Činjenica je da do godine 2000. nitko iz Hrvatske nije bio od Haaškog tužiteljstva optužen, pa se može sa sigurnošću kazati da je optužnica zbog provedbe unutarnjih ideoloških i političkih čistki i smišljenoga Račanova stranačkog strateškog plana bila iznutra potaknuta i naručena. U sastavljanju optužnice zasigurno su u žalosnoj ulozi ozloglašavanja i s mračnim magluštinama konfidentskih insinuacija sudjelovali i Hrvatski helsinški odbor, i Otvoreno društvo, i Gong, i druge petokolonaške obavještajne službe. Jednoga dana će se historiografski pouzdano otkriti sprega Račanova obavještajnog aparata i Haaškog tužiteljstva.
Mihanović Nedjeljko na tribini Hrvatskoga kulturnog vijeća i u Hrvatskom slovu 2008
Tuđmanove su ratne opcije i pobjedničke pobude bile humane i mirotvorne. Po najvišim mjerilima humanitarnog prava postupao je u provedbi svojih zapovjednih odluka. Odmah nakon "Oluje" amnestirao je i pustio sve ratne zarobljenike, pripadnike srpskih paravojnih postrojbi, među kojima je bilo Šešeljevih i Arkanovih dobrovoljačkih četničkih hordi i krvničkih mažibrčina. Pustio ih je kao bezazlene izletnike, koji su slučajno zalutali u Hrvatsku. Nikakve pojave segregiranja i isključivanja kod izručenja paravojnih srpskih zarobljenika nije bilo. Takvoga velikodušnog i humanog izručenja ratnih zarobljenika u povijesti ratovanja nije bilo.
Nitko nije interniran, nitko zatvoren od potencijalnih srpskih petokolonaša, kao što je to bila pojava za vrijeme Drugoga svjetskog rata u SAD-u i Engleskoj s građanima japanske i njemačke nacionalnosti.
Da je u hrvatskom obrambenom ratu bio planiran program istrjebljenja srpske nacionalne manjine, onda bi bio više-manje proveden nad cjelokupnim srpskim pučanstvom, koje živi u hrvatskim gradovima Osijeku, Zagrebu, Karlovcu, Rijeci, Zadru i Šibeniku. Premda su za vrijeme oslobodilačkog rata u Hrvatskoj mnogi srpski pojedinci u tim gradovima djelovali subverzivno i petokolonaški i sa snajperskom akcijom obavljali opasan nasrtaj na sigurnost mirnih građana da bi pripomogli generalnoj velikosrpskoj agresiji, nije počinjen nikakav napad na srpsku etničku skupinu u Hrvatskoj.
Tu samovoljnu, organiziranu i zlokobno planiranu pojavu izbjeglištva jednog dijela srpskog pučanstva s hrvatskog područja, pučanstva, koje je u većini zdušno sudjelovalo u istrjebljenju hrvatskih građana na okupiranom području, u genocidu, u pustošenju, u kulturocidu, u pljački i u razaranju hrvatskih sela, ni po kojem arbitrarnom kriteriju ne može se obilježiti u hrvatskoj oslobodilačkoj akciji kao genocidnu pojavu ili nekakvim grozovitim "zajedničkim zločinačkim pothvatom".
Nikakav organizirani i smišljeni ratni zločin protiv pobunjenoga srpskog pučanstva nije počinjen na području Hrvatske, jer se to pučanstvo prema vlastitom strateškom planu prkosno povlačilo nekoliko dana prije vojno-redarstvene akcije "Oluja" iz Hrvatske, sa ciljem da se organizirano s ponovnim ratnim pohodom u Hrvatsku vrati.
Da li Tužiteljstvo u Haagu znade da je 1968. u bivšoj Jugoslaviji uveden jedan nehumani militaristički sustav Općenarodne obrane, prema kojemu su svi stanovnici, pa i djeca, bili dužni sudjelovati u ratnim operacijama. Taj borbeni sustav je bio u svim vidovima "borbenog dejstva" primijenjen u tzv. srpskoj krajini. Teško je stoga razlikovati tko je u operaciji "Oluja" bio aktivni vojnik, a tko vojnik u civilu (peta kolona).
Navedeni broj od "150 ubijenih krajinskih Srba" nije u optužnici izdiferenciran. Poznato je, da su srpski teroristički odredi, provodeći naloge svojih naredbodavaca za evakuaciju srpskog pučanstva, strijeljanjem kažnjavali one Srbe, koji su odbijali naredbu da se evakuiraju.
Operativnim hrvatskim časnicima u operaciji "Oluja" nije bilo jasno zašto srpske izbjeglice pale vlastite kuće i imovinu, neposredno nakon što bi s traktorima ili kamionima krenuli prema bosanskoj granici. Srpsko paljenje vlastitih kuća i imovine događalo se i u sukobima Srba i Albanaca na Kosovu, kad su pojedini Srbi napuštali područje Kosova. Bilo je to motivirano iracionalnim prkosnim pobudama: neka neprijatelju ništa ne ostane!
Medijska paljba vulgarne galame, laži, kleveta, mržnje, žuči i epileptične, bezumne, neartikulirane agentprovokatorske stihije, sve je poduzimala da ruši impozantno državotvorno Tuđmanovo djelo. Razdraženi uspostavom hrvatske države, ovi dezerteri Domovinskog rata, moralne ništarije, bleferi, tabloidi, balkanoidi i kroatofobi, pokrenuli su bjesomučnu harangu «detuđmanizacije», da bi vrtoglavom brzinom ponovo sunovratili Hrvatsku u regionalni balkanski mrak. Taj razorni plan je poduzimala ona bijedna družba apologeta jugoslavizma i samoupravnog jugomarksizma, koja nipošto nije htjela hrvatsku državu, a koje je godine 1995. jasno identificirao i o njima govorio predsjednik Tuđman.
Mihanović Nedjeljko u govoru održanom u Matici hrvatskoj 2005
U posljednje vrijeme javljaju se brojne zajednice koje su upitne jesu li uopće vjerske, da li su one metafizički i transcendentalno usmjerene, etički i moralno definirane.
U temelje svojega rodoljubnoga čuvstva Matoš stavlja domovinu, ali domovinu kao državu, samosvojnu i nezavisnu naciju. Domovina nije više apstraktan retoričan pojam, nego sinteza općega nacionalnog materijalnog i duhovnog života i realno ustrojstvo državne vlasti.
Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.
