savjest IZREKE

Mi moramo učiniti sve da uspijemo, jer ako se dogodi da na parlamentarnim izborima 1996. g. pobijedi neka danas oporbena stranka, doći će u pitanje opstojnost hrvatske države, što mi ne želimo ni po koju cijenu.

Zašto  ne  bi impotentan Hrvat, kojega je Bog kaznio  i  ne  može praviti djecu, dao koju kunu za onoga koji je za to sposoban?

Joj, znate, ja sam shvatio da me zovu iz Večernjeg lista, a ne iz Novog lista!

Radnik je jedno, a zaposlenik drugo. Za intelektualca se ne  može reći da je radnik.

U krvavom planetariju hrvatske povijesti povjesnik, te  predsjednik  hrvatske  države dr. Franjo Tuđman  pronašao  je  spasonosnu formulu našeg povijesnog političkog rebusa.

Sada,  kad  smo uspostavili hrvatsku državu mislim da  je  sasvim normalno da svi naši umjetnici - književnici,  kipari, slikari  i drugi  -  rade na planu učvršćivanja vlastite države  i  hrvatske državnosti, jer bez toga smo ništa.

Mislim da bi ova nova uprava Društva hrvatskih književnika trebala  biti  nešto fleksibilnija i da ne će  zauzeti  neki  pasivan, larpurlartistički stav, koji bi je izolirao od državnih  struktura.

Štovani  gospodine Predsjedniče države Hrvatske! U ovom  pobjedonosnom pohodu prema uspostavi hrvatske države ovaj hrvatski Sabor i cijeli hrvatski narod svjestan je vaše državotvorne prometejske uloge.  U buđenju rodoljubnog duha postali ste u presudnom  povijesnom trenutku dormitantium animorum exubitor - buditelj uspavanih  duhova.  Ozareni  ovom svjetlosti svitanja  i  meteoritskim sjajem uspostave Države Hrvatske, odajemo vam za svu vašu  alkejsku  borbu za slobodu Hrvatske dužno priznanje i  duboku  zahvalnost.

Ozbiljnu  čovjeku  ne može biti cilj i smisao života da  bude  24 sata  Hrvat.  Jer ozbiljan čovjek zna da je Šveđanin  u  prosjeku možda 10 minuta u 24 sata Šveđaninom, ili Portugalac Portugalcem. No, jedno je sigurno: da bismo u budućnosti mogli biti svojih  10 minuta Hrvati, moramo danas 24 sata biti mobilizirani kao Hrvati, jer inače u budućnosti uopće nećemo biti Hrvati!

U  hirovitoj, sudbonosnoj, krvavoj drami hrvatske  povijesti  ova državotvorna halucinantnosugestivna svijest nikada nije  prestala živjeti.

Da  nije  bilo proglašenja NDH, na jednoj strani, ne bi  bilo  ni zavnohovske Hrvatske kao federalne države, na drugoj.

Nekim  ljudima  je  teško shvatiti da kao  što  u  "komunističkom paklu"  nije  bilo sve samo zlo, da isto tako i  u  "demokratskom raju" nije sve samo dobro.

Jednom sam negdje i citirao da se i narodi, kao i ljudi,  počinju razumno  vladati onda kada iscrpe sve nerazumnosti, sve  užase  i sve gluposti. Mislim da su u sukobima između hrvatskog i  srpskog naroda iscrpljene sve te nerazumnosti i da je vrijeme za normalizaciju odnosa na temelju međusobnog priznanja.

Gotovo svi su međunarodni čimbenici došli do zaključka da zapravo u  Beogradu  nemaju s kim razgovarati osim s Miloševićem,  da  je jedino Milošević onaj s kojim se može i s kojim je  koliko-toliko korisno  razgovarati.  Prema tome, i mi moramo  voditi  računa  o tome.

Kad  mi  govore kako inteligencija nije na  našoj  strani  uvijek pitam:  koja  inteligencija?  To je par škribenata,  koje  se  od pamtivijeka,  od  biblijskih vremena naziva farizejima,  koji  su zadojeni nekakvim ne znam kakvim svjetsko-liberalističkim  idejama, i da ne kažem još neke pridjeve, to ne održava stvarno raspoloženje hrvatskog duha.