savjest IZREKE

Naši političari, novinari i javnost neprestano govore kako smo mi izvršili agresiju na Bosnu i Hercegovinu, to znači da mi priznajemo i ono što nismo učinili, a Srbi pak negiraju ono što su doista učinili.
 

Mislim da je rušenje Hrvatske kao nacionalne države počelo 1995. godine nakon Oluje, kada je otvoren proces mijenjanja povijesti i izjednačavanje žrtve i agresora.
 

Svima nama koji smo sudjelovali u stvaranju i obrani hrvatske države nameće se krivnja umjesto ponosa. Svi bitni ljudi, na čelu s predsjednikom Tuđmanom, kriminaliziraju se i obezvrjeđuju.
 

Postoji smišljen plan preuzimanja medija, kulturnih, obrazovnih i institucija civilnoga društva, pa i utjecaja na političke stranke, kako bi se na kraju srušila Hrvatska kao nacionalna država hrvatskog naroda. Zato se i mijenja prošlost, kriminalizira Domovinski rat, ukida razlika između žrtve i agresora, zato je i na udaru kršćanski sustav vrijednosti i Katolička crkva u Hrvatskoj kao jedan od temelja hrvatskoga identiteta, zato se patriotizam i domoljublje u nas pretvara u nešto nepoželjno, konzervativno i zastarjelo, ismijava se i ironizira svako izražavanje ljubavi prema vlastitomu narodu.
 

Svi moderni hrvatski socijaldemokrati koji ne žele da ih se više oslovljava s drugovi i drugarice, nego s gospodo i gospođe, neka se pridruže Hrvatskim socijaldemokratima.
 

Haaška optužnica protiv Hrvata iz BiH vrlo neposredno optužuje cijeli hrvatski narod BiH kao dio zločinačke organizacije.
 

U ostvarivanju projekta zapadnog Balkana iznimno je važno da se Hrvatska pretvori u multietničku državu kako bi bila slična Srbiji, Makedoniji i Bosni i Hercegovini, te kako bi se problem manjina u svim državama zapadnog Balkana mogao rješavati na istim načelima. Zato međunarodna zajednica ne inzistira na povratku svih prognanika i izbjeglica nego prije svega Srba u Hrvatsku kako bi Hrvatska od nacionalne države postala multietničkom državom, te kako bi se onda na istim načelima rješavala autonomija Albanaca u Srbiji i Makedoniji i Srba u Hrvatskoj.
 

Najnovije optužnice protiv generala Čermaka i Markača do kraja su u skladu sa strategijom “Veritasa”, koji je samo zvučnik policijsko-obavještajnih i velikosrpskih organizacija koje imaju svoje glasnogovornike i simpatizere i u Hrvatskoj.
 

Kada nacionalno pitanje nije riješeno, tada sva ostala pitanja i razlike među ljudima postaju nevažnima ili manje važnima.
 

Nacionalno se pitanje ne može riješiti, ako se istodobno ne rješava i kao socijalno pitanje.
 

To je nešto izvanredno, stvara se prva demokratska stranka u Hrvatskoj.
 

Kada smo izgubili prve izbore, sjećam se, u četiri ujutro, nazdravio sam s Račanom i rekao mu – Ivice, dobro smo to odradili.

Mnogi SDP-ovci su nakon dolaska na vlast počeli pokazivati svoje staro lice i stare navike, nacionalno je polako padalo u drugi, treći plan, počele su se prihvaćati teze o podjeli krivnje u Domovinskom ratu, započeta je revolucionarna detuđmanizacija koja je dovodila u pitanje postulate na kojima je nastala hrvatska država.

---

Ne znam zašto bi moj naglašeni domoljubni naboj ili pak zalaganje za nacionalniji SDP bilo desničarenje!
 

Suditi nekome samo zato što je bio u vrhu vlasti kada su se pojedinačni i grupni zločini događali, nedopustivo je.
 

Zalagao sam se za hrvatsku socijaldemokraciju koja bi prekinula sa socijalizmom.