"Hoćete li ići sa mnom na Maslenicu?", upitao me Predsjednik i kad o Maslenici nije bilo riječi, pa to i nisam shvatio kao pitanje, nego kao prikrivenu obavijest. "U svako doba dana i noći", odgovorio sam i odmah upitao: "A kada?". Čekao sam njegov odgovor i shvatio da sam upitao ono što ja ne trebam znati.
....
Stojimo malobrojni i prozebli. U središtu su toga kruga, koliko-toliko zaklonjeni od vjetra našim tijelima, Predsjednik države i nadbiskup zadarski. Jedan polaže temeljni kamen, a drugi moli Božju milost da djelo započeto na ovoj buri bude i dovršeno. Bura je toliko jaka da nas zasipa sitnijim piljčićima tucanika. Da se ne opiremo, i nas bi pomela u Ždrilo.
...
"Da mi je sjesti i na miru napisati s kim sam sve stvarao ovu državu!" - poželio je Predsjednik.
"Nemojte žaliti za tim! I ne činite to ni sada ni bilo kad, to je posao za druge. Ne odvraćam vas stoga što bih se među opisanima i ja mogao naći. Njihove su namjere bile dobre, ali u stvaranju države sudjeluju prvi put i greške su moguće mimo njihovih dobrih namjera."
"Dobro, neću, nemam vremena."
...
"Bože, kakve bruke da smo od Selina skrenuli preko mora do Paškog mosta i da vas ovi ljudi ovdje nisu dočekali!", rekao sam kad je Predsjednik ušao u kola. "Ah!", odahnuo je on opuštajući se na sjedištu i sam se grozeći pomisli na tu mogućnost. "Da mi je sjesti i na miru napisati s kim sam sve stvarao ovu državu!"
