Može se postaviti pitanje zašto se želi suditi Hrvatskoj i hrvatskom narodu, zašto se neargumentirano optužuju državno i vojno vodstvo za zločinački poduhvat, zbog čega je general Gotovina kriv samo zato što je bio na čelu oslobodilačke akcije Oluja?
Odgovor je prilično jednostavan i sve veći broj Hrvata ga zna. Sudi se Hrvatskoj zbog toga što je srušila planove međunarodne zajednice. Sudi se Hrvatskoj zbog toga što je križem, krunicom i privrženošću Papi, ugrozila antikršćansku politiku i protukršćanski globalizam i novi svjetski poredak.
Europi treba čovjek bez korijena, čovjek koji nije sin ni Boga Oca ni vlastita oca, koji nije povezan sa svojim pretcima, koji nema korijenje, koji nije ukorijenjen u vlastitu narodu, kulturi ni tradiciji koja mu daje poseban identitet. Posebno je na udaru domoljublje. Upravo zato što je nacionalna država jedini realni okvir za ostvarivanje demokracije i slobode, upravo zato što bez svoje države ne može ostvarivati svoja ljudska prava, slobodu ni demokraciju na udaru je nacionalna država kao zapreka uspostavi navodnoga novog globalističkog raja.
U BiH su bile sve vojske osim kineske i idiotizam je tvrditi da je Tuđman 1992., kad je imao okupiranu trećinu svoje zemlje i 600 tisuća prognanika, odlučivao o sudbini Bosne.
Nisam mogao šutjeti o zločinačkom karakteru komunizma ni o pokušaju obnove sličnih lažnih ideala pomoću europejstva i globalizma, koji su također utemeljeni na bezboštvu, kao što mnogi šute, iako su svjesni da snose dio kolektivne odgovornosti za zlo koje je komunizam počinio.
Znatan je dio mojega života bio velika laž i zabluda jer mi je dugo vremena trebalo da shvatim kako su zločini i zlo komunizma proizvod njihove zamisli i dio njihova plana, a ne pogrješke u odstupanju od dobre koncepcije. Dugo mi je trebalo da shvatim kako titoizam i kardeljizam nisu odstupanje od izvorne zločinačke koncepcije komunizma, nego samo navlačenje lijepe ambalaže, bez odstupanja od izvora zla.
Devedesetih sam godina bio čvrsto na stajalištima koja su zastupali Franjo Tuđman i HDZ, ali nisam otišao kada me Franjo Tuđman, u početku, pozvao u HDZ, nego sam ostao u SKH SDP. Dakle, ponovno sam napravio kompromis. Taj sam kompromis sam sebi opravdavao potrebom da ostanem u SKH SDP jer da tamu mogu više pridonijeti u ostvarivanju svojih ideja i pomoći da se ta stranka preobrazi od antihrvatske u hrvatsku, iz komunističke u socijaldemokratsku i iz ateističke u stranku koja više nije ateistička.
Cijelo sam vrijeme bio više disident i oporbenjak nego što sam participirao u vlasti u bivšoj SFRJ, čak i onda kada sam formalno obavljao dužnosti na republičkoj razini u Socijalističkom savezu ili kao savjetnik u Saboru i Predsjedništvu Socijalističke Republike Hrvatske. Na svim sam tim dužnostima bio svoj i djelovao sam više kao disident nego kao sudionik u vlasti.
Iako mislim da sam odabrao dobar naslov knjizi – Moj obračun s KGB-om – u kojemu riječ KGB, prema početnim slovima, ima značenje triju zala K(omunizam), G(lobalizam) i B(ezboštvo), vjerujem da jednako dobar bio i naslov «TOMAC PROTIV TOMCA».
Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.
