Srbi ne prihvaćaju hrvatsku državu, oni je mrze, a prihvaćat će samo njene novce, beneficije i davanja, ali nikad hrvatsku državu, vojsku, grb, himnu i na koncu hrvatskog predsjednika. Prema tome, ne trebamo ih tetošiti, nego dati do znanja što o njima mislimo, a kad oni to budu jasno znali, tada će i njihova odluka o napuštanju Podunavlja biti brža. Mi se nadamo da će ih što veći broj napustiti hrvatsko Podunavlje.
Cilj hrvatske politike nije etnički čista država, ali treba imati na umu da je jednom za svagda riješeno "srpsko pitanje" u Hrvatskoj. Ono više ne postoji!
Barić Slavko na tribini Hrvatskog časničkog zbora o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja 1997
Mi nismo mogli dozvoliti da se reformirani komunisti, uz stranke koje nisu izrazile svoje programsko "ja", ponovno pokušaju vratiti na vlast. Međutim, neprestano smo isticali naše opredjeljenje za demokratski dogovor stranaka.
Naša su djeca najopterećenija na svijetu. To pokazuju i rezultati koje naši učenici postižu na međunarodnim natjecanjima, ne samo u sportskim igrama, nego i u znanju. U pravilu zauzimaju od prvog do petog mjesta, što je, s obzirom na to da smo mala zemlja, iznimka. To je rezultat prirodne inteligencije, ali i drila.
Najizrazitiji primjer je Istra i Rijeka gdje se u nacionalno-političkom i psihološkom smislu osjećaju posljedice dugovječne austrijske vladavine, u Rijeci i mađarske, zatim talijanske fašističke okupacije, i napokon protuhrvatske jugosrpske politike koja je pogodovala i talijanskim i slovenskim pretenzijama. A sve se to danas odražava u promicanju transgraničnih i regionalnih ideja.
Tuđman Franjo na svečanoj sjednici Glavnog odbora i svih tijela HDZ-a u povodu sedme obljetnice Prvog općeg sabora HDZ-a 1997
Ime toga čovjeka kojeg predlažem za našega kandidata za predsjednika Republike Hrvatske lebdi svima vama na usnama, jer to je, zna se - dr. Franjo Tuđman.
Pavletić Vlatko na svečanoj sjednici Glavnog odbora i svih tijela HDZ-a 1997
Sa 16 godina doživio sam tešku prometnu nesreću. Liječnici kažu da sam bio klinički mrtav. Toga se iskustva vrlo dobro sjećam, ali nerado o njemu govorim. Naime, ono je za mene bilo vrlo neugodno i ostavilo mi je osjećaj da uopće nije lijepo umrijeti... Imao sam osjećaj da sam u srednjem vijeku. Bio sam u nekoj dolini, a oko mene Turci. Zatrpavali su me golemim količinama suhog lišća. Nisam više mogao disati i mislio sam da ću eksplodirati. Užasan osjećaj...
Nisam ju ni maltretirao a ni tukao, već sam je samo malo prodrmao. To što je gospođa Luks završila u bolnici s rukom u zavoju, to je zato što je ona osvetoljubiva pa sad traži medijsku promociju.
Žagar Miljenko o sukobu sa Silvijom Luks, u Vjesniku 1997
Da se razumijemo, u ondašnjoj Jugoslaviji svake se godine u Beogradu održavao armijski festival na kojem su se pjevale pjesme u slavu države i JNA. Cilj tog festivala bio je regrutiranje režimskih pjevača. Morao sam otpjevati pjesmu "U ime slobode", za koju je tekst napisao major Branko Karakaš, po nacionalnosti Hrvat, a od Nikice Kalogjere, također Hrvata, naručili su da je uglazbi. Otpjevao sam je na festivalu, a netko od generala JNA naknadno je odlučio da ona postane pjesma koja će se izvoditi prilikom polaganja zakletve. Pjesma govori o slobodi, kao što je i Gundulić pisao pjesme o slobodi, a, uostalom, i ova država pjeva o njoj. To nije bila himna JNA, to je bila oda slobodi.
Ako HDZ promovira svoju politiku, novinar HTV-a mora shvatiti bit poruke i prenijeti je gledateljstvu, a ne biti samo šturi prenositelj onoga što pročita u tisku.
Kod nas su ljevičari lansirali tezu "sve je to naše, sve smo to mi stvorili". Posljedica toga jest da u kojem god se poduzeću pojavi većinski vlasnik - svi misle da su pokradeni, jer su oni sve to stvorili. Zašto naš radnik koji je 30 godina radio u njemačkome, talijanskom, ruskom ili bilo kojem inozemnom poduzeću, ne misli da je to poduzeće njegovo i da ga je on stvorio?
Šibl Milovan u interviewu Nedjeljnoj Dalmaciji 1997
Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.
Iako smo svečanim zborom ZNG na igralištu NK Zagreb 28. svibnja 1991. formalno zaokružili obrambeni sistem, još nisu bili riješeni neki važni problemi kojih smo u Ministarstvu obrane odavna bili svjesni, ali nismo imali moć da ih zadovoljavajuće riješimo. Prvi je bio uspostava vojnog ustroja ZNG u pogledu upotrebe prema ...
