Jutros sam na Hrvatskome radiju slušao jednu izvrsnu reportažu o razvitku Republike Irske. Često sam kritičan prema medijima i novinarima ali isto tako volim čuti, vidjeti ili pročitati kvalitetan uradak i pohvaliti ga. Neupitno je da novinari Hrvatskoga radija, koji redovito prate zbivanja u svijetu, dobro rade svoj posao. Kao bivši radijski i televizijski novinar, iako s isključivo međunarodnim iskustvom, mogu to sebi dopustiti.

Nakon boravka Predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović u SAD-u, odnosno njenog zagovaranja novog zajedništva, reportaža o uspjehu Irske imala je posebnu važnost i prigodnost. Naime, reportaža je istaknula svezu Irske i SAD-a kao glavni čimbenik ekonomskog razvitka u toj zemlji, koja je po veličini i mnogočemu drugom vrlo slična našoj Hrvatskoj.

Dugo je potlačena Irska bila pod čizmom Londona – isto kao što je Hrvatska bila pod opankom Beograda. Irska je, isto kao Hrvatska, pretežito katolička nacija. Najvažnija sličnost je u tome da je Irska tijekom svoje teške povijesti bila, isto kao Hrvatska, zemlja masovnog iseljavanja. Irci su najčešće iseljavali u SAD, Australiju, Kanadu i ostale razvijene zemlje. Odlazili su i na takozvani „privremeni rad“ u europske zemlje – isto kao Hrvati. Iraca je više u svijetu nego u Irskoj. Mnogi Amerikanci, Australci, Kanađani, Britanci i t. d. su irskoga podrijetla. Tu prestaju velike sličnosti i počinju velike razlike.

Da ne bi netko krivo shvatio, moram reći da se izvrsna reportaža o Irskoj na Hrvatskome radiju nije bavila usporedbama s Hrvatskom. To ću učiniti ja jer se iz velikih sličnosti i razlika mogu utvrditi neke vrlo bitne činjenice za analizu naših pogrešaka i postavljanje smjernica za budućnost. Znam da je baš sada vrijeme za to. Moglo bi se čak reći – sada ili nikada.

Početkom devedesetih vrlo važna događanja obilježila su povijest Irske i Hrvatske – na različite načine. U Irsku su se vračali njeni iseljenici iz Sjeverne Amerike, Australije i drugih razvijenih dijelova svijeta. Useljavali su se i Amerikanci, Australci, Kanađani, Britanci i t. d. irskoga podrijetla. Kupovali su i gradili nekretnine, pametno ulagali i pametno trošili. Potom su polako krenule investicije velikih kompanija – ponajviše onih čiji su vlasnici irskoga podrijetla.

Jedan od najvećih ulagača u Irskoj je, na primjer, milijarder Bill Gates – suvlasnik Microsofta. Bill Gates je Amerikanac ali i katolik sa značajnim irskim podrijetlom. Svi povratnici i useljenici, bili oni umirovljenici, studenti ili malodobna djeca, bili su više nego dobrodošli. Zbog njih je Irska oživjela. Suvremeni obrazovno-odgojni sustav, razvitak, zapošljavanje, blagostanje, pozitivni demografski trendovi i socijalna država vratili su osmjeh na lice poviješću napaćene Irske. Danas tome svjedoće brojni mladi Hrvati koji žive u Irskoj.

Početkom tih istih devedesetih, čak i tijekom velikosrpske agresije, u Hrvatsku su se vraćali i useljavali Hrvati iz istih razvijenih zemalja. Bilo nas je došlo više od trideset tisuća. Donijeli smo, per capita, u tom kratkom razdoblju više novaca u Hrvatsku nego Irci u Irsku. Poslovni ljudi hrvatskoga podrijetla iz SAD-a, Australije, Kanade, Njemačke, zemalja Južne Amerike i t. d. pripremali su se za ulaganja čim završi rat u Hrvatskoj. Mnogi su govorili kako će prednost u zapošljavanju davati branitelju.

U međuvremenu, slali su Hrvati milijarde dolara ili maraka za obranu. Mnogi mladi ljudi, uglavnom pod izmišljenim imenima, branili su Hrvatsku rame uz rame s domovinskom bračom. Zajedništvom svih Hrvata, potpuno u skladu s pravom menadžerskom smjernicom Franje Tuđmana, Hrvatska je postala slobodnom i suverenom državom. A onda je Tuđman naglo obolio i umro.

Dok je Tuđman bio bolestan ali još živ, neki mračni umovi iz komunističkoga obrazovno-odgojnog laboratorija naglo su sagradili virtualni zid od žilet-žice i zaustavili povratak, useljavanje, ulaganje i tijek beskamatnog deviznog novca iz razvijenoga svijeta. Silom su zaustavili hrvatske migrante, odnosno njihove „opasne“ interakcije i integracije s domovinskim narodom.

Neki su tada otvoreno govorili da što će nam oni koji su „zadojeni kapitalističkim idejama“ i nekakvim „profitabilnim načinom razmišljanja i rada“. Mnogi je povratnik i useljenik otišao – doslovce opljačkan i ponižen. Naravno, preživjeli branitelj nije tako govorio pa su i njega marginalizirali i ponizili. Brzo su mu dali nekakvu mirovinu i ostavili ga da oboli od PTSP-a i izvrši samoubojstvo.

To je razlika svih razlika između nasmijane Irske i tužne Hrvatske. To je razlika koja je daleko jača od svih naših sličnosti zajedno. Meni je jasno, a je li i vama, koliko su okrutnom poviješću unesrećeni Irci ipak sretni jer nisu nikada morali živjeti u komunizmu i nakon toga u naslijeđenom komunističkom sustavu.

Dobro, svaka škola se plaća. Učimo iz pogrešaka. Možda je dobro što nam je voda došla do grla. Valja pozitivno razmišljati jer hrvatski skriveni potencijali su vjerojatno i veći i jači od irskih, a stara škola ne može vječno trajati – kad tad će upasti u živi pijesak koji je sama stvorila.