![]() |
Autor:
Lušić Vlado
Datum:
02.01.2016
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
|
Objavi na:
|
Gotovo je, stara godina pripada povijesti, a nova 2016. razdoblju budućnosti u kojoj brzo moramo pokrenuti sive stanice i zasukati rukave za kvalitetniji život naše djece i unučadi. Naravno, sada ćemo jedno vrijeme slušati i čitati razna, često kriva, predviđanja o budućim odlukama i mjerama nove vlasti, a nas zanima samo ono što je stvarno i bitno. Nakon što je mandatar za predsjednika Vlade RH temeljito proučio reformski plan HDZ-a i uglednoga instituta iz Bavarske, a potom i sve reformske smjernice Mosta, dobili smo zeleno svjetlo za pozitivno razmišljanje. To je bitno. Tihomir Orešković je dao vrlo dobru ocjenu planu koji mu je predao Tomislav Karamarko i pohvalio činjenicu, a to je vrlo važno, da dokument sadrži niz „konkretnih primjera“. On je također pohvalno govorio i o reformskim smjernicama koje mu je na stol stavio Božo Petrov. Tako je ostvaren glavni preduvjet za provedbu politike Domoljubne koalicije i Mosta. Sada slijedi odrađivanje drugoga preduvjeta – odabir tima koji će po resorima uspješno koordinirati i odrađivati zacrtanu politiku prema prioritetima. Neupitno je da nam goropadno prijeti novi rast duga te masovno iseljavanje Hrvata – posebice mladih. Prijeti nam i navala milijuna ilegalnih imigranata, koje Njemačka i ostatak Europske unije, s onu stranu žilet-žice, neće više moći i htjeti primati. U svezi manjka novca u državnom proračunu ponovno se javljaju krivo obrazovani, koji ne znaju kako izgledaju prave reforme. Oni uporno nude „rezove i poreze“ kao jedina rješenja. Tako su uskrsnuli ideju Slavka Linića o „porezu na nekretnine“. Naravno, taj novi porez najviše zagovaraju oni koji će, kao i proteklih godina, ponovno trošiti zarađeni novac na financiranje švicarskih skijališta umjesto štednje i ulaganja u stambeni prostor za ostanak svoje djece u Hrvatskoj. Za krivo obrazovane i odgojene u hrvatskom društvu grijeh je odricati se, štedjeti i graditi kuću ili poslovni prostor za sebe i djecu u Hrvatskoj. Treba ih porezom na nekretnine odvratiti od takvoga „teškog grijeha“, a njihovu nezaposlenu djecu treba iseliti iz Hrvatske da bi radili kao perači suđa i sobarice u švicarskim skijalištima i velikim gradovima Europe, Australije i Kanade. Neka tamo rade, štede, odriču se, sklapaju brakove, rađaju djecu i grade kuće. Hvala Bogu, čini mi se da nova vlast ne razmišlja o porezu na prvu nekretninu – prva nekretnina je ljudima dom. Čak i druga, u nekim slučajevima. Treća, četvrta, deseta ili pedeseta nekretnina, u vlasništvu jedne pravne ili fizičke osobe, ne može spadati u kategoriju obiteljskog doma – te nekretnine najčešće spadaju u kategoriju poslovnih investicija, a porez bi se vjerojatno mogao opravdati ako one nisu u uporabi. Prema sadašnjim šturim informacijama ne planiraju se oporezivati nekretnine koje ljudima služe kao dom, poslovni prostor ili iznajmljeni stambeni prostor za koji država već ubire takozvani „porez i prirez na najamninu“. Dakle, postojao bi sustav kategorizacije nekretnina, a to je bitna razlika u odnosu na ono što je Linić htio. Želim također vjerovati da Domoljubna koalicija i Most nisu planirali rezovima i otkazima rješavati problem neučinkovite državne i javne uprave, a što bi izazvalo socijalnu katastrofu, nemire i porast kriminala. Vjerojatno u državnom i javnom sektoru postoje nekakvi viškovi ali samo na razini višeg i srednjeg menadžmenta. Na šalterima i pred uredima su veliki redovi, dakle tamo nema viška radnika. Ma gdje bili, viškovi se rješavaju zapošljavanjem po takozvanoj „jedan za tri“ formuli – kad prirodnim odljevom tri zaposlenika odu u redovitu mirovinu poslodavac zapošljava samo jednu mladu osobu relevantne struke. Pretvorbom državne i javne uprave u službu (na engleskom „Public Service“) te ustrojem modernih, jednostavnih i učinkovitih sustava i procesa ostvaruje se reforme na svim organizacijskim razinama. Glede županija i općina, vjerojatno postoje neka logična i nedvojbena razmišljanja ali su rijetka. Sigurno je samo jedno – mogu se ukinuti samo one općine koje ionako više ne postoje jer nemaju stanovnika. Treba ih pripojiti najbližim napućenim općinama. |
|||