U ovo vrijeme prije četiri godine, odnosno 24. studenog 2011., u Vjesniku su objavili ova moja razmišljanja o Vukovaru.  

Vukovar nije pao

U ratnoj povijesti Sjedinjenih američkih država jedan od najznačajnijih događaja bio je pad Alama. Malo mjesto s malom vojnom utvrdom, s malobrojnom ali hrabrom vojskom i dragovoljcima, odolijevalo je nekoliko tjedana silovitim napadima moćne meksičke vojske. Poruka koja se tada širila bila je: „Alamo ne smije pasti!“, a svrha joj je bila da Meksikanci uzvrate: „Mora pasti!“. Na kraju je pao i nitko od hrabrih branitelja nije preživio.

U ratnoj povijesti Hrvatske jedan od najznačajnijih događaja bio je pad Vukovara. Grad organiziran kao utvrda, s vlastitim i pridošlim hrabrim braniteljima, odolijevao je nekoliko mjeseci. Poruka koja je, uglavnom preko Hrvatskoga radija, slana Srbima bila je: „Vukovar ne smije pasti!“. Na kraju, kada je pao, Vukovara kao grada već odavno nije bilo. Grad kao takav, porušen i uništen, bio je odavno pao. Međutim, neprijatelj tada nije znao da se poruka „Vukovar ne smije pasti!“ ne odnosi na kuće, stambene i poslovne zgrade, infrastrukturu i t. d. nego na ljude. Mnogi heroji Vukovara život su dali. Oni su bili i ostali Vukovar, a Vukovar je bio 'biti ili ne biti' za Hrvatsku. Vukovar je bio pobjeda Hrvatske nad četvrtom vojnom silom u Europi. Vukovar je omogućio sve ostale pobjede, uključujući i Oluju.  

U američkim studijama ratovanja i vojnih strategija Alamo i njegovi branitelji zauzimaju značajno mjesto jer je tijekom tih nekoliko tjedana njihova nadljudskog otpora general Huston organizirao logistiku i regrutaciju za obranu uzduž cijele bojišnice. Obranu, ulogu i žrtvu Alama vojna struka smatra briljantnom pobjedničkom strategijom Američke strane u tom ratu s Meksikom. Istodobno, vojni stručnjaci, posebice oni u Meksiku, vide odluku njihove vojske da tjednima napada jednu malu utvrdu kao veliku stratešku pogrešku.

U Hrvatskoj se pitanjem obrane, uloge i žrtve Vukovara bave svakakvi nestručnjaci i novinarčići, a dojam je da ono što pišu služi samo onim vanjskim i tuzemnim interesima koji po načelu „zavadi pa vladaj“ dijele Hrvate da bi stvorili uvjete za konačno uništenje Hrvatske i što brže uskrsnuće jedinstvene države „na ovim našim (sve-srpskim) prostorima“.

O Alamu su napisana stručna i književna djela te snimljeni igrani filmovi. U njima se uvijek pad Alama prikazuje kao značajna pobjeda Amerikanaca bez koje bi golema država Teksas i njena naftna bogatstva danas bila dijelom Meksika. Da nije bilo Alama vjerojatno ne bi bilo ni ovakvih Sjedinjenih američkih država – najmoćnije zemlje na svijetu.

O Vukovaru, koji je u obrani Hrvatske odigrao daleko važniju ulogu jer je na njemu „Velika Srbija“ polomila zube i izgubila osvajački rat, čak se piše da je „pao zbog izdaje Zagreba“. Neki idu tako daleko da bez srama izravno upiru prstom u Franju Tuđmana.

Teško je bilo kome tko zna nešto o vojnim strategijama i ratovima razumjeti koliko u takvim stavovima ima zle namjere i sluganstva neprijateljskom dijelu međunarodnih interesa, a koliko gluposti i neznanja.

Činjenica je da je Tuđman sa svojim suradnicima briljantno planirao i improvizirao vojne operacije i političke pregovore na međunarodnoj razini i to u uvjetima koji su u svakom pogledu bili iznimno nepovoljni za Hrvatsku. Činjenica je da su njegove odluke i pobjede šokirale veliki dio međunarodnih vojnih i političkih stručnjaka.

Činjenica je i da su neki od srpskih generala počeli priznavati kako je opsada Vukovara bila velika vojna pogreška, odnosno da su umjesto gubljenja vremena, a slijedom toga i pada morala zbog velikih žrtava, mogli krenuti prema strateški važnijim destinacijama u Hrvatskoj. Indirektno srpski generali priznaju da ih je Tuđman nadmudrio i ponizio, a Vukovar kao ljudska sila smrtno ranio.

Nisu pali ni Alamo ni Vukovar.

Od tada pa do danas nisam nimalo promijenio svoje mišljenje. U međuvremenu sam dobio priliku ponoviti ga na Hrvatskoj televiziji. Slijedom toga, također na HTV-u, vojni strateg admiral Davor Domazet Lošo komentirao je tezu o Vukovaru i usporedbu s Alamom.

Danas mogu samo dodati da mi je neizmjerno žao što nije realizirana namjera slavnoga glumca i redatelja Mela Gibsona od prije nekoliko godina da snimi igrani film o Vukovaru. U tom filmu jedan od glavnih likova trebala je biti doktorica Vesna Bosanac. Takav film bi dao gradu heroju istu važnost u svijetu koju uživa Alamo. Žalosti me i to što nitko u Hrvatskoj nije voljan i sposoban za takav izazov.