ZAGREB, 19. listopada - Hrvatska se mora ugledati na uspješne zemlje, poput Portugala i Irske, koje su u kratkom vremenu prošle put od siromašnih do perspektivnih država, smatra zamjenik predsjednika HSS-a i zastupnik u Saboru Stjepan Radić s kojim smo razgovarali o načinu izlaska naše zemlje iz gospodarske krize.

• Gospodine Radiću, jeste li zadovoljni političkom situacijom u zemlji?
- Ne.

• Zašto?
- Nažalost, vrlo često, prisiljeni okolnostima, bavimo se previše efemernim stvarima a ne onima glavnim. Kao što svi znamo, glavne stvari danas su ustavne promjene koje su u tijeku, te gospodarsko-socijalna situacija. Na žalost, još nema Vladinoga gospodarskog programa. Nisam dovoljno upoznat je li njegova izrada u tijeku i kada će se pojaviti, ali mislim da ljudima treba reći što se kani i, uvjetno govoreći, u kojem roku će se to učiniti. Svi su svjesni toga da izborna obećanja u tom pogledu nisu ispunjena.

• Rekli ste da gospodarskog programa još nema.
- Još nije donesen. Nije predstavljen.

• Vaša će tvrdnja izazvati Vladine reakcije.
- Možda je malo prejaka riječ da programa još nema. Ali, u svakom slučaju, pred Saborom se još nije pojavio jedan takav program koji bi imao čvrste osnove, na temelju kojih Vlada kani djelovati.
 

• Što bi nužno, po Vama, taj program trebao sadržavati?
- Zapošljavanje, svakako, i osiguravanje osnovnih egzistencijalnih uvjeta. U tom programu trebalo bi također označiti i stvarnu perspektivu, barem za mladu generaciju. Oni trebaju znati da će u bližoj budućnosti, recimo u roku pet godina, imati osigurane osnovne uvjete za život i rad.

• Kakva je situacija danas?
- Ono što karakterizira naše društvo danas je, nažalost, opće siromaštvo. Mi smo objektivno siromašni. Ne samo što je zemlja siromašna, nego su i ljudi siromašni. Ne znam je li kod svih ljudi sazrela svijest da je ova država, u kojoj danas žive, njihova država i da je ona tu u prvom redu zato da ostvari njihove interese. Jasno, ne odmah.

• Kako komentirate ustavne promjene?
- Kao čovjek, demokrat i HSS-ovac, apsolutno sam za parlamentarnu demokraciju. Svjestan sam da je takva demokracija imala i svojih apsurdnih strana, recimo u Italiji, gdje su se vlade često mijenjale. Istodobno sam svjestan da je general De Gaulle bio doveo polupredsjednički sustav u Francuskoj skoro do savršenstva, ali ono što je važno, De Gaulle je i odstupio, na temelju zakona koji nije prošao.

• Treba li mijenjati naziv Sabora?
- Naša stranka i ja osobno bili smo protiv svojedobne izmjene naziva u Hrvatski državni sabor, jer je Hrvatski sabor postojao stoljećima, bez dodatka državni. Nije bio manje državni zato što toga nije bilo u naslovu. Međutim, s obzirom na to da smo skloni manipulirati imenima, nisam siguran kako bi se nova promjena shvatila kod širokog auditorija jer se državno vrlo često poistovjećuje s državotvornim. HSS je uvijek bio državotvorna stranka i cijelo svoje političko djelovanje bio je usmjeren na stvaranje hrvatske države. Stoga bih htio na neki način izbjeći to da svaka vlada mijenja službeno nazivlje, jer to nije ozbiljno. Moramo se već jedanput dogovoriti oko određenih stvari koje se ne mijenjaju, bez obzira na promjenu politike.

• Treba li u Ustavu ostaviti članak o zabrani udruživanja u balkanske asocijacije?
- Ne vidim da bi Ustav dobio, ako bi se brisalo nešto što je rezultat prethodnoga političkog života. Osim toga, nije točno da su česte promjene Ustava znak vrlo živog parlamentarnog života. Ustav je zbir načela koje organizirano društvo donosi radi reguliranja zajedničkog života. Sve drugo može se rješavati pojedinim zakonima koji mogu biti fleksibilniji i češće se mijenjati nego ustavne odredbe.

• Što mislite o predstojećem sastanku EU-a sa zemljama Zapadnog Balkana u Zagrebu?
- Oko toga ima jako puno kontroverzi. Međutim, mi nismo Balkan. Balkan je gorje u Bugarskoj i ono označava balkanski poluotok. Mi imamo 600 kilometara do Beča, a oni imaju 1.500. Naša povijest, pripadništvo Katoličkoj crkvi i zapadnoeuropska civilizacija odredili su nas da nismo Balkan. Pod Balkanom se podrazumijeva bizantizam, koji kod nas ipak nije prisutan.

• Sastanak će se ipak održati?
- Bez obzira na to što smo mali, mi moramo odrediti što hoćemo, a što nećemo. Jer, s obzirom da nema rata, više nas nitko ne može prisiljavati da prihvatimo nešto što ne želimo.
• U javnosti se čuju i usporedbe Domovinskog rata s Drugim svjetskim ratom.
- Domovinski rat bio je oslobodilački rat, rat za oslobođenje svih teritorija Hrvatske. Ali, pitanje antifašizma, odnosno to, da mene Ivan Fumić predstavlja kao antifašista, smiješno je, najblaže rečeno. Vrlo jasno pamtim što je značila vlast prvih 20 godina nakon Drugoga svjetskog rata. Rekao bih samo da je pitanje antifašizma potpuno specifično jer su se, nažalost, antifašisti vrlo često poistovjećivali s članstvom u Komunističkoj partiji. Antifašizam je, za mene, borba protiv diktature. Bilo koje. A komunisti su bili za nju.

• Prihvaćate li podjelu na antifašiste i boljševike?
- Moglo bi se tako reći, iako je ispravnije reći da su u pitanju rigidni i manje rigidni.

• Akademik Ivan Supek ne bi se s Vama složio.
- Supeka jako cijenim kao znanstvenika i humanista, samo je vrlo često ono, što on govori o stanju duhova u partizanima, specijalno o kongresu u Topuskom, ipak više njegov osobni dojam. Činjenice govore drukčije, pogotovo postupci prema HSS-ovcima koji su bili protiv fašizma. Poznata je činjenica o uhićenjima uglednih HSS-ovaca na partizanskom teritoriju. Da ne govorim o drugim stvarima. Mene su, primjerice, 1945. prebili, izbacili iz škole i to se sve provodilo pod vidom antifašizma. Tu se ne može govoriti o antifašizmu kakav je postojao, primjerice, u Francuskoj.

Marko Barišić