savjest IZREKE

Nema bezgrešnog rata. I Crkva je prije godinu i pol dana rekla da zločin nad civilom, počinjen kao dio planirane agresije, nije isto što i prekoračenje nužne obrane. U Hrvatskoj je bilo ratnih zločina samo u samoobrani.

U Pakračkoj Poljani u samoobrani u dvije ili tri kuće stradalo je nekoliko civila. Svi zločini o kojima se danas priča – Pakračka Poljana, Gospić, Lora – plod su mašte tako dugo dok nisu dokazani. A ja sam čovjek koji cijeni pravnu državu.

Civil u proteklom ratu nije bio isto što i civil u drugim ratovima. Na srpskoj strani nije postojala granica između civila i vojnika.
 

Za Oluje Tuđman je iskreno pozivao Srbe da ostanu, ali njihov povratak danas značio bi destabilizaciju Hrvatske, jer bi naši sudovi odjednom morali procesuirati desetke tisuća ratnih zločinaca.
 

Tuđman nikad nije htio dijeliti Bosnu. Njemu je Alija Izetbegović 1993. u Splitu ponudio da Hercegovinu pripoji Hrvatskoj.
 

Ja nikad nisam morao odati liječničku tajnu i reći od čega boluje predsjednik Tuđman, jer je to za mene učinio CNN. Hrvatska je, dakle, znala pravu dijagnozu. Ja je nikada nisam demantirao.
 

Svi su predsjednikovu dijagnozu mogli čuti preko CNN-a na dan kad je ona postavljena u bolnici Walter Reed i onda uzeti medicinski leksikon i pogledati što znači dijagnoza takve maligne bolesti. Zaista me čudi Pavletićeva primjedba da nije znao od čega predsjednik boluje. Ta bolest niti u jednom trenutku nije bila tajna.

Danas više nema rata i vrijeme je da osamostalimo pravosuđe.
 

Draže mi je biti običan član HDZ-a nego predsjednik neke druge. Kad me je predsjednik Franjo Tuđman 1990. godine nakon dobivenih izbora pitao što hoću raditi za Hrvatsku, odgovorio sam mu da ako misli da je za Hrvatsku dobro da metem ceste, ja ću ih mesti, a ako misli da trebam biti predsjednik Vlade, bit ću to. Neka odluči.

Nikada nisam čuo da je uspio brak šestorke, osim u haremu.

Nakon  izbora  proganja me misao kako to da  dvije  godine  nakon najvećih  vojnih operacija u našoj povijesti umirovljeni  general HV-a  izgubi  izbore  u svojoj izbornoj jedinici.  Ili,  kako  je moguće  da na Trešnjevci kandidat HDZ-a, osoba koja je  apsolutno najveći  borac  za  socijalnu  pravdu  i  ispravljanje  nepravdi, također  gubi  izbore.  To zahtijeva  političko,  povijesno,  ali pomalo i filozofsko obrazloženje.

Držim da prvi cilj opozicije ne može biti rušenje vlasti dok  god ta vlast nema nadzor nad cijelim teritorijem.

Četvrtak  je dan za Vladu. Svaka nova sjednica je  nova  šarolika lepeza problema s nepreglednim repertoarom zakona i  podzakonskih akata.  Nakon sedam godina provedenih u Vladi, čini mi se da  sam postao već prava mala enciklopedija.

Mladi kolega nas zove na prozor pogledati čudo od zvijezde  repatice. Naravno, na razdanjenom nebu punom oblaka. Tada nam obznanjuje  da  je Prvi travnja, dan za šale. Ima li  granica  ljudskoj naivnosti?  Nema,  a  to dobro znadu oni koji  u  javnost  iznose neslane šale tijekom čitave godine. No, njihove šale nisu  dobronamjerne,  već  imaju  namjeru sijati  razdor,  nezadovoljstvo  i nestabilnost. Zato u ova ozbiljna vremena valja razlikovati  šalu od šale ili, još bolje, šalu od zbilje.

Ne mogu se s predsjednikom konzultirati svaki put kad mi  novinar postavi pitanje.