Napokon se bliži kraju hrvatska trakavica koja se zove Prijedlog zakona o trgovini, a koja je svako toliko izazivala burnu raspravu među sindikatima, Crkvom, Vladom, pa i svim građanima Lijepe naše. Predstojećih će dana članovi Gospodarsko-socijalnog vijeća, odnosno Vlada, sindikati i poslodavci imati povijesnu odgovornost izjašnjavanja po predloženom zakonu o trgovini, koji je javnosti ostao prepoznatljiv jedino po problematici o radu ili neradu trgovaca nedjeljom.

Cijela predstava oko rada ili nerada trgovaca nedjeljom izrežirana je onog trena kad se utvrdila nemoć institucija sustava da spriječe izrabljivanje radnika u trgovini, koji rade nedjeljom, praznikom kao i prekovremeno, a da za to nisu primjereno plaćeni. Ta je činjenica poražavajuća.

Žalosna je činjenica da tako predloženi zakon o trgovini neće zaštititi trgovce od daljeg iskorištavanja i to ne samo nedjeljom nego i ostalim danima u tjednu. Bojim se da bi se, bude li vlast i ubuduće išla linijom manjeg otpora u rješavanju nezakonitosti, posebno u radno-socijalnom području, uskoro u Hrvatskoj zakonom mogao zabraniti rad, jer se ne može stati na kraj sivom tržištu rada kao ni sivilu našega gospodarstva.

Poražavajući rezultati istraživanja govore da radnici u Hrvatskoj na godinu odrade oko četiri milijuna neplaćenih sati, da više od devedeset posto zaposlenih u poduzećima (pa i državnim) na dan prosječno radi dva do tri sata više od plaćenoga radnog vremena. Kad bi se ti neplaćeni sati pretvorili u radna mjesta, nezaposlenost bi se smanjila za trećinu ili bi se otvorilo oko devedeset tisuća novih radnih mjesta. Osim vlasti, od odgovornosti za izrabljivanje i ugnjetavanje radnika ne mogu pobjeći niti pojedini sindikati čiji su ti izrabljivani radnici članovi. Njihovi čelnici, osim što podilaze svakoj aktualnoj vlasti, podilaze i tajkunima, umjesto da se organizirano suprotstave radničkim izrabljivačima.
 

Osnovano se postavlja pitanje - hoće li zabrane poput ove smanjiti do sada dosegnutu stopu zaposlenih u ovoj djelatnosti i koje su šanse za rad 300 tisuća nezaposlenih željnih bilo kakvog rada.

Sljedeće je, ne samo sindikalno važno, pitanje krši li se posebnim reguliranjem rada nedjeljom zaposlenih u trgovini jedno od temeljnih načela Ustava RH - jednakost svih pred zakonom. Što je s istovjetnim pravom zaposlenih u medijima, zdravstvu, turizmu, ugostiteljstvu, policiji, carini, prometu te brojnim tvornicama koje imaju rad u turnusu zbog smanjenja troškova proizvodnje, a ne isključivo zbog prirode procesa rada. Nikome ne pada na pamet postaviti pitanje rada nedjeljom ili praznicima za zanimanja vatrogasaca, policajaca, carinika, liječnika, vozača, svećenika, itd.

Moramo biti svjesni da neka zanimanja nose svoje radne i životne obveze, a o tome se vodi računa kad se odabire poziv. Zašto Vlada ne predloži »zakon o radu nedjeljom i praznicima« kojim će biti obuhvaćene sve struke i sva zanimanja i takvim propisom onemogući zloupotrebu rada nedjeljom i blagdanima. Prema Prijedlogu zakona o trgovini, fiksno se određuje radno vrijeme trgovina tijekom tjedna (od 6 do 21 sat), kao i trgovina koje mogu raditi nedjeljom. Tako ćemo nedjeljom moći kupovati tisak, cvijeće, svijeće, kruh i benzin, ali ako ponestane dječjih pelena - morat ćemo čekati ponedjeljak.

Hrvatska nema statistike o tome koliko radnika u trgovini radi nedjeljom, kao što nam nije poznato ni koliko radnika u ostalim djelatnostima radi nedjeljom. Za EU podaci su poznati: nedjeljom u području trgovine radi 12,1 posto žena i 12,1 posto muškaraca, dok u drugim djelatnostima nedjeljom radi 9,8 posto žena i 9,6 posto muškaraca.

Dodatno zabrinjava činjenica da nije izrađena studija utjecaja zakona na zaposlenost, kao što se nigdje ne obrazlaže zašto se rad nedjeljom zabranjuje trgovcima. Možda je Vlada zaboravila da je Hrvatska turistička zemlja, a što u tom kontekstu znači trgovina ne treba posebno naglašavati.

Uz značajan utjecaj Crkve na zabranu rada nedjeljom (očevidno kako bi njeni učinci rada upravo u nedjelju bili efikasniji), ovaj zakon priznanje je nemoći Vlade i sindikata u odnosu na probleme neplaćenoga i potplaćenog rada trgovaca. Da bi prijedlog u tom dijelu bio vjerodostojniji, posebno se naglašava obveza poštivanja Zakona o radu (kao da se inače ne treba poštivati!).

Umjesto restrikcija, država treba osigurati djelotvoran sustav kontrole i sankcioniranja nepoštivanja radničkih prava. Ako bi prihvatili takav pristup, tada bi napokon i kolektivni ugovori postali instrumentom koji bi regulirati hoće li se i pod kojim uvjetima raditi nedjeljom te kako će takav rad biti plaćen. Time bi se otklonio i prigovor Europske komisije o nerazvijenom sektorskom dijalogu. Jednom će se morati postaviti pitanje odgovornosti za moguće posljedice nepromišljenih poteza poput zabrane rada nedjeljom za trgovce, ali ne samo nositelja vlasti nego i sindikalnih čelnika koji na tim pitanjima grade osobni imidž.

Moja poruka Vladi bila bi da hrvatski radnici ne bježe od rada, već od izrabljivanja. Zato je na Vladi da se pobrine da radnici za svoj rad budu primjereno plaćeni, a da smutljive poslodavce koji svoja poslovna carstva grade na izrabljivanju radnika - sankcionira i kazni.