I Pupovac i ja smo imali državljanstvo bivše zajednice, a mogu se kladiti da sam, nakon osnutka RH, prije od njega pošla po Domovnicu, bez oklijevanja.
Vokić Ljilja bivša ministrica prosvjete, u interviewu Večernjem listu 2005
Učionica nije robijašnica, u njoj se mora njegovati osobnost, naravno, nikad ništa previše.
Vokić Ljilja ravnateljica zagrebačke VII. gimnazije, u Vjesniku 2002
U moje vrijeme nije bilo problema oko udžbenika povijesti, osim što je gospodin Neven Budak nijekao postojanje kralja Tomislava, rekao je da je to hrvatska legenda – kao da cijela povijest nije legenda! Kao da je netko od nas nazočio krunjenju kralja Tomislava, kao i Cezarovim osvajanjima! Znamo to “po vijestima”, a uvijek se i “otimalo” i “dodavalo”, a nitko od nas nije sjedio s Robespierreom, je li tako?
Vokić Ljilja bivša ministrica prosvjete, u interviewu Slobodnoj Dalmaciji 2002
Posljednjih dana Italija je ucijenila Hrvatsku zbog istarskog Statuta. Pa ne može kraljevstvo kraljevstvu propisivati zakone! Ja sam rekla gospodinu Fischeru: “Vi ćete nas jednog dana moliti da postanemo članica EU”.
Vokić Ljilja u Salonu Jutarnjeg lista 2001
Ne rađa se samo kad se ima novac, rađa se odgovorno spram savjesti i svoga naroda.
Vokić Ljilja u Narodu 2001
Ja bih uvela što više radnih mjesta i onda obvezu da ljudi u radnom zanosu pjevaju: “Da nam živi, živi rad!”. Samo bih melodiju promijenila. Velika većina ljudi danas je nezaposlena i ja bih im kao dar nakon što bi otvorila radna mjesta uvela da to pjevaju. Ali, ne cijelu pjesmu, samo refren.
Predstavnici Vijeća Europe bili su fascinirani pravima koja manjine imaju u Hrvatskoj. Ostali su iznenađeni time da u Hrvatskoj postoje srednje škole na jeziku manjine, jer toga nema nigdje u svijetu.
Zašto bi djetetu kojem je bliža škola na manjinskom jeziku bilo uskraćeno pravo na obrazovanje na hrvatskom jeziku, posebno ako je riječ o multikulturalizmu? Zar je hrvatski jezik manje vrijedan od talijanskoga?
Ekskurzije organizirane u inozemstvo, premda su mladima privlačne i atraktivne, često se pretvaraju u shopping putovanja i pridonose odljevu značajnih deviznih sredstava iz Hrvatske. Pritom učenici nisu u dovoljnoj mjeri upoznati s povijesnom, kulturnom i prirodnom baštinom Hrvatske, te ih treba voditi na mjesta najvećih stradanja našega naroda u Domovinskom ratu: Turanj, Plitvice, Banovinu, u Škabrnju, Otočac, Lovinac, Borićevac, Knin, Slano i Vukovar.
Vokić Ljilja u pismu ravnateljima srednjih škola 1997
Predrag Matvejević za mene kaže kako sam nepismena, ali to isto ja mislim za njega. No, kako bismo riješili dilemu, predlažem test pismenosti - bez daktilografa.
Ima, dakako, roditelja koji su svojoj djeci kupili udžbenike. To su oni koji imaju novca. I umjesto da svoju djecu odgajaju, umjesto da se ona nauče poštivati i čuvati knjigu koju su dobila na dar, pa je neoštećenu vratiti, neki su posezali za kupnjom.
Naša su djeca najopterećenija na svijetu. To pokazuju i rezultati koje naši učenici postižu na međunarodnim natjecanjima, ne samo u sportskim igrama, nego i u znanju. U pravilu zauzimaju od prvog do petog mjesta, što je, s obzirom na to da smo mala zemlja, iznimka. To je rezultat prirodne inteligencije, ali i drila.
Zagreb, riječ podijeljena na glasove, dade se razlučiti s najrazličitijim značenjima.
Z - kao zanos i zavjet;
A - kao abeceda svega što je hrvatsko;
G - grb i grobovi hrvatske mladosti kroz povijest borbe za hrvatsku samostalnost;
R - radost i rano proljeće ispunjeno maćuhicama koje ni velikog Matoša ne ostaviše ravnodušnim;
E - europski grad sa svim svojim ljepotama, sa svojom kulturom, svojim Markovim trgom, svojim Banskim dvorima, svojim Hrvatskim narodnim kazalištem;
B - bajka djetinjstva, snovi mladosti, bajka i bol života. Napokon, glasom b započinje riječ bezgraničnost, koju možemo pretvoriti i stopiti s rječju - ljubav.
Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.
