Meni je prva vijest dana da velika većina Hrvata nije pala pod pritiskom radikalnih pojedinaca i skupina, koji su zagovarali raspad velikih stranaka, priželjkujući politički i geopolitički kaos. To je dobra vijest jer dokazuje da Hrvati nisu manje pametni od, na primjer, Amerikanaca, Britanaca ili Australaca, koji desetljećima biraju između dvije ili najviše tri stranke. Druga vijest dana nije tako dobra – čak 60% glasača nije izašlo na predsjedničke izbore. Želim vjerovati da bi ih bilo više u boljim vremenskim uvjetima.

Vjerujem u obvezatno glasovanje kakvo imaju razvijene demokracije poput Belgije ili Australije. Žalosti me što su potrošeni stručnjaci i novinari odbacili ideju o obvezatnom glasovanju u TV debatama, tvrdeći da bi kazna od 100 Eura, kakva se plaća u Belgiji, bila u nas neprihvatljiva. Naravno, bila bi neprihvatljiva, a za neke i bolna. Međutim, tko kaže da kazna u Hrvatskoj ne bi mogla biti 10 Eura? Što je tu je – možda postanemo pametniji do parlamentarnih izbora. Vratimo se ovim predsjedničkim izborima, koji su započeli jučer.   

U nedjelju, 28. prosinca 2014., napokon je započela prava predsjednička kampanja, koju sam bio najavio prije više od dva mjeseca u kolumni „Najuzbudljiviji predsjednički izbori poslije prvih“. Napokon su Kolinda Grabar Kitarović i Ivo Josipović razotkrili svoje karte. Sada slijedi završnica u „izvođenju jedanaesteraca“ o kojoj sam tada pisao.

Gospođa Grabar Kitarović i Ivo Josipović kreću u utakmicu gotovo izjednačeni. Kao što sam predvidio, dama se je doista izjednačila s gospodinom, koji je u utakmicu bio krenuo s velikom prednošću. Ona je još uvijek dama, a on je jučer, u nedostatku argumenata, podlegao nervozi i naglo krenuo na krivi put – u retoriku iz mračnog tunela. Odlučna dama je jučer, kao nekada Franjo Tuđman, pozvala svoje i Josipovićeve navijače u jedan jedinstveni reformistički zbor – hrvatski zbor, a on, nažalost, na povratak desperatnoj retorici o lopovima. Pridružio se je Zoranu Milanoviću, koji sada indirektno sugerira da će narod, ako izabere Kolindu Grabar Kitarović, dovesti ženu lopova na dužnost Predsjednice RH jer je ona kandidat „kriminalne stranke“. Ivo Josipović je sinoć indirektno porekao sve što je prije govorio kao „Predsjednik RH svih građana, koji će surađivati sa svakom strankom“, a to znači i s reformiranim HDZ-om.

Ivo Josipović je s kiselim osmjehom na licu rekao: „Pobijedili smo!“ To je istina ali ne i cijela istina. Ta istina je zbog drugih neizrečenih istina isto što i laž. Za njega je najbolnija istina u činjenici da dama ipak nije popustila pod pritiscima raznih interesnih klanova. Svoju savjest, dignitet, iskustvo i znanje stečeno u moćnim svjetskim institucijama ipak nije prodala. Nadalje, odlučno i iskreno primijenila je retoriku i temeljna načela Franje Tuđmana – jedini oblik menadžmenta koji može funkcionirati u vrijeme krize, a Hrvatska je, kao i mnoge druge države, danas u velikoj krizi.

Ivo Josipović je još uvijek u maloj prednosti jer sjedi u uredu Predsjednika RH i ima na raspolaganju instrumente države. U tom kontekstu, on još uvijek ima mogućnost većeg korištenja moćnih medija, koji su mu nepravedno i nedemokratski naklonjeni u kampanji. On također može računati na glasove žena, koje ne vole ili mrze moćne žene. Međutim, broj majki, koje teško rade i istodobno uspješno upravljaju obiteljskim poslovima, nije mali – one bi mogle naglo prepoznati Kolindu Grabar Kitarović kao svoju.

Najveći adut Kolinde Grabar Kitarović je njena gotovo nevjerojatna uvjerljivost u prezentiranju svoga programa. Dojam je da ona stvarno vjeruje u svoje stečeno znanje i iskustvo. Ona neupitno vjeruje da može ostvariti pomirbu među svim Hrvatima i motivirati političke, društvene, ekonomske i radničke snage u svrhu pokretanja gospodarstva, profitabilne proizvodnje i zapošljavanja, a slijedom toga i zaustavljanja masovnog iseljavanja te integracija s inozemnim hrvatskim korpusom.

Ukratko, za razliku od većine novinara u Hrvatskoj, ništa od onoga što se je do sada događalo ne smatram iznimno bitnim u kontekstu predsjedničke kampanje. Svaka čast Sinčiću i Kujundžiću, ipak su jedini predsjednički kandidati Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović – isto kao i prije više od dva mjeseca kada sam napravio usporedbu dame i gospodina. Samo ona ili on mogu dobiti podršku birača za časnu dužnost Predsjednice RH, odnosno Predsjednika RH. Nadam se da će i njihovo nadmetanje biti časno i jasno, odnosno da će mediji od sutra pa do izbora posvetiti pozornost detaljima u programima kandidata te se objektivno i potpuno profesionalno odnositi prema njima. Glavno pitanje glasi: Jesu li programi doista motivirajući za postizanje ekonomskog zaokreta, stabilnosti i nacionalne sigurnosti? Drugo važno pitanje je hoće li na izbore izaći više birača? Kad bi izašlo 51% to bi bilo izvrsno.