavni su događaji u Srbiji, kao i najnovije reakcije Srba istočne Slavonije zbog privođenja Srba, osumnjičenih za ratne zločine.
• Kako komentirate zbivanja u Srbiji?
- Ti su događaji konačno otvorili put tome da zemlje bivše Jugoslavije i zemlje jugoistoka Europe prestanu biti taocem ratne, suicidalne i autistične politike, koja je Srbiju posvađala sa svim susjednim narodima, koja je Srbe žrtvovala za nedefinirani projekt i nejasni nacionalni program. I s druge strane, koja je unesrećila mnoge druge narode na prostoru bivše Jugoslavije, osporavajući im njihova prirodna prava. Konačno smo se oslobodili te politike i stupamo u razdoblje u kojemu će se Srbija okrenuti sebi, svojoj demokratizaciji, svojem definiranju i definiranju odnosa s novonastalim državama bivše Jugoslavije, Europe i svijeta.
• Zašto je Milošević vladao toliko dugo ?
- Milošević je bio, po svoj prilici, demonski političar.
• Ali, netko ga je »proizveo«!
- O tome će povijest i povjesničari moći reći nesumnjivo više nego što ja ovoga trenutka mogu reći. Bilo bi nedovoljno reći da su ga proizvele okolnosti raspada Jugoslavije.
| Novoj vlasti u Srbiji treba biti prioritet normalizacija odnosa s Hrvatskom, uklanjanje ratnih posljedica i svega zla što je rat donio, jednako kao i uklanjanje dvojbi o odnosima Hrvatske i SRJ u vezi sa sukcesijom i sl. I ništa nije normalnije, nego da novu vlast u SRJ potakne na to srpska zajednica u Hrvatskoj |
• A srpski mit?
- Milošević je nesumnjivo čovjek koji neće ući u pozitivne srpske mitove, u tradiciju pozitivnih srpskih mitova. U tom pogledu Milošević je crna metafora srpske historije i srpskog iskustva u posljednjih sto godina. I tragedije kroz koju su Srbi prošli i kroz koje su drugi prošli zajedno sa Srbima. Važno je da se Srbi oslobode te crne metafore, koja im je donijela međunarodnu izolaciju i sukob s gotovo svim drugim narodima s kojima su zajedno živjeli i koja je išla na to da Srbe pretvori u žrtvu. Milošević je Srbe neprestance dovodio u nešto što se u sociološkoj teoriji zove zatvoreničkom dilemom i vješto je time manipulirao. Jedanput je manipulirao dilemom Jugoslavija ili Srbija, drugi put dilemom demokracija ili Kosovo, treći put dilemom izdaja ili Zapad itd.
• Kojih se frustracija trebaju osloboditi Srbi u Hrvatskoj?
- Prvo se moraju osloboditi frustracija vezanih uz tragično ratno iskustvo od 1941. do 1945. i uz stradanje Srba za vrijeme ustaške vlasti. Drugo, vezanosti na Jugoslaviju, s kojom su bili snažno povezani. Nisu bili ništa manje povezani s Jugoslavijom nego što su bili s Hrvatskom.
• Mislim da su više bili povezani s Jugoslavijom, nego s Hrvatskom.
- Bilo je i takvih orijentacija, ali ne treba biti nepravedan i ne reći da su mnogi srpski političari, od Pribićevića pa do, recimo, Sime Rajića, respektirali hrvatske nacionalne interese, cijenili ih i vodili računa o njima...
• Koliko su Srbi danas vezani za Hrvatsku, tj. koliko još ne prihvaćaju hrvatsku državu?
- Spadam u krug nove generacije srpskih političara koji nastoje definirati politiku Srba općenito, na prostoru bivše Jugoslavije, bez jugoslavenskog okvira, i koji srpsku politiku u Hrvatskoj nastoje vidjeti kao sastavni dio hrvatske politike. Hrvatska, nažalost, još nije do kraja otvorila svoja vrata za integraciju Srba u to, što nazivamo hrvatskim društvom i hrvatskom nacijom.
• Možda je tako zato što se Srbi još previše bave prošlošću?
- Nisam za to da budemo žrtve ni Jasenovca niti Jadovna, nisam za to da budemo žrtve bilo kojega stradanja, uključujući i ovo koje se dogodilo između 1991. i 1995. u kojem smo mi stradali i u kojem smo i sami uzrokovali stradanja.
• Mogu li Srbi priznati da su počinili zločin u Vukovaru i u nizu takvih mjesta?
- Srbi će se, ako već nisu, suočiti s tom činjenicom kao što sam se i sâm suočio. Međutim, ne treba sprječavati potpuno suočavanje Srba s tim činjenicama izbjegavanjem činjenice da je u ime hrvatske državne ideje jedan dio političkih krugova počinio zločine nad Srbima u Drugom svjetskom ratu, i ne treba izbjegavati činjenicu da je i u Domovinskom ratu jedan dio ljudi prekoračio onu crvenu nit koja razlučuje slobodarska stremljenja od zločina koji se u ime slobode i državne ideje čini prema nedužnima. Kad se oslobodimo te vrste blokada, koje Hrvatskoj više ne trebaju, Srbima će biti otvoren put za potpunu integraciju u hrvatsko društvo. Iskreno ću vam reći: Srbi su spremni za potpunu integraciju u hrvatsko društvo. Ja bih htio da Srbi u Hrvatskoj budu percipirani kao dio hrvatske patriotske svijesti.
• Zašto Srbi u Hrvatskoj ne otkriju tko je u njihovo ime činio zločine da krivnja ne bi pala na sve?
- Srbi u Hrvatskoj nisu istražni organi, ne mogu preuzeti funkciju istražnih organa i to činiti kao što to čine neke udruge s hrvatske strane, koje sastavljaju liste zločina Srba. Ali, dužnost je svakoga čovjeka s ljudskim osjećajem surađivati u otkrivanju zločina, mjesta gdje su zločini počinjeni, masovnih grobnica...
• Zašto Vojislav Stanimirović politički pritišće hrvatsku vlast da se prestane privoditi osumnjičene za ratni zločin u Baranji?
- Stanimirović ne pritišće. Njegove su izjave izjave zabrinutosti zbog iseljavanja Srba. Tu vrstu zabrinutosti iskazivali smo bezbroj puta na sastancima s predstavnicima najvišeg državnog vrha, kao što ju iskazujemo i danas. A što se tiče zločina, svaki onaj za kojega ima dokaza da je počinio zločin, mora se suočiti s licem pravde. Ali, objavljivati liste ljudi koji su navodno počinili zločine, liste koje su sastavljane od 1992. do 1995., kada su sudovi funkcionirali kao sredstvo pritiska na iseljavanje, uzimati te liste kao osnovu za sudske progone, to je opasno.
• Biste li željeli neku novu Jugoslaviju i je li istina da i Vi s Carlom Bildtom sudjelujete u restituiranju nove Jugoslavije?
- Svašta se može čuti, a svašta se i čulo ovih godina. Ali, nećete naći ni jednog ozbiljnog političara među Srbima na prostoru bivše Jugoslavije, a sebe ubrajam među takve, koji će zagovarati restituciju Jugoslavije.
• Zašto ste u Zagreb pozvali predstavnike nove srbijanske vlasti?
- SNV je želio izraziti svoje zadovoljstvo demokratskim promjenama i podržati konstituiranje nove demokratske vlasti, a posebno je htio naglasiti važnost Hrvatske u svim budućim otvaranjima Srbije i Crne Gore. Normalizacija odnosa s Hrvatskom, uklanjanje ratnih posljedica i svega zla što je rat donio, treba novoj vlasti u Srbiji biti prioritet, jednako kao i uklanjanje dvojbi o odnosima Hrvatske i SRJ u vezi sa sukcesijom i sl. I, ništa nije normalnije, nego da novu vlast u SRJ potakne na to srpska zajednica u Hrvatskoj.
|
Koštunica će normalizaciju odnosa s Hrvatskom smatrati vitalnim interesom
• Što će se promijeniti s Vojislavom Koštunicom, koji je također velikosrpski nacionalist?
- Dr. Koštunica je čovjek koji je očito osjetljiv na pitanje nacionalnog interesa i pitanje Srbije, kao države. Ali, dr. Koštunica nije čovjek koji će na bilo koji način zloupotrebljavati ideju Jugoslavije kao prostora za zaštitu srpskih interesa ili afirmaciju srpskih interesa na štetu drugih. On nije čovjek koji će nastaviti politiku daljnjeg žrtvovanja Srba i žrtvovanja drugih, osporavanja prava drugih. On je više usmjeren na neku vrstu republikanskog, srbijanskog nacionalizma, koji uključuje i pretpostavlja stabilizaciju Srbije unutar sebe kako bi sredila odnose sa svim susjedima, od Crne Gore preko Hrvatske, BiH i redom.
• Budući da dobro poznajete Koštunicu, kakav je njegov odnos prema hrvatskoj državi i Srbima u Hrvatskoj?
- Vjerujem da je Koštunica osoba koja će normalizaciji odnosa s hrvatskim narodom i posebno s hrvatskom državom smatrati vitalnim interesom buduće države Srbije i SRJ. I, vjerujem da će posvetiti veliku pozornost rješavanju pitanja srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji i SRJ.
• Po mnogima, i Srbima, srpstvo treba redefinirati. Kako?
- Srpstvo treba redefinirati s mnogih aspekata. Prije svega, treba ga osloboditi rečene crne miloševićevske metafore, koja je na Srbe navukla omrazu i pretvorila ih u neku vrstu simbola zla. Drugo, Srbija se treba osloboditi frustracija koje joj je donio zajednički život u Jugoslaviji, a one su vezane uz slabljenje Srbije, uz suočavanje s kosovskom krizom na način koji Srbija nije očekivala, uz raspad zajedničke države. Srbija je ušla u Jugoslaviju kao država, unijela je svoju državnost u tu državu, a sada je u situaciji da tu državnost mora iznova potvrđivati - i u teritorijalnom, i u državno-političkom i u međunarodno-političkom apsektu. |
Andrija Tunjić |
