Jugoslavija je nastala suradnjom srpske nacionalne manjine, hrvatskih kvislinga i angloameričkih imperijalista koji su hrvatske gradove sravnjivali sa zemljom.
Istina je da je NDH pod njemačkim pritiskom donijela rasne zakone, kojima se uvodi pravna diskriminacija i segregacija Židova i Cigana. Ti rasni zakoni nemaju nikakve veze sa slanjem u logore, ubijanjem i sl. U logore su slane osobe koje su potencijalno ugrožavale opstanak države, bez obzira na rasu, narodnost i vjeru. Postupak prema zatočenicima tek treba utvrditi jer dosadašnje tvrdnje plod su protuhrvatske promidžbe.
Ne može se tvrditi da je bila značajka vlasti NDH spremnost na nasilje, niti je to bilo sadržano u programu ustaškoga pokreta pa samo zlobnici mogu ustaški pokret nazivati terorističkom organizacijom.
Za sve one kojima je Hrvatska domovina, kvislinzi su oni partizani, koji su svjesno i bez nužde išli za rušenjem hrvatske države, a Pavelić i ustaše su rodoljubi.
Kvisling je izdajica svoje domovine. Pavelić i ustaški pokret su rušili Jugoslaviju i borili se za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske. Nasuprot njima, partizani su rušili Nezavisnu Državu Hrvatsku i borili se za obnovljenu boljševičku Jugoslaviju. Stoga su Pavelić i ustaše kvislinzi samo za one kojima je Jugoslavija domovina.
Nedvojbeno je, da su partizani komunistička vojska, koja je rušila hrvatsku državu. S hrvatskog stajališta ne zaslužuju nikakvo priznanje, jer su ciljevi njihove borbe bili u protimbi s težnjama goleme većine hrvatskoga naroda.
Boreći se za obnovu Jugoslavije, komunisti su našli podporu uglavnom kod Srba. Partizanstvo je sinteza komunizma i srpske nacionalne misli. Cijelo njegovo djelovanje prožeto je srpskim duhom i odvija se u srpskom interesu.
U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj je postojala podpuna sloboda kulturnoga, umjetničkoga i znanstvenoga stvaranja, te sloboda djelovanja vjerskih zajednica. Jedino se nije dopuštalo javno iznošenje takvih mišljenja i takva djelatnost, kojima se ugrožava opstanak Hrvatske kao nezavisne države. Sve ostalo je bilo dopušteno.
Fašizam i nacionalsocijalizam su imperijalistički pokreti, a ustaše se bore samo za oslobađanje hrvatskih narodnih i povijesnih područja, protiveći se, da u sastav hrvatske države uđu povijesno i narodnosno tuđe teritorije čak i onda, kada im se to nudi.
U Drugome svjetskom ratu su se predstavnici liberalne demokracije Churchill, Roosevelt i Truman, u okrutnosti i nečovještvu natjecali s Hitlerom i Staljinom.
I u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj sva vrhovna izvršna i zakonodavna vlast bila je usredotočena u rukama dr. Ante Pavelića, kao državnoga poglavara, ali je sigurno da to nije proizlazilo iz nikakvih doktrinarnih razloga, nego je to nametala nužda obrane mlade, još nestabilizirane države, koja je bila napadnuta sa svih strana.
Za razliku od nacionalsocijalizma, pa donekle i fašizma, koji su još u predratno vrijeme razvijali i usavršavali totalitaristički sustav vladanja, pa su dolazili, naročito nacionalsocijalisti u Njemačkoj, u oštar sukob s Katoličkom crkvom, Ustaški se pokret nije tako ponašao. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj je postojala potpuna sloboda kulturnoga, umjetničkog i znanstvenog stvaranja, te sloboda djelovanja vjerskih zajednica. To znači, da nije postojala službena ideologija, koja je bitno obilježje svakog totalitarizma.
Za razliku od komunističkih država, u nacionalsocijalističkoj Njemačkoj je u potpunosti zadržano posebničko (privatno) vlasništvo, iako je gospodarska djelatnost stavljena pod nadzor države, koja mu postavlja samo okvire, unutar kojih je sloboda te djelatnosti potpuna, a ne provodi se ni sustavna ateizacija društva. Zato se i može tvrditi da je u komunističkim državama totalitarizam bio izraženiji nego u nacionalsocijalističkoj Njemačkoj, pa je i ljudska ličnost bila ugroženija.
Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.
