Povod za razgovor s potpredsjednikom Vlade Slavkom Linićem nije trebalo dugo tražiti. Naime, u situaciji kada se stanje gospodarstva u Hrvatskoj pogoršava, a socijalna bomba prijeti eksplozijom, potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo nesumnjivo je najmjerodavniji sugovornik.

• Iza nove je Vlade gotovo osam mjeseci mandata. Što ste do sada uspjeli uraditi na stabilizaciji hrvatskoga gospodarstva, a što ste propustili?
- Državnim proračunom i svim instrumentima vezanima uz njega pokušali smo pomoći hrvatskom gospodarstvu da bude konkurentno, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Evidentno je da smo kroz proračun nastojali smanjiti rashode središnje države, da smo nastojali kontrolirati rast pojedinih proračunskih rashoda, osobito plaća, da smo nastojali smanjiti broj zaposlenih u državnoj upravi i ostalim institucijama države koje se financiraju iz proračuna. Pokušali smo i financijski osposobiti institucije hrvatske države, na način da postanemo uredni platiše i svojim ponašanjem ukažemo na financijsku disciplinu. Platili smo sve dospjele kratkoročne dugove koje nam je ostavila prijašnja vlast. Pokušavali smo disciplinirati isplate iz ovogodišnjeg proračuna, te ne ugovarati nešto što nije u proračunu i za što nije moguće osigurati financijska sredstva.
Promjenama fiskalne politike pokušali smo rasteretiti gospodarstvo i smanjiti udio državnog proračuna u ukupnom BDP-u.
Upravo smo zato smanjili poreze iz dobiti i dohotka i prolongirali naplatu PDV-a, te smo smanjili doprinose na plaće. Gospodarstvenicima je smanjena i cijena struje i troškove energetike uopće. Osim toga, uveli smo dodatne poticaje za poduzetnike.
Ono što nismo uradili, to je racionalizacija i decentralizacija državne uprave. Ta će nam pitanja predstavljati prioritet u budućem razdoblju.
 

• Sindikati vas, međutim, optužuju za nedostatak socijalne osjetljivosti i tvrde da će teret porezne reforme najviše osjetiti upravo siromašni građani. Kako to komentirate?
- Vrlo mi je teško razumjeti takvu logiku. Polazim od toga da je smanjen porez na dohodak, što znači da se na manji iznos plaća plaćaju manji porezi. S druge strane, podignuta je zaštitna cijena rada, dakle najniža plaća, što je naišlo na velike otpore poslodavaca. Pored toga, goleme iznose proračunskog novca izdvajamo za manjkove u mirovinskom i zdravstvenom fondu. Kada je riječ o raščišćavanju problema u poduzećima iz državnog portfelja, nastojimo riješiti pitanje vlasničke odgovornosti u njemu, a osigurali smo i sredstva za redovitu isplatu plaća, pa makar i s malim zaostatkom. Stoga ne mogu razumjeti kritike sindikata kada hrvatsku Vladu optužuju za socijalnu neosjetljivost.
Ne shvaćam ni tvrdnje da smo socijalno neosjetljivi zato što nižim porezima i većim poticajima nastojimo privući strana ulaganja. Jasno je da pokušavamo jasno prenijeti svoju poruku da budućnost Hrvatske vidimo u privatnom kapitalu, a ne u državnoj vlasničkoj strukturi. Naš desetgodišnji neuspjeh u tranziciji upravo leži u stvaranju tajkunskih grupa u onom najnegativnijem značenju te riječi. To što se netko pribojava da zbog manjih prihoda u proračunu hrvatska Vlada mora racionalno trošiti novac, čak i kada je riječ o socijali, druga je priča.
Čak i da imamo znatno veće porezne prihode, mislim da bi taj novac trebali utrošiti za razvoj, a ne za neracionalnu upravu i neracionalno postavljenu socijalnu politiku. Uostalom, nitko mi ne može dokazati da manje porezne stope znače i manje proračunske prihode. Naprotiv, vjerujem da će oni biti veći, ali to traži vrijeme. Upravo je to borba za nova radna mjesta.

• Lavinu kritika trpite i zbog provedbe politike stečajeva?!
- Očito je da nisam uložio dovoljno truda da građane i sindikalce educiram što je to zapravo stečaj. Izgleda da su u tome više uspjeha imali tajkuni i bivše vladajuće strukture, koji su na praktičnim primjerima pokazivali da je stečaj zapravo zatvaranje radnih mjesta. I ja i ova Vlada stečaj smatramo sudskim postupkom u raščišćavanju vlasničkih i vjerovničkih odnosa. Stečaj je proces u kojem vlasnici gube vlasništvo koje su uništili, a vjerovnici i neki novi vlasnik preuzimaju dužnika. Njihov je posao da svoja potraživanja i nove vlasničke udjele stave u funkciju gospodarske aktivnosti, te da rade na očuvanju radnih mjesta i konsolidaciji tvrtke. Upravo to na brojnim primjerima pokušavamo i dokazati.
Kroz stečajeve se obračunavamo i s brojnim kriminalnim radnjama vlasnika, i upravljačkih struktura. Vrijeme će pokazati da je to uobičajena praksa u tržišnom gospodarstvu i da je to zakonito rješenje u sklopu hrvatskoga pravnoga sustava. Sanacije su bile zloupotrebe položaja državnih činovnika, kojima je provođena krađa poreznih obveznika i prelijevanje novca. To je sada u Hrvatskoj zaustavljeno.

• Vlada je nedavno sastavila popis na kojem se nalazi oko 150 tvrtki za koje se predviđa upravo sanacija!?
- To nije točno. Naša zakonska rješenja predviđaju predstečajne postupke. To su zapravo nagodbe dužnika i vjerovnika. Vlada je svoja potraživanja stavila u funkciju nagodbi, naravno, uz uvjet da na nju pristaju i ostali dužnici. Ako postoji dobra volja vjerovnika i dužnika, niti jedno poduzeće ne mora u stečaj. No, ako ta volja ne postoji, onda nema druge nego spor razriješiti putem suda. No, nema više poreznih obveznika, koji bi iz svoga džepa plaćali teret neuspješnog poslovanja neke tvrtke i njihovu želju da ne komuniciraju.
Osim toga, Vlada je stavila svoj vlasnički portfelj u funkciju reguliranja svojih obveza prema vjerovnicima i ponudila mogućnost dogovora, koji onda rezultira nepokretanjem stečaja. Time pokazujemo koji su zakonski modeli prihvatljivi bez pokretanja stečaja. Jedino što je Vlada u tom modelu ponudila, to je osiguranje otpremnina radnicima, koji predstavljaju tehnološki višak, na teret državnog proračuna.
Time pokazujemo da smo i socijalno osjetljivi, ali tim ljudima pružamo i mogućnost da sami pokrenu neki posao. Bolje je i to nego da ih držimo na Zavodu za zapošljavanje, za što bi sredstva također morali osigurati iz proračuna.
Naprosto je neshvatljivo da su protiv ovih procesa i poslodavci i vlasnici i vjerovnici i sindikati. Ako je toliki otpor svih tih struktura, onda to znači da je Vlada pogodila pravi način rješavanja nagomilanih gospodarskih problema. Vrijeme će pokazati da smo bili u pravu. Tamo gdje smo potaknuli stečajeve s preustrojem, nema više ni radničkog ni vjerovničkog nezadovoljstva. Vlasničkog vjerojatno ima, ali to nas pretjerano ne zanima.

• Što će biti s poduzećima u državnom portfelju? Hoćete li primijeniti rješenja koja se za navedene tvrtke nude u strategiji »Hrvatska u 21. stoljeću«?
- Ja uvijek kažem da odgovornost ljudi možete prepoznati po njihovom odnosu prema dugovima. Ako Vlada zaboravlja da ima 10 milijardi dolara duga prema financijerima, onda smo neodgovorni! I to ne samo prema financijerima, već i prema trgovačkim društvima, jer će ona svoju buduću ekspanziju temeljiti na financijskim aranžmanima s njima. Negativan image hrvatske države ujedno je i negativan stav prema tim hrvatskim poduzećima u ekspanziji. Odgovornost prema dugovima mora se pokazati. U takvim uvjetima daljnje financijsko zaduženje za tzv. sanacije je neprihvatljivo za strane financijere. I hrvatsko i svjetsko iskustvo pokazuje da činovnici, među koje ubrajam i sebe, nisu u stanju uložiti novac i voditi poduzeće.
Činovnici su ti koji političkim utjecajem, nesposobnošću, nedovoljnim znanjem o ekonomiji i brojnim drugim glupostima ne mogu uspješno voditi tvrtke. Zato financijeri i inzistiraju na privatizacijskom procesu i razvoju poduzeća s jasnom vlasničkom strukturom. I ja pripadam onima koji se zalažu za takav model.
Uostalom, i sama analiza poduzeća u portfelju države pokazuje koliko smo proteklih deset godina bili neodgovorni!

• Kako komentirate tvrdnje pojedinih sindikata da je sadašnja Vlada servilna prema međunarodnim institucijama?
- To je najobičnije podmetanje. Ja ne mislim da moj rad označava servilnost prema nekome. On samo pokazuje drukčiji odnos prema dugovima i prema odgovornosti. U Hrvatskoj, očito, treba biti bahat i neodgovoran i ne treba plaćati obveze, pa smo onda valjda veći Hrvati i veći stručnjaci. Ako je odgovornost Vlade prema dugovima i njezin stav da je ubrzana privatizacija najkvalitetniji način rješavanja problema u državnom portfelju, onda nas takve optužbe i kvalifikacije uopće ne zamaraju. Po tome se valjda i razlikujemo. U tome je promjena u odnosu na bivši sustav i njegov način ponašanja.

• No, građanima je vrlo teško objasniti zašto bi u ovakvoj situaciji trebali pristati na niže plaće. Možete li im Vi to pojasniti?
- Uvijek govorim da svatko mora znati čitati brojke. Ako brojke pokazuju da u državnom proračunu plaće čine najveću stavku, ako kalkulacije cijena pokazuju da su plaće najveća stavka, ako su i u proračunima poduzeća najveća stavka plaće, onda to znači da postoje dva problema s kojima se moramo suočiti. Jedan je nedovoljni prihod, što onda podrazumijeva da je zaposlenih previše, dok drugi kaže da su plaće ipak previsoke. Slažem se da prosječna plaća, u usporedbi sa životnim troškovima, nije dostatna za normalan život. No, kao ekonomist znam da za povećanje ukupnog prihoda, kako bi se smanjio udio plaća u proračunima, samo ograničeno vrijeme mogu koristiti tuđu akumulaciju. Ako netko u Hrvatskoj misli da plaće možemo dizati, a da nam pritom drugi daju novac, koji ćemo opet potrošiti u povećanje plaća, neovisno o rezultatima tog rada, onda oni ne znaju puno o ekonomiji. Inače, ja takvih dobrotvora više i ne vidim.
Dužnost je države da makroekonomskim mjerama snizi troškove života i cijene. Onda će i plaća, koja će nominalno ostati ista, zapravo značiti nešto više u standardu.

• Kada ćemo dobiti zakon o reviziji pretvorbe? Što od njega očekujete?
- Vjerujem da će prijedlog zakona uskoro u drugo čitanje u Saboru. Reviziju pretvorbe doživljavam kao dugotrajni proces, tijekom kojega će se ocijeniti pojedinačne postupke i nepravilnosti u pretvorbi i privatizaciji, te će biti osnova za zakonska postupanja u evidentnim kriminalnim radnjama. Osim toga, nama u vlasti to će biti platforma za izradu porezne politike, kako bi sankcionirali pojedine nepravde.
Ako je, primjerice, netko preuzeo tvrtku, otpustio radnike i zatvorio osnovnu djelatnost te se počeo baviti prometom ili izdavanjem nekretnina, tu je jasno da takvi prihodi nisu stečeni od rada, već od financijskih malverzacija, iako to do sada nije bilo kazneno djelo. Njima bi trebalo uvesti ekstra-visoke poreze, koji bi mogli biti određena satisfakcija za prevarene radnike.

• U ovoj smo godini prvi puta doživjeli podizanje optužnica protiv čitavog niza tajkuna, koje se tereti za nepravilnosti u pretvorbi i gospodarski kriminal. No, opći je dojam da se oni vrlo sporo procesuiraju i da su optužnice podignute protiv samo jednog manjeg dijela onih koje se sumnjiči za kriminal. Je li ovdje zakazala pravna država?
- Policija nije projektirana na način da bi riješila špicu kriminala koji smo zatekli. Riječ je o tolikom broju predmeta i nemorala koji smo zatekli da ni deset puta veća policija vjerojatno ne bi mogla poduzeti sve istražne radnje. U isto vrijeme, kada se višestruko povećava broj istraga zbog gospodarskog kriminala, Vlada radi na smanjenju broja zaposlenih u MUP-u. Na nama je da zakonom pokušamo prolongirati rokove zastare, a da policija onda obavi svoj dio posla. Nakon što završimo s obradom ovoga dijela, slijedi novi »paket« istraga.

• Što je s podizanjem optužnica protiv političkih pokrovitelja protagonista gospodarskog kriminala? Hoće li uskoro uslijediti optužnice i protiv njih?
- Treba shvatiti da je bivša vlast propise pisala na način da mnoga krivična djela zapravo to nisu bila i nisu bila navedena u zakonu. Oni su, dakle, dobro pazili kako pišu zakone, tako da u brojnim slučajevima ono što je u svijetu kriminalno djelo, u nas to nije. Stoga je njihovo procesuiranje vrlo upitno. Recimo, osiguravanje novca iz državnog proračuna za sanacije pojedinim privatnim vlasnicima teško da se, po važećim propisima, mogu okvalificirati kao kažnjiva djela. Ni mnoga jamstva izdana na teret države i poreznih obveznika ne mogu se tek tako sankcionirati.

• Sindikati koji djeluju u Hrvatskim željeznicama traže od Vas da odustanete od plana restrukturiranja tog javnog poduzeća. Jeste li se približili u stavovima ili je i dalje na djelu Vaš sukob s njima?
- Ja tu ne vidim nikakvog sukoba. Polazim od toga da odgovorno nastojim obavljati svoje dužnosti. Ako su strukturni programi neophodni za uspješniji rad i budućnost HŽ-a, onda je na meni da ih u svom dijelu posla i provedem. To pokušavam objasniti i sindikatima. No, sindikati koji postavljaju ultimatume očito nemaju dovoljno odgovornosti za budućnost zaposlenih u Hrvatskoj. Oni izgleda misle da se mogu poigravati sa mnom, kao što su se svih ovih godina poigravali s bivšim nadzornim odborima i upravama i postavljati ultimatume i ucjene, pa onda govoriti da sam ja osoba koja ne zna komunicirati. Znate, to govore ljudi od kojih dio uopće ne dolazi na zakazani sastanak, dio ih ustane i bahato napusti sastanak, pa zatim bahato donese odluku o štrajku, koji nanosi štetu HŽ-u i hrvatskom gospodarstvu u cjelini, a ja opet nalazim vrijeme da s njima razgovaram.
Vrijeme će pokazati da postoje ljudi koji žele uništiti HŽ. Oni moraju položiti račune zbog uništavanja HŽ-a u proteklih deset godina.

• Koji su to ljudi?
- I sindikati i uprava, koja ih očito zloupotrebljava. No, previše je programa u HŽ-u da bi se zaustavila njihova provedba. Njih je potrebno provesti upravo radi budućnosti željeznice u Hrvatskoj. Želim puno uspjeha sindikatima u poslu micanja svih ljudi koji nešto znaju i koji žele raditi!

• Kako riješiti problem dugovanja nogometnih klubova?
- Tu nema nikakvog spora. Pravo je pitanje kako naplatiti porez od onih koji za to nemaju novca. To je jedno od umijeća. Treba pronaći varijantu kako to učiniti. No, to je sve jedan cirkus, koji je netko stalno stvarao u Hrvatskoj. Dio financijskih policajaca nije radio svoj posao, a sada se igraju pravne države. No, sve ima svoje granice! Volio bih da mi financijska policija položi račune. Otkud najednom toliki dugovi, a do jučer su svi sjedili na nogometnim igralištima.

Adriano Milovan