U tuzemnoj i inozemnoj javnosti nametnuta je teza da su glavni problemi Hrvatske kriminal, mito i korupcija. To mogu biti i često jesu, manje ili više, ozbiljni problemi u svakoj državi na svijetu ali u našemu društvu to su posljedice glavnih problema. Zadnji je čas da kao državljani ove lijepe zemlje, ma gdje bili, bez kompleksa, pojedinačno i kolektivno, prihvatimo cijelu istinu o sebi. Glavni problemi i uzročnici svih ostalih problema u Hrvatskoj su nesposobnost, neznanje, krivo znanje, krivo iskustvo i krivi put. Velika čast iznimkama ali postotak onih koji nemaju relevantno znanje i adekvatno iskustvo, a vladaju i upravljaju, vrlo je veliki. Svjedoci smo činjenice da nas takvi ne mogu izvesti na pravi put jer umjesto provedive legislative i jednostavne birokracije nude poreze, rezove i otkaze, a umjesto profitabilne proizvodnje i realnog zapošljavanja potiču iseljavanje.

Svaki dan uz pomoć većine moćnih medija, posebice televizija, bombardirani smo raznim odabranim istinama, a takve istine su isto što i laži. Na primjer, jučer je „pušaćima“ na jednom televizijskom kanalu ponuđena „istina“ da je broj nezaposlenih pao za oko 40 tisuća. To je istina ali i laž jer našim „pušaćima“ nije istodobno ponuđena istina da je nesposobna hrvatska vlast prouzročila masovno iseljavanje – veće od 40 tisuća. Koliko bi bilo nezaposlenih da ih nisu iselili? Protiv koga bi ti ljudi glasovali da su ostali u Hrvatskoj? Je li istina laž? Je li „pravi put“ ustvari krivi put? Vraćamo li se u balkansku močvaru? Jesmo li uopće izašli iz nje? To su pitanja koja televizijski novinari ne postavljaju političarima na čelu države, a morali bi barem iz profesionalnih razloga.  

Još je samo nekoliko dana do najvažnijih predsjedničkih izbora nakon onih prvih, a naše televizije truju „pušaće“ potpuno nebitnim informacijama o tome koliko je koji kandidat potrošio za kampanju, kojim ministarstvima su dodijeljeni kvalitetni automobili, tko je više letio državnim zrakoplovom na međunarodne sastanke i konferencije i t. d. Laprdaju o onome što bi po nalogu zdrave logike trebali obrađivati nakon izbora. Ne nude informacije o uspješnosti, učinkovitosti i korisnosti tih „važnih“ putovanja. Možda se vrijednost tih izleta po svijetu stvarno može mjeriti milijardama dolara u korist naše ekonomije, a možda su ta putovanja nanijela još veću ekonomsku i geopolitičku štetu Hrvatskoj.

Jučer sam sreo jednoga susjeda, koji je, zajedno sa svojom ženom, pristojno i susjedski odlučio vratiti mene na „pravi put“ jer u kolumnama navodno naginjem na stranu Kolinde Grabar Kitarović. Doduše, zbog malo više gemišta u krvi nisu ni on ni ona bili potpuno svoji. Ali – in vino veritas. Uvjeravali su me da „Kolinda pripada zločinačkoj organizaciji Ive Sanadera“ i da je ona „na kriminalan način stekla silno bogatstvo“. Inače, to su veseli ljudi iz kvarta, koji se vole šaliti. Ja sam zato u prvi mah pomislio da će ta priča završiti kao nekakav vic. Malo sutra, oni su uvjereni da je to istina „jer je na televiziji tako rekao nitko drugi nego Predsjednik Republike Hrvatske Josipović“. Na trenutak sam poželio reći mome susjedu i njegovoj ženi da je „pušenje“ štetno ali nisam to učinio – zbog naših međususjedskih i međuhrvatskih odnosa, koji su ipak najvažniji. Uostalom, možda im se do izbora krv očisti od viška gemišta.

Razgovarao sam i s jednom novinarkom iz Srbije, odnosno Vojvodine, koja je tijekom blagdana boravila u posjetu rodbini u Zagrebu. Žena je Hrvatica ali o toj činjenici glasno razmišlja samo s ovu stranu granice. Veli da se u srpskim političkim krugovima, na svim razinama, prate predsjednički izbori u Hrvatskoj. Veliki optimizam, koji je dugo vladao, sada je naglo nestao jer „njihov“ kandidat nije pobijedio u prvome krugu. Sada svi zabrinuto govore da bi Kolinda Grabar Kitarović mogla srušiti Ivu Josipovića. U jednome novosadskom kafiću, gdje među ostalima zalaze novinari i političari, našu predsjedničku kandidatkinju zovu „Kolinda Tuđman“ ili „Žena NATO“. To je znak svojevrsnog poštovanja. Da sam na njenom mjestu ja bi to smatrao komplimentom. Hrvati u Vojvodini uglavnom navijaju za Kolindu, kaže naša prekogranična novinarka. Uvjereni su da će s njenim dolaskom nestati još uvijek vrlo prisutna ideja o „Velikoj Srbiji“, „Balkanu“ i „regionu“, odnosno da će naša Hrvatska napokon krenuti pravim ekonomskim i geopolitičkim putem – svojim europskim putem. To znači da će Srbija biti prisiljena ostaviti se balkanskih mitoloških sanjarenja iz prošlosti i krenuti za Hrvatskom – u Europu jer je i srpskome narodu, navodno, pun kufer balkanske kaljuže.

Razmišljam kako to sve lijepo i logično zvuči ali se istodobno pitam zašto onda mi mislimo da je pravi put onaj koji nas vodi u suprotnome smjeru – natrag u „balkanski region“. Zar je naš kompleks manje vrijednosti, prouzročen nesposobnošću, neznanjem, krivim znanjem i krivim iskustvom, neizlječiv? Kad nas je goloruke takozvanim autokratskim, kriznim ili vojnim menadžmentom, uz pomoć vizije o međuhrvatskoj globalnoj pomirbi i integraciji, vodio Franjo Tuđman, onda smo, u povijesnome kontekstu, gotovo preko noći, oslobodili i stvorili suverenu i priznatu državu. Sada, evo već nekoliko godina, lutamo u krugu „pravoga puta“ kao muhe bez glave – ne zbog nekakve genocidne agresije nego zbog jedne obične recesije. Bez ikakvog vodstva, ekonomski, geopolitički i demografski polako umiremo. Nema nas tko ustrojiti i motivirati, a mi sami nemamo snage izvući prst iz guzice.

Logika nalaže da nam je hitno potreban lider koji zna i može pokrenuti naše uspavane 'sive stanice', skrivenu snagu i zarobljenu volju. Početak povratka na stari i davno zacrtani put u društvo razvijenih mora se dogoditi odmah nakon ovih predsjedničkih izbora. Mi državljani, tuzemni i inozemni, mladi i stari, žene i muževi, nezaposleni i zaposleni, bolesni i zdravi, obespravljeni i oni koji to još nisu, svi se moramo žrtvovati i izaći na predsjedničke izbore. Ostala su dva kandidata, a jedan će pobijediti. Mi samo trebamo odlučiti koji od njih nas može probuditi, motivirati i pokrenuti. Ako nam je tu i takvu sposobnost dokazao Ivo Josipović tijekom proteklih godina, onda ćemo ponovno njega odabrati ali ako znamo, mislimo ili osjećamo da Kolinda Grabar Kitarović nudi neku novu energiju onda ćemo imati prvu Predsjednicu RH u našoj povijesti.