savjest IZREKE

Kada je riječ o slučaju Feral Tribunea, ponavljam: Ministarstvo kulture i prosvjete proslijedilo je mišljenja Ministarstvu financija i ono je tada razrezalo porez. Ministarstvo financija moglo je odbiti razrez poreza na isti način kako su odbijeni i drugi zahtjevi, na primjer u slučaju isplate božićnice prosvjetnim djelatnicima i dopunskih nastavnih sati.
Mišljenje se temeljilo na ocjeni opreme i lascivnih fotopriloga tjednika koje je koncipirano izvan tada u Hrvatskoj uvriježenih moralnih i duhovnih društvenih vrijednosti s velikim primjesama poruge, a ne samo kritike.
 

Cijeli život osjećala sam potrebu za zrakom, imala sam mnoge šubare i šešire, ali ih nikada nisam nosila, jer su mi smetali i sputavali me, i kao u mladosti, tako i danas, sjedim na propuhu. Zato koristim lepezu, koja mi je i tik i potreba, i nemam je se namjere odreći. Ako su dekolte i lepeza lagani erotizam, zašto ne?

Tijekom jednog zajedničkog ručka rekla sam predsjedniku Tuđmanu da bi trebao biti malo blaži s “istarskim tovarom”: “Predsjedniče, Istra vam je kao žena: svaka žena će prije ili kasnije pasti ako se potrudite...” Žao mi je da nije slušao moje savjete u vezi s Istrom.

Ja  izuzetno volim timski rad, iako moram priznati da sam  pomalo autokrat, volim zapovijedati.

Izdala  sam jedino svojeg sina. Ostavila sam ga u Puli kad mu  je bilo  deset  godina,  a vratila se kad je već bio  viši  od  oca. Voljela bih da me prati u Pariz, no bojim se da neće htjeti. Zbog mojeg obola hrvatskoj državnosti, moj je sin izgubio svoju majku.

Osoba koja je samo prošle godine otvorila preko 70 manifestacija, a to sam bila ja, koju nitko nikad nije vidio s papirićem u ruci, koja može tijekom dana otvoriti tri ili četiri različite manifestacije, koja govori tri jezika, možda po uvjerenju i ne odgovara svakoj stranci.

Ja sam tuđamanovac. Mislim da sam vam time sve rekla.

Uzmimo za primjer Italiju koja je sedma, a neki kažu čak i  treća sila  u  svijetu po gospodarstvu. Muzeji su u Italiji  u  lošijem stanju nego kod nas.

Ne mogu komentirati sakupljanje potpisa po uglovima i trgovima  s određenim namjerama.

Mogli  bi razviti cijelu teoriju ili održati simpozij o tome  što je  šund, a što satira. To je jedna tema koju bi ove  jeseni  čak trebalo "zarotirati", ne zbog "Ferala", nego inače - zbog  hrvatskog tiska i izdavaštva, da vidimo što naš tisak i narod misle  o toj tematici.

U  vezi  s  tim, imamo jednu jako dobru paralelu  s  američkim  i engleskim  filmovima tidesetih godina. Tamo ste imali scene  pune naboja koje su bile i glazbom potencirane, kamerom, dobrom  fotografijom, i mogli ste jednako tako dobro osjetiti naboj i grozotu rata  ili  poetiku i ljepotu jednog ljubavnog susreta. Pa  čak  i erotične  scene,  koje  su  bile zamagljene,  ali  ste  u  jednom krešendu,  kroz dramaturgiju ili glazbu, dobili pravi  osjećaj  i znali  što slijedi. Prema tome, želim reći da se sve ono  što  se želi kazati može reći i na jedan drugi način.

Vi  ne možete permanentno lupati i na predsjednika države,  i  na ministre, i na dužnosnike, i na svećenstvo. Može vam se koji  put ne  svidjeti  neki akt, neki politički potez, ali  to  ne  možete raditi iz dana u dan!

Ja  volim dobre karikature, također i fotomontaže, zašto  da  ne, ali svaka stvar treba imati neku mjeru.

Morate  shvatiti jednu stvar - kod nas je rat, i mi ćemo  doći  u demokraciju.  Ali senzibilitet naših ljudi još uvijek je ipak  ma na drugi način gradiran i normiran.

Osobno bih željela da "Feral", ako želi biti dobronamjeran,  bude rađen u cilju olakšanja našeg života.